USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2898

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. R. iz S. R. Nj., kojeg zastupa N. V., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 19. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Opatiji dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-584/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet (9) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. R. iz S. R. Nj., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 28. studenoga 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 9. prosinca 1997. tužbom S. G. iz Z. protiv podnositelja, radi utvrđivanja opsega ostavinske imovine.
U postupku su poduzete sljedeće radnje relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– podneskom od 26. veljače 1998. podnositelj je sudu predao pismeni odgovor na tužbu;
– na ročištu održanom 26. veljače 1998. tužitelju je naložena dostava dokumentacije o visini primanja pok. H. D.;
– podneskom od 17. srpnja 1998. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 6. listopada 1998. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka zamolbenim putem kod Općinskog suda u Osijeku, te je odredio da će se od društva S. AG iz E., S. R. Nj. (u daljnjem tekstu: S.) zatražiti podaci o primanjima pok. H. D.;
– zamolnicu Općinskom sudu u Osijeku, sud je uputio 10. ožujka 1999. godine;
– dana 22. travnja 1999. sud je zaprimio zapisnik Općinskog suda u Osijeku s ročišta održanog 19. travnja 1999. na kojem je saslušan predloženi svjedok;
– podneskom od 14. lipnja 1999. tužitelj je požurio sud da od S. zatraži određene podatke;
– dopisom od 15. lipnja 1999. sud je od S. zatražio dostavu podataka;
– na ročištu održanom 23. lipnja 1999. sud je saslušao svjedoke;
– dopisom od 14. srpnja 1999. sud je dopis od 15. lipnja 1999. dostavio Ministarstvu pravosuđa lokalne uprave i samouprave (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) radi dostave dopisa S.;
– na ročištu održanom 7. siječnja 2000. sud je odredio da će se od R. b. d.d. R. zatražiti određeni podaci;
– dopisom od 11. veljače 2000. Ministarstvo je izvijestilo sud da nije bilo u mogućnosti udovoljiti zamolnici suda budući da se, sukladno Haškoj konvenciji o građanskom postupku od 1. ožujka 1954., pravna pomoć može zatražiti jedino od suda druge države ugovornice, a ne neposredno od pravne osobe sa sjedištem u toj državi ugovornici;
– zamolnicu od 6. ožujka 2000. naslovljenu na Nadležan sud Savezne Republike Njemačke za grad Erlangen, sud je uputio Ministarstvu 13. travnja 2000. godine;
– dopisima od 21. svibnja 2001., 11. srpnja 2001., te od 5. veljače 2002. sud je požurio Ministarstvo radi dostave podataka;
– podneskom od 3. travnja 2002. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– dana 7. svibnja 2002. Ministarstvo je sudu dostavilo požurnicu koju je 25. travnja 2002. uputilo Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Münchenu;
– na ročištu održanom 10. svibnja 2002. sud je saslušao svjedoke, te je odredio dokaz daljnjim saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 10. lipnja 2002. sud je saslušao svjedoke, a 8. srpnja 2002. sudu je dostavljen zapisnik Općinskog suda u Osijeku s ročišta na kojem je, zamolbenim putem, saslušan predloženi svjedok;
– na ročištu održanom 2. rujna 2002. sud je saslušao svjedoka;
– dopisima od 3. rujna 2002. i 4. studenoga 2002. sud je požurio Ministarstvo radi dostave podataka;
– dana 21. siječnja 2003. Ministarstvo je sudu dostavilo požurnicu koju je 28. prosinca 2002. uputilo Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Münchenu;
– dopisima od 15. svibnja 2003., 18. studenoga 2003., 11. ožujka 2004. sud je požurio Ministarstvo radi dostave podataka, a Ministarstvo je 11. kolovoza 2003., 11. prosinca 2003. i 5. travnja 2004. dostavilo požurnice koje je Ministarstvo uputilo Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Münchenu;
– dopisom od 13. travnja 2004. Simens je izvijestio sud da nisu u mogućnosti odgovoriti na upit suda, budući da im je gospodin imenom H. D. nepoznat;
– na ročištu održanom 28. lipnja 2004. sud je tužitelju naložio dostavu dokumentacije o primanjima pok. H. D.;
– na ročištu održanom 14. rujna 2004. sud je odredio da će se podaci o primanjima pok. H. D. zatražiti sukladno podnesku tužitelja predanog tog dana na ročištu;
– sukladno podnesku tužitelja sud je dopisom od 20. prosinca 2004. od nadležnog suda Savezne Republike Njemačke (za grad Erlangen) zatražio pribavu podataka, a koji je dopis dostavio Ministarstvu dopisom od 26. listopada 2005. godine;
– podneskom od 29. studenoga 2005. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 16. siječnja 2006. glavna rasprava je odgođena, te je sud odredio požuriti zamolnicu od 20. prosinca 2004. godine;
– dopisom od 17. siječnja 2006. sud je uputio požurnicu Ministarstvu, a Ministarstvo je 24. veljače 2006. sudu dostavilo požurnicu od 10. veljače 2006., koju je uputilo Veleposlanstvu Republike Hrvatske, Ispostava Bonn;
– dopisom od 1. lipnja 2006. sud je Ministarstvu dostavio dopis od 20. prosinca 2004., kojim je zatražio da se dopis od 20. prosinca 2004. uruči S., te je sud 14. srpnja 2006. sastavio zamolnicu nadležnom sudu Savezne Republike Njemačke (za grad Berlin) kojom moli nadležno tijelo da se podaci o plaći i ostalim primanjima pok. H. D. zatraže od Njemačkog mirovinskog fonda Berlin, te dostave sudu;
– u trenutku donošenja odluke Suda, u predmetu nije bilo zakazano ročište.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 9. prosinca 1997. pred Općinskim sudom u Opatiji.
Ustavna tužba podnesena je 28. studenoga 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i osamnaest (18) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta, proveo dokaz saslušanjem više svjedoka, te je u više navrata dopisima i požurnicama zatražio podatke o visini plaće i ostalim primanjima pok. Heinza Dannenberga.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽENIKA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj ustavne tužbe, kao tuženik u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka. Naprotiv, u više je navrata podnescima predlagao zakazivanje ročišta za glavnu raspravu.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi pred sudom prvog stupnja u ukupnom trajanju preko sedam (7) godina, bez da je meritorno odlučeno o postavljenom zahtjevu tužitelja, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Naime, ističe se da je duljini postupka doprinijela činjenica što su se određeni podaci (podaci o primanjima pok. H. D.) morali zatražiti putem nadležnog suda u Saveznoj Republici Njemačkoj, a što uključuje poštivanje određenog, pozitivnim propisima, predviđenog postupka (prijevod zamolnice, dostava iste nadležnom sudu u Saveznoj Republici Njemačkoj putem Ministarstva i Generalnog konzulata Republike Hrvatske, odnosno Veleposlanstva Republike Hrvatske). Međutim, unatoč navedenom, Ustavni sud utvrđuje da je traženje podataka (uz poštivanje predviđenog postupka) preko sedam (7) godina (s napomenom da podaci do trenutka donošenja odluke Suda još uvijek nisu pribavljeni) nerazumno dugo i ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno imajući na umu da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od 6. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od 10. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od 7. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od 19. veljače 1991. i dr.). Sukladno tako izraženom stavu, a s obzirom na okolnosti predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da je država dužna organizirati svoj pravni sustav na način da se osigura suđenje u razumnom roku i u predmetima u kojima postoje poteškoće pri pribavi podataka putem pravne pomoći od inozemnog suda.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost i više manjih razdoblja neaktivnosti suda prvog stupnja, okolnost da podnositelj nije doprinio duljini postupka, kao i okolnost da je ostavinski postupak, broj: O-124/89 u prekidu do pravomoćnog okončanja konkretnog parničnog postupka, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Opatiji dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4702/2005
Zagreb, 19. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.