USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3003

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. C. iz Z., kojeg zastupa M. S., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj 9. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-6202/06 (raniji broj: Pn-1191/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet (9) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. C. iz Z., I. K. p. 18, odvojak 2, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju odredbe članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 16. lipnja 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja od 13. veljače 1995. protiv A. C., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je zakazao četiri (4) ročišta na kojima je međutim glavnu raspravu odgodio zbog neuredne dostave poziva strankama.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– rješenjem od 5. listopada 1998. sud je utvrdio kako se tužba u konkretnom parničnim postupku smatra povučenom;
– protiv navedenog rješenja podnositelj je 10. studenoga 1998. izjavio žalbu;
– dopisom od 28. lipnja 2002. sud je pozvao punomoćnika podnositelja da sudu dostavi uredno potpisanu punomoć za zastupanje, što je i učinjeno podneskom od 20. studenoga 2002.;
– podneskom od 14. lipnja 2005. podnositelj je izvijestio sud da je ranije imenovanom punomoćniku otkazao punomoć za zastupanje, te da je imenovao novog punomoćnika, za kojeg je dostavio urednu punomoć za zastupanje;
– na ročištu održanom 11. studenoga 2005. sud je žalbu podnositelja prihvatio kao prijedlog za povrat u prijašnje stanje i raspravnim rješenjem usvojio prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je klauzulu pravomoćnosti rješenja o povlačenju tužbe stavio izvan snage;
– tužba s prilozima tuženiku je uredno dostavljena na očitovanje, te je na ročištu održanom 15. ožujka 2006. sud donio presudu zbog izostanka;
– protiv navedene odluke tuženik je izjavio žalbu, koju je Županijski sud u Zagrebu odlukom broj: Gžn-2502/06 od 12. rujna 2006. ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje, gdje se vodi pod brojem: Pn-6202/06;
– u trenutku donošenja odluke predmet se nalazio u kalendaru suda do 24. studenoga 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

5.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja 13. veljače 1995.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj: 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovor«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 16. lipnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, četiri (4) mjeseca i dva (2) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i deset (10) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se postupak, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, rješenjem utvrdio da je tužba podnositelja povučena, te je dopisom pozvao punomoćnika podnositelja na dostavu uredne punomoći za zastupanje.
U daljnjem tijeku postupka sud je održao dva (2) ročišta za glavnu raspravu na kojima je, između ostalog, žalbu podnositelja prihvatio kao prijedlog za povrat u prijašnje stanje, dopustio povrat u prijašnje stanje, klauzulu pravomoćnosti rješenja o povlačenju tužbe stavio izvan snage, te donio presudu zbog izostanka.
U povodu žalbe tuženika izjavljene protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je žalbu usvojio, ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije doprinio duljini postupka.

5.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Dosadašnji tijek parničnog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Ustavni sud utvrđuje da se konkretni parnični postupak vodi u razdoblju dužem od jedanaest (11) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno uzimajući u obzir više dužih razdoblja neaktivnosti suda prvog stupnja i to: u razdoblju od 5. studenoga 1997. do 10. studenoga 1998., od 10. studenoga 1998. do 28. lipnja 2002., te od 20. studenoga 2002. do 11. studenoga 2005.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka te neaktivnost suda prvog stupnja, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, zajamčeno odredbom članka 29. stavka 2. Ustavnog zakona.
7. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
8. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaju, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
9. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
10. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2722/2005
Zagreb, 9. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.