USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3000

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo »B.« d.d. Z., kojeg zastupaju F. K. i A. V., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 2. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-1622/04 od 10. veljače 2005. godine, kojim je usvojena žalba Hrvatskog fonda za privatizaciju (u daljnjem tekstu: Fond), te je preinačeno rješenje Općinskog suda u Zadru, broj: Z-2037/98 od 19. lipnja 2000. godine, na način da je odbijen prijedlog podnositelja ustavne tužbe (predlagatelja u zemljišnoknjižnom postupku) za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama pobliže označenim u izreci prvostupanjskog rješenja, te je naloženo brisanje svih upisa, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje zabilježbe žalbe u zemljišnoj knjizi.
2. Podnositelj smatra da su osporenim rješenjem povrijeđena njegova ustavna prava zajamčena člancima 29. stavkom 1., 48. stavkom 1. i 49. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske.
Povrede ustavnih prava podnositelj obrazlaže tvrdnjom da rješenjem Općinskog suda u Zadru, broj: Z-2037/98 od 19. lipnja 2000. godine, kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama na ime podnositelja, Fond ne stječe niti gubi knjižna prava, pa stoga ne može biti stranka u zemljišnoknjižnom postupku, niti ima pravo na izjavljivanje žalbe protiv tog rješenja. Podnositelj nadalje ističe da u tijeku žalbenog postupka nije dokazano da sporne nekretnine nisu unesene u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika podnositelja, te iznosi činjenice koje, prema njegovom mišljenju dokazuju da su sporne nekretnine postale njegovo vlasništvo. Smatra da osporeno rješenje Županijskog suda ne sadrži valjane razloge, čime je povrijeđeno njegovo ustavno pravo na pravično suđenje. Smatra da je uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama trebalo dopustiti primjenom načela jedinstvenosti nekretnine (čak i u slučaju da te nekretnine nisu unesene u vrijednost društvenog kapitala). Stoga smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo ustavno pravo vlasništva, te ustavno pravo zajamčeno člankom 49. stavkom 4. Ustava.

Ustavna tužba nije osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode.
4. U postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, Općinski sud u Zadru je rješenjem, broj: Z-2037/98 od 19. lipnja 2000. godine, na temelju članaka 364. i 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 137/99. – odluka Ustavnog suda, 73/00. i 114/01., u daljnjem tekstu: ZV) dopustio uknjižbu prava vlasništva na određenim nekretninama u korist podnositelja.
Protiv tog rješenja Fond je izjavio žalbu koju je Županijski sud usvojio i preinačio prvostupanjsko rješenje na način da je odbio podnositeljev prijedlog za uknjižbu prava vlasništva.
U obrazloženju osporenog rješenja, Županijski sud ističe da su u zemljišnoknjižnom postupku žalbu ovlaštene izjaviti (pored stranaka u tom postupku) i osobe na čija se knjižna prava upis odnosi, kao i osobe čija su prava povrijeđena provedenim upisom. Kako Fond smatra da je prvostupanjskim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo koje proizlazi iz članka 47. Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, broj 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), Županijski sud je ocijenio da Fond ima pravni interes za pobijanje prvostupanjskog rješenja, te je stoga meritorno odlučio o njegovoj žalbi.
Ocjenjujući osnovanost žalbe, Županijski sud ističe da iz spisa proizlazi da je podnositeljev pravni prednik, HTP »B.« Z., u zemljišnim knjigama bio upisan kao nositelj prava korištenja na spornim nekretninama. Da bi se u konkretnom slučaju moglo udovoljiti podnositeljevom prijedlogu za upis prava vlasništva na tim nekretninama, potrebno je, prema stajalištu Županijskog suda, utvrditi je li u postupku pretvorbe poduzeća s društvenim kapitalom (pravnog prednika podnositelja), provedenom sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.), u vrijednost društvenog kapitala kojemu je određen vlasnik, unesena i vrijednost spornih nekretnina.
S obzirom da podnositelj uz prijedlog za uknjižbu prava vlasništva zemljišnoknjižnom sudu nije dostavio isprave iz kojih bi bilo vidljivo da su u postupku pretvorbe HTP »B.« Z. u trgovačko društvo »B.« d.d Z., sporne nekretnine unesene u vrijednost društvenog kapitala, Županijski sud ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva u korist podnositelja, te da nije moguće udovoljiti podnositeljevom prijedlogu. Stoga je Županijski sud usvojio žalbu Fonda i preinačio prvostupanjsko rješenje odbivši podnositeljev prijedlog za uknjižbu prava vlasništva.
5. Rješenje Općinskog suda u Zadru kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist podnositelja donijeto je na temelju članaka 364. i 367. ZV-a.
Članom 390. ZV-a propisano je da se odredbe članka 360. do 365. ZV-a ne odnose na stvari (...) koje nisu unesene u društveni kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (...).
6. U odnosu na podnositeljevu tvrdnju iz ustavne tužbe da Fond nema procesnu legitimaciju u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, pa sukladno tome, niti pravo na žalbu protiv rješenja kojim je dopuštena uknjižba spornih nekretnina, valja reći sljedeće:
Prema članku 47. Zakona o privatizaciji, dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednosti društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Fondu, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu.
Polazeći od navedene zakonske odredbe, kao i činjenice da nije utvrđen pravni status spornih nekretnina, ocjena je Ustavnog suda da Fond ima pravni interes za podnošenje žalbe protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 19. lipnja 2000. godine.
Slijedom iznijetog, a imajući u vidu činjenicu da je osporeno rješenje Županijskog suda u Zadru, kojim je meritorno odlučeno o žalbi Fonda, donijeto sukladno mjerodavnim odredbama postupovnog prava, te valjano obrazloženo, ocjena je Suda da u konkretnom slučaju podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
7. Podnositelj u ustavnoj tužbi ukazuje na povredu ustavnog prava vlasništva, zajamčenog člankom 48. stavkom 1. Ustava, te na povredu članka 49. stavka 4. Ustava, prema kojemu se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom. Povrede obrazlaže tvrdnjom da u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku nije dokazano da sporne nekretnine nisu unesene u vrijednost društvenog kapitala, te da je stoga trebalo dopustiti uknjižbu prava vlasništva.
Prema članku 42. stavku 1. Zakona o privatizaciji, Fond izdaje rješenje kojim se utvrđuju nekretnine koje su procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi. Stavkom 2. tog članka propisano je da se rješenje izdaje na zahtjev stranke, a za potrebe upisa nekretnina u zemljišne knjige, odnosno polaganja u knjigu isprava.
Za uknjižbu prava vlasništva na spornim nekretninama u korist podnositelja potrebno je utvrditi jesu li nekretnine koje su obuhvaćene prijedlogom za uknjižbu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika podnositelja ili nisu. S obzirom da ta činjenica nije utvrđena (budući da uz prijedlog nisu bile priložene odgovarajuće isprave koje bi dokazivale navedenu činjenicu), Županijski sud je postupio sukladno mjerodavnim propisima preinačivši rješenje kojim je dopuštena uknjižba na način da podnositeljev prijedlog odbije (iz razloga što utemeljenost prijedloga ne proizlazi iz sadržaja priloženih isprava).
S obzirom na činjenicu da je u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku ostalo sporno je li podnositelj stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama (a koji spor je moguće razriješiti u drugom postupku), ocjena je Ustavnog suda da osporenim rješenjem, kojim je zbog navedenih razloga, odbijen podnositeljev zahtjev za uknjižbu prava vlasništva spornih nekretnina, podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo vlasništva.
8. Polazeći od činjenice da je osporeno rješenje donijeto sukladno mjerodavnim propisima, Ustavni sud nije našao da je u konkretnom slučaju podnositelju povrijeđeno ustavno pravo iz članka 49. stavka 4. Ustava.
9. Stoga je, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci.
10. Objava odluke (točka II. izreke) utemeljena je na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1524/2005
Zagreb, 2. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.