USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2901

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. R. iz S., na sjednici održanoj 25. listopada 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-2204/06 (raniji broj: P-2106/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, A. R. iz S., D. 27, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) 13. svibnja 2004. podnijela ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 18. prosinca 1992. tužbom i prijedlogom za određivanje privremene mjere podnositeljice protiv društva D.-V. d.d. – S. i. r. iz S., radi isplate.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao više ročišta za glavnu raspravu na kojima je sud između ostalog, raspravnim rješenjem od 29. studenoga 1993. nakon što je uzeo izjavu podnositeljice o imovnom stanju, podnositeljicu oslobodio od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, te je odredio i proveo knjigovodstveno vještačenje. Podneskom od 2. svibnja 1995. podnositeljica je proširila tužbu označivši društvo D., trgovina, promet i usluge d.d. S. kao drugotuženika, dok je podneskom od 10. listopada 1997. precizirala tužbu i tužbeni zahtjev, između ostalog, i na način da je društvo D.-V. d.d. S. označila kao prvotuženika, a društvo D. d.d. S. kao drugotuženika.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– na ročištu održanom 11. prosinca 1997. podnositeljici je naložena dostava dokumentacije, te je sud odredio da će se drugotuženika pozvati da se očituje pristaje li biti tuženikom u ovom sporu;
– podneskom od 9. siječnja 1998. drugooznačeni tuženik izvijestio je sud da ne pristaje biti tuženikom u ovom sporu, te je podnositeljica podneskom od 28. siječnja 1998. povukla tužbu u odnosu na društvo D. d.d. S.;
– na ročištu održanom 4. veljače 1998. sud je odredio da će se pribaviti spis tog suda broj: P-1219/97 radi eventualnog spajanja spisa;
– na ročištu održanom 25. ožujka 1998. sud je raspravnim rješenjem na konkretni parnični spis spojio parnični spis tog suda broj: P-1219/97 radi zajedničkog raspravljanja, odredivši da će se postupak ubuduće voditi pod brojem: P-2106/92, te je podnositeljici sud odobrio rok radi uređenja tužbenog zahtjeva, a tuženiku rok da podnese odgovor na tužbu kojom je pokrenut postupak broj: P-1219/97;
– podneskom od 11. svibnja 1998. podnositeljica je uredila tužbu i tužbeni zahtjev na način da je, između ostalog, označila društvo D. d.d. S. kao prvotuženika, a društvo D.-V. d.d. S., kao drugotuženika;
– podneskom od 13. svibnja 1998. prvotužena je podnijela odgovor na tužbu;
– na ročištu održanom 21. svibnja 1998. i 9. rujna 1998. glavna rasprava je odgođena;
– na ročištu održanom 22. listopada 1998. sud je odredio da će se od vještaka zatražiti očitovanje u odnosu na iskazane primjedbe podnositeljice, što je vještak i učinio podneskom od 2. studenoga 1998. godine;
– na ročištu održanom 8. studenoga 1998. sud je raspravnim rješenjem ukinuo rješenje suda od 29. studenoga 1993. te je podnositeljici naložio plaćanje predujma na ime troškova vještačenja;
– na ročištu održanom 9. veljače 1999. sud je glavnu raspravu odgodio, a ročište zakazano za 23. ožujka 1999. odgođeno je rješenjem od 1. ožujka 1999. godine;
– dana 10. rujna 1999. podnositeljica je predsjedniku suda podnijela predstavku ukazujući na dugotrajnost postupka;
– na ročištu održanom 31. siječnja 2000. sud je odredio dopunu financijskog vještačenja;
– na ročištu održanom 28. ožujka 2000. sud je odredio financijsko vještačenje po drugom vještaku;
– na ročištu održanom 5. rujna 2001. podnositeljica je istakla da »...nije u stanju...«podnijeti trošak novog vještačenja, te je predložila da sud donese odluku na temelju stanja u spisu;
– na ročištu održanom 9. listopada 2001. sud je glavnu raspravu zaključio, a protiv odluke suda broj: P-2106/92 od 9. listopada 2001. (presude i rješenja kojim je odbijen prijedlog podnositeljice za određivanje privremene mjere), tuženici su 10. listopada 2001., a podnositeljica 12. listopada 2001. izjavili žalbu;
– nakon zaprimljenog odgovora podnositeljice na žalbu tuženika, te odgovora tuženika na žalbu podnositeljice, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje;
– odlukom (presudom) broj: Gž-129/02 od 28. rujna 2006. Županijski sud u Splitu djelomično je odbio žalbu drugotužene, te je u tom dijelu potvrdio pobijanu presudu, dok je rješenjem (istog broja i datuma) uvažio žalbu podnositeljice i djelomično uvažio žalbu drugotužene te u tom dijelu pobijanu odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Također, viši sud je rješenjem ukinuo pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odbijen prijedlog podnositeljice radi osiguranja privremenom mjerom protiv drugotužene, te je predmet i u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje gdje se vodi pod brojem: P-2204/06. U trenutku donošenja odluke Suda u predmetu nije bilo zakazano ročište za glavnu raspravu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 18. prosinca 1992. pred Općinskim sudom u Splitu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 13. svibnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvanaest (12) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, šest (6) mjeseci i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Splitu, koji je od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta za glavnu raspravu, izvršio je spajanje spisa broj: P-2106/92 i P-1219/97, rješenjem je ukinuo rješenje suda kojim je podnositeljica bila oslobođena od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, te je zaključio glavnu raspravu.
U povodu žalbi stranaka izjavljenih protiv prvostupanjske odluke (presude i rješenja) predmet je dostavljen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje koji je odlukom broj: Gž-129/02 od 28. rujna 2006. djelomično potvrdio prvostupanjsku odluku, dok ju je u preostalom dijelu ukinuo i u tom je dijelu predmet vratio na ponovno suđenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o relativno složenom predmetu, međutim unatoč tomu, prema mišljenju Ustavnog suda navedeno ne može opravdati vođenje parničnog postupka u razdoblju duljem od četrnaest (14) godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko četrnaest (14) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenju u razumnom roku.
Navedeno imajući u vidu nekoliko razdoblja neaktivnosti suda prvog stupnja (od 9. veljače 1999. do 31. siječnja 2000., te od 28. ožujka 2000. do 5. rujna 2001.) kao i neaktivnost Županijskog suda u Splitu. Naime, predmet se, u povodu žalbi stranaka, nalazio pred višim sudom u razdoblju od skoro pet (5) godina.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost redovnih sudova, okolnost da podnositeljica nije pridonijela duljini postupka, kao i činjenicu da se predmet nakon četrnaest (14) godina ponovno nalazi pred sudom prvog stupnja na ponovnom suđenju, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositeljici, povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1824/2004
Zagreb, 25. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.