USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2899

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Z. o. d.d. iz K., kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva B., D. & P. iz Z., na sjednici održanoj 26. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7083/2002-5 od 9. studenoga 2005. godine.
Tom je presudom odbijena tužba podnositelja, podnijeta protiv rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju (u nastavku: HFP) klasa: UP/I-943-06/99-01/124, urbroj: 563-03-02/01-2002-28 od 16. srpnja 2002.
Točkom 1. izreke osporenog rješenja ukida se rješenje HFP-a klasa: UP/I-943-06/99-01/124, ur.broj: 563-03-0202/03-2000-7 od 9. ožujka 2000. u točkama 1-8., kojim je dana suglasnost društvu HTP »Z. o.« s p.o. iz K. na povećanje vrijednosti temeljnog kapitala za iznos procijenjene vrijednosti u autokampovima »J.«i »P.«i to za zemljište i iznose navedene u istoj točki izreke.
Točkom 2. izreke osporenog rješenja utvrđuje se da zemljište opisano u točki 1. izreke nije procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća HTP »Z. o.« iz K. u postupku pretvorbe te se prenosi u vlasništvo HFP-a, dok je točkom 3. izreke određeno da će Općinski sud u Krku provesti u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na nekretnini opisanoj u točki 1. u korist HFP-a.
2. Podnositelj smatra da mu je osporenim aktima povrijeđeno ustavno pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Povrede navedenog ustavnog prava podnositelj obrazlaže razlozima isticanim u postupcima koji su prethodili ustavnosudskom postupku.
U bitnome, ističe kako o istim nekretninama teku dva postupka u kojima se odlučuje o istoj stvari. Jedan je upravni postupak u kojemu HFP sam sebi prenosi pravo vlasništva, a drugi je postupak pred Općinskim sudom u Krku u kojemu je HFP-u odbijena vlasnička tužba.
Navodi kako bit problema leži u interpretaciji odredbe članka 47. Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, broj 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00., u nastavku: ZP) jer ta odredba ne daje ovlast HFP-u na odlučivanje o pravu vlasništva pa ni o prijenosu vlasništva u ičiju korist, a ponajmanje u svoju.
Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporene presude Upravnog suda.
Pozivom na odredbu članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u nastavku: Ustavni zakon), podnositelj je predložio odgodu ovrhe osporene presude Upravnog suda do donošenja odluke ovog Suda po njegovoj ustavnoj tužbi.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona, svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama pojedinca došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. Na temelju uvida u spis predmeta te razmatrajući navode ustavne tužbe i mjerodavne propise, Ustavni sud je utvrdio da su upravno tijelo i Upravni sud Republike Hrvatske svoje odluke donijeli u skladu s mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog prava te ih valjano obrazložili.
Upravni sud Republike Hrvatske utvrđuje da je rješenjem HFP-a od 24. veljače 1994. dana suglasnost društvenom poduzeću HTP »Z. o.« K. na provedbu pretvorbe tako da je to društveno poduzeće pretvoreno u dioničko društvo.
Dana 21. prosinca 1999. podnositelj je HFP-u podnio podnesak kojim zahtijeva obnovu postupka pretvorbe, okončanog navedenim rješenjem, na način da se zemljište u autokampovima »J.« i »P.« na otoku K., koje nije bilo procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, procijeni i poveća vrijednost osnovne glavnice društva.
Rješenjem od 9. ožujka 2000. HFP je dopustio obnovu postup­ka pretvorbe HTP-a »Z. o.« s p.o. K. te glede imovine koja nije bila obuhvaćena ranije okončanim postupkom pretvorbe riješio da se vrijednost osnovne glavnice društva »Z. o.« d.d. K. poveća za procijenjenu vrijednost nekretnina i to zemljišta u autokampu »J.« u ukupnoj površini od 95.604 m2 u iznosu od 37.792.261,00 kn i zemljišta u autokampu »P.« u ukupnoj površini od 70.918 m2 u iznosu od 28.033.885,00 kn.
Točkama I.5. i I.6. tog rješenja pozvana je Uprava podnositelja da na svojoj Skupštini donese odluku o povećanju osnovne glavnice društva, utvrđenog točkom I.3. tog rješenja te da HFP-u dostavi ovjerovljenu presliku rješenja o upisu povećanja osnovne glavnice u sudski registar i ovjerovljenu presliku iz knjige dionica društva, sve u roku od šest mjeseci od dana dostave rješenja. Točkom I.6. istog rješenja određeno je da, ukoliko Uprava podnositelja ne postupi sukladno točki 3. rješenja, HFP će temeljem članka 47. ZP-a donijeti rješenje o prijenosu navedenih nekretnina u korist HFP.
Iako je rješenje HFP od 9. ožujka 2000. postalo pravomoćno jer je Upravni sud postupajući po tužbi podnositelja, svojom presudom broj: Us-3403/2000-13 od 23. siječnja 2002. tužbu odbio, podnositelj nije postupio po navedenom rješenju, odnosno nije na svojoj Skupštini donio odluku o povećanju kapitala te, stoga, nije se ni mogla upisati u Trgovačkom sudu promjena vrijednosti temeljenog kapitala.
Slijedom takvog stanja stvari, HFP je donio osporeno rješenje.
Zaključno, u osporenoj presudi Upravni sud ističe:
Budući da su u okviru materijalne pravomoćnosti rješenja od 9. ožujka 2000. godine postale pravomoćnima sve točke izreke toga rješenja, pa i one navedene u točkama I. 5. i 6. rješenja, a po kojima tužitelj u zadanom roku nije postupio, to je tuženi Hrvatski fond za privatizaciju sukladno članku 47. Zakona o privatizaciji donio pravilno rješenje od 16. srpnja 2002. godine kojim je prenio predmetne nekretnine u korist Hrvatskog fonda za privatizaciju.
5. Člankom 47. ZP-a, propisano je:
Dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.
U odnosu na navode ustavne tužbe, kojima se osporava nadležnost Hrvatskog fonda za privatizaciju za postupanje glede spornih nekretnina, napominje se da je Ustavni sud u predmetu broj: U-I-68/2001 ocjenjivao suglasnost s Ustavom odredbe članka 47. Zakona o privatizaciji te je rješenjem od 1. lipnja 2006. (»Narodne novine«, broj 73/06.) prijedlog podnositelja i drugih predlagatelja utvrdio neosnovanim. Stoga se podnositelj upućuje na stajališta Ustavnog suda iz te odluke.
6. Člankom 29. stavkom 1. Ustava je propisano da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično odluči o njegovim pravima i obvezama.
Pravo na pravično suđenje u postupovnom smislu bilo bi povrijeđeno ako stranci u postupku nije bila dana mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze, a nadležni sud se nije izjasnio o njenim navodima važnim za odlučivanje.
Ustavni sud nije utvrdio postojanje činjenica ili okolnosti koje bi upućivale na neravnopravan postupovni položaj podnositelja. U spornoj pravnoj situaciji odlučivala su nadležna tijela upravne i sudbene vlasti, koja su odlučivala i sudila unutar svoje nadležnosti. Također, podnositelju je bilo omogućeno pratiti postupak i sudjelovati u njemu, kao i poduzimati sve zakonom dopuštene radnje radi ostvarivanja svojih prava. Osporeno rješenje i presuda valjano su obrazloženi i doneseni u skladu s mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog prava.
Stoga su neutemeljeni navodi podnositelja da je osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
7. Na temelju odredbi članaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci.
8. Zbog donošenja odluke kao u izreci, o prijedlogu podnositelja za odgodu ovrhe Sud nije odlučivao.
9. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1725/2006
Zagreb, 26. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.