USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2913

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo K. K. iz P., kojeg zastupa M. Ž., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 8. studenoga 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1517/2004-4 od 17. lipnja 2004. godine.
III. Predmet se vraća Upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovni postupak.
IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama.«

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-1517/2004-4 od 17. lipnja 2004. godine, kojom je odbijena podnositeljeva tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za upravljanje osobljem, Personalne uprave, klasa: 805-01/01-01/03, urbroj: 512M2-010503-01-59 od 20. veljače 2001. godine.
Tim je rješenjem odbijen podnositeljev zahtjev da ga se rasporedi na nove poslove i zadaće djelatne vojne osobe u činu stožernog vodnika od 1. siječnja 1994. godine na dalje.
2. Podnositelj smatra da su osporenom presudom Upravnog suda povrijeđena njegova ustavna prava zajamčena člancima 29. stavkom 2., 54. stavkom 1., 55. stavkom 1. i 56. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Pored toga, ukazuje i na povredu odredaba članaka 3. i 117. stavka 3. Ustava.
Obrazlažući povrede, podnositelj iznosi kronologiju postupanja Ministarstva obrane i Upravnog suda povodom njegovog zahtjeva za raspored na nove poslove i zadaće djelatne vojne osobe u činu stožernog vodnika od 1. siječnja 1994. godine. Ističe da nikad nije doneseno rješenje kojim bi mu prestala djelatna vojna služba. Stoga tvrdnju Upravnog suda iz obrazloženja osporene presude da mu je prestala djelatna vojna služba 1. siječnja 1994. godine (na kojoj je utemeljena odluka o odbijanju njegove tužbe u upravnom sporu), podnositelj smatra neutemeljenom. Ističe da je rješenje Ministarstva obrane, klasa: 805-01/99-01/04, urbroj: 512M2-010502-99-124 od 2. srpnja 1999. godine, kojim je (u povodu njegovog zahtjeva za raspored na nove poslove i zadaće djelatne vojne osobe) utvrđeno da je bio pripadnik djelatnog sastava oružanih snaga Republike Hrvatske od 21. prosinca 1991. do 31. prosinca 1993. godine, poništeno presudom Upravnog suda, broj: Us-6610/1999-6 od 28. rujna 2000. godine, pa stoga navedeno rješenje ne može biti temelj za odbijanje njegovog zahtjeva. Navodi da mu je osporenom presudom Upravnog suda zapravo izrečen prestanak djelatne vojne službe unatoč činjenici da nikada nije donesen akt nadležnog tijela o prestanku službe (kojeg bi mogao pobijati).
Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporene presude Upravnog suda i vraćanje predmeta tom sudu na ponovni postupak.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Uvidom u spis Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Personalne uprave, klasa: 805-01/01-01/03, urbroj: 512M2-010503-01-59 utvrđeno je sljedeće:
– od 21. prosinca 1991. do 31. prosinca 1993. godine, podnositelj je kao djelatna vojna osoba, obavljao određene poslove i zadatke u Hrvatskoj ratnoj mornarici,
– 1. siječnja 1994. godine, podnositelj je upućen na korištenje godišnjeg odmora, nakon kojega mu nije omogućen povratak na dužnost,
– 16. lipnja 1995. godine, podnositelj je Ministarstvu obrane podnio zahtjev za raspored na odgovarajuće poslove, isplatu plaće i upis radnog staža u radnu knjižicu,
– rješenjem Personalne uprave Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: POV. 805-01/96-01/04, urbroj: 512-20-29-96-12 od 4. ožujka 1996. godine podnositelj je primljen u djelatnu vojnu službu s danom 21. prosinca 1991. godine,
– kako Ministarstvo obrane nije postupilo po podnositeljevom zahtjevu za raspored na odgovarajuće poslove, podnositelj je 30. srpnja 1996. godine podnio tužbu Upravnom sudu zbog šutnje administracije,
– presudom Upravnog suda, broj: Us-5560/96 od 8. listopada 1998. godine, uvažena je podnositeljeva tužba te je naloženo Ministarstvu obrane da u roku od 30 dana donese rješenje o podnositeljevom zahtjevu,
– rješenjem Ministarstva obrane, Sektora za upravljanje osobljem, Personalne uprave, klasa: 805-01/99-01/04, urbroj: 512M2-010502-99-124 od 2. srpnja 1999. godine utvrđeno je da je podnositelj bio pripadnik djelatnog sastava oružanih snaga Republike Hrvatske od 21. prosinca 1991. do 31. prosinca 1993. godine,
– presudom Upravnog suda, broj: Us-6610/1999-6 od 28. rujna 2000. godine, uvažena je podnositeljeva tužba protiv navedenog rješenja, te je navedeno rješenje poništeno,
– rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Sektora za upravljanje osobljem, Personalne uprave, klasa: 805-01/01-01/03, urbroj: 512M2-010503-01-59 od 20. veljače 2001. godine, odbijen je podnositeljev zahtjev za raspored na nove poslove i zadaće djelatne vojne osobe u činu stožernog vodnika od 1. siječnja 1994. godine,
– osporenom presudom Upravnog suda, odbijena je podnositeljeva tužba podnesena protiv navedenog rješenja.
U obrazloženju rješenja Ministarstva obrane od 20. veljače 2001. godine (kojim je odbijen podnositeljev zahtjev za raspored) navedeno je da je iz potvrde Ministarstva obrane, Hrvatske ratne mornarice, klasa: 119-02/96-01/01, urbroj: 6030-05/1-96-283 od 21. svibnja 1996. godine (koja ne prileži spisu predmeta) razvidno da je podnositelj bio djelatni pripadnik Hrvatske ratne mornarice od 21. prosinca 1991. do 31. prosinca 1993. godine, te da ne postoje dokazi da je podnositelj nakon 1. siječnja 1994. godine obnašao dužnost djelatne vojne osobe u Oružanim snagama Republike Hrvatske.
Obrazlažući osporenu presudu, Upravni sud ističe sljedeće:
Pretpostavka raspoređivanja u službi je činjenica da služba (radni odnos) postoji odnosno da služba nije prestala.
Iz tužbenih navoda i spisa predmeta, međutim proizlazi da je tužitelju djelatna vojna služba prestala 1. siječnja 1994. godine.
Uvodno označeni sporovi međutim, niti su pokrenuti niti su se vodili u svezi i radi suđenja o zakonitosti akta o prestanku službe ili o zakonitosti prestanka službe kao faktičnog pitanja, već o zahtjevu za raspored (...).
4. U postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku predmet odlučivanja bio je podnositeljev zahtjev kojim je od Ministarstva obrane tražio raspored na poslove i zadaće djelatne vojne osobe u činu stožernog vodnika od 1. siječnja 1994. godine.
Osnovanost podnositeljevog zahtjeva za raspored na poslove i zadaće djelatne vojne osobe, prije svega ovisi o činjenici je li podnositelj u razdoblju koje je obuhvaćeno zahtjevom, imao status djelatne vojne osobe.
Osporena presuda Upravnog suda temelji se na stajalištu da je podnositelju prestala služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske 1. siječnja 1994. godine, te da stoga podnositeljev zahtjev nije osnovan.
5. Za ocjenu osnovanosti ustavne tužbe mjerodavan je Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 23/95., 33/95., 105/99. i 128/99., u daljnjem tekstu: ZSOS).
Prema članku 10. stavku 1. ZSOS-a, akti kojima se regulira status djelatnih vojnih osoba (...) su upravni akti.
Prema stavku 3. tog članka, u postupku donošenja tih upravnih akata primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91. i 103/96. – odluka Ustavnog suda), ako ZSOS-om nije drugačije određeno.
Prema članku 12. ZSOS-a, pravni temelj stupanja u Oružane snage je akt o prijamu u djelatnu vojnu službu ili ugovor o djelatnoj vojnoj službi (u slučaju primitka u djelatnu vojnu službu na određeno vrijeme).
Prema članku 59. ZSOS-a, djelatna vojna osoba može biti raspoređena u vojnu postrojbu, odnosno ustanovu oružanih snaga, u tijelo državne uprave i pravnu osobu, sukladno interesu oružanih snaga.
Prestanak djelatne vojne službe na određeno vrijeme uređen je člankom 24. ZSOS-a.
Ostali slučajevi prestanka djelatne vojne službe uređeni su člancima 94. do 98. ZSOS-a.
6. Iz navedenih odredaba razvidno je da ZSOS predviđa prestanak djelatne vojne službe ex lege u slučaju zasnivanja vojne službe na određeno vrijeme (protekom vremena za koje je ugovoreno obavljanje službe), te u slučajevima iz članka 95. ZSOS-a. U svim ostalim slučajevima, akt o prestanku vojne službe ima konstitutivan karakter.
Iz rješenja Personalne uprave Ministarstva obrane Republike Hrvatske, klasa: POV. 805-01/96-01/04, urbroj: 512-20-29-96-12 od 4. ožujka 1996. godine, kojim je podnositelj primljen u djelatnu vojnu službu s danom 21. prosinca 1991. godine ne može se zaključiti da je podnositelj primljen u djelatnu vojnu službu na određeno vrijeme, niti u spisu Ministarstva obrane postoji bilo kakav akt kojim bi bilo odlučeno o prestanku djelatne vojne službe podnositelju.
S obzirom da u spisu predmeta ne postoji akt iz kojeg bi bilo razvidno da je podnositelj primljen u vojnu službu na određeno vrijeme, niti sadržaj spisa predmeta ukazuje na postojanje okolnosti iz članka 95. ZSOS-a, ocjena je Ustavnog suda da podnositelju djelatna vojna služba nije prestala ex lege (protekom ugovorenog roka, odnosno nastupom okolnosti iz članka 95. ZSOS-a). Stoga, prema ocjeni ovog Suda, podnositeljev status valja prosuđivati prema rješenju kojim je primljen u vojnu službu, uz uvažavanje činjenice da u spisu ne postoji akt kojim mu prestaje vojna služba (niti se nadležno tijelo i Upravni sud na takav akt pozivaju).
Polazeći od navedenog, Ustavni sud utvrđuje da osporena presuda Upravnog suda ne sadrži razloge na kojima taj sud zasniva svoje stajalište da je podnositelju prestala služba. Stoga je osporenom presudom, koja odbijanje podnositeljeve tužbe temelji isključivo na zaključku da je podnositelju prestala služba, bez navođenja razloga koji opravdavaju navedeni zaključak, podnositelju povrijeđeno ustav­no pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Budući da je Ustavni sud u konkretnom slučaju utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja na pravično suđenje, eventualne povrede ostalih ustavnih prava na koja podnositelj ukazuje u ustavnoj tužbi, ovaj Sud nije razmatrao.
7. Članci 3. i 117. stavak 3. Ustava, na čiju povredu podnositelj također ukazuje, ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst).
8. Slijedom iznijetog, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke.
9. Objava odluke (točka IV. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-2864/2004
Zagreb, 8. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.