USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2910

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. M. iz S., na sjednici održanoj 24. listopada 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu broj: P-313/83 (P-282/80) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. M. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.200,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio 17. prosinca 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 22. veljače 1980. godine, kao prvotužitelj, podnio Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv M. P., radi isplate idealnog dijela određenoga građevinskog vozila. Predmet se vodio pod brojem: P-282/80.
Općinski sud u Splitu donio je presudu 2. rujna 1982. godine, a Županijski sud u Splitu je rješenjem broj: Gž-3205/82 od 14. siječnja 1983. godine djelomično ukinuo presudu suda prvog stupnja i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak.
Glavna rasprava održana je 12. svibnja 1983. godine. Ročište zakazano za 15. ožujka 1984. godine odgođeno je za 25. travnja 1984. godine. Na tom ročištu sud je odlučio provesti vještačenje vrijednosti vozila. Podnositelj je 23. svibnja 1984. godine dostavio sudu dokaz o uplati predujma troškova vještačenja, ali bez potrebne dokumentacije, koju mu je sud naložio dostaviti (kao i drugotužitelju).
Na ročištu od 7. ožujka 1994. godine sud je naložio obojici tužitelja da dostave točnu adresu tuženika, što su tužitelji učinili 28. ožujka 1994. godine.
Tuženik je diplomatskim putem pozivan na ročišta od 28. listopada 1994. godine, 21. travnja 1995. godine i 22. prosinca 1995. godine. Budući da tuženik nije pristupio na posljednje ročište, za koje je dostava bila uredno iskazana, tužitelji su odustali od prijedloga za njegovim saslušanjem. Na istom ročištu sud je odlučio provesti financijsko vještačenje i naložio tužiteljima da ponovno predujme iznos troškova vještačenja, što tužitelji nisu učinili.
Punomoćnik tužitelja obavijestio je sud 14. travnja 2000. godine da je otkazao punomoć.
Na ročištu održanom 13. lipnja 2000. godine sud je obaviješten da je drugotužitelj preminuo, a iduće ročište zakazano je za 5. listopada 2000. godine. Do tog ročišta podnositelj ustavne tužbe nije uplatio predujam vještačenja.
Provjerom 11. rujna 2006. godine, Ustavni sud je utvrdio da je sporni predmet i dalje u radu kod suda prvog stupnja, nakon što je raspravni sudac 2006. godine izabran za suca neposredno višeg suda. Predmet još nije raspoređen na novog suca.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 22. veljače 1980. godine tužbom podnositelja ustavne tužbe podnesenom Općinskom sudu u Splitu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, 14/02; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 17. prosinca 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno dvadeset tri (23) godina, devet (9) mjeseci i dvadeset pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenje ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, jedan (1) mjesec i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema stanju spisa, postupak se, izuzev kraćeg razdoblja od četiri mjeseca u kojem je Županijski sud u Splitu odlučivao o žalbi podnositelja ustavne tužbe, i dalje vodi kod Općinskog suda u Splitu, u trajanju dužem od dvadeset i tri godine.
Činjenica je da podnositelj ustavne tužbe, kao prvotužitelj, nije dostavio potrebnu dokumentaciju niti je na naknadni poziv suda uplatio predujam troškova financijskog vještačenja. Međutim, ta činjenica se ne može smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo nepostupanje suda prvog stupnja u ovom sudskom postupku. Ustavni sud stoga ocjenjuje da Općinski sud u Splitu parnični postupak nije vodio učinkovito i u skladu s načelom ekonomičnosti postupka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(PRVOTUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe pridonio je duljini trajanja sudskog postupka jer nije dostavio sudu dokumentaciju potrebnu za vještačenje, niti je na ponovni poziv suda uplatio predujam troškova financijskog vještačenja.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema stajalištu Ustavnog suda, radi se o djelomično složenom predmetu, u kojem je trebalo provesti financijsko vještačenje.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak ukupno traje preko dvadeset tri godine. U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993., te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).
Imajući u vidu ukupno trajanje parničnog postupka, koji je i dalje u postupku kod Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud utvrđuje da vođenje tog postupka ne udovoljava, u smislu učinkovitosti, zahtjevu suđenja u razumnom roku. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Visina naknade smanjena je zbog doprinosa podnositelja duljini suđenja.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-98/2004
Zagreb, 24. listopada 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.