USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3004

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio P. K. iz Z., na sjednici održanoj 9. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu podnositelja, koji se pred tim sudom vodi pod brojem: Gž-5000/2006 (Pp-249/98), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe P. K. iz Z., Ž. 38, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 18. rujna 2003. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, na temelju očitovanja Općinskog suda u Zagrebu i preslike spisa, utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:
Podnositelj je 21. listopada 1997. godine podnio Općinskom sudu u Zagrebu tužbu protiv Z. V. iz Z., u predmetu radi smetanja posjeda.
Sud prvog stupnja je 21. listopada 1997. godine podnositelju vratio tužbu radi njezine dopune. Podnositelj je u danom roku dopunio tužbu.
Na ročištu održanom 14. studenoga 1997. godine sud je donio rješenje broj: Pp-447/97-6, kojim je zbog izostanka tuženika, koji nije osporio tužbeni zahtjev, usvojio tužbeni zahtjev podnositelja ustavne tužbe.
Na prijedlog tuženika, sud prvog stupnja dozvolio je 20. siječnja 1998. godine povrat u prijašnje stanje i nastavio postupak.
Podnositelj ustavne tužbe je podneskom od 26. lipnja 1998. godine tuženiku predložio sklapanje nagodbe, a uz podnesak od 4. studenoga 1998. godine podnositelj je dostavio i pisani tekst nagodbe.
Ročište zakazano za 10. prosinca 1998. godine odgođeno je na prijedlog tuženika, a sud je obvezao stranke da u roku 8 dana izvijeste sud jesu li sklopili nagodbu.
Podneskom od 8. rujna 1999. godine podnositelj je obavijestio sud da stranke nisu sklopile nagodbu i predložio nastavak postupka.
Na ročištu održanom 12. lipnja 2000. godine sud je saslušao stranke i odredio očevid za 6. listopada 2000. godine.
Sud je 6. listopada 2000. godine obavio očevid.
Ročište zakazano za 19. siječnja 2001. godine odgođeno je zbog bolesti suca.
Na ročištu održanom 5. srpnja 2001. godine podnositelj je obavijestio sud da je opozvao punomoć dotadašnjem odvjetniku i predložio da se budući pozivi dostavljaju osobno podnositelju. Tuženik je predložio saslušanje svjedoka. Sud je obvezao podnositelja da se u roku od 15 dana izjasni o navodima i prijedlozima tuženika.
Sud je 18. srpnja 2002. godine podnositelja pozvao da postupi po traženju suda od 5. srpnja 2001. godine, međutim dostava poziva sudu se vratila dva puta, s oznakom da je podnositelj obaviješten, ali nije podigao pošiljku.
Podneskom od 12. kolovoza 2002. godine podnositelj je požurio rad suda i dostavio novu adresu stanovanja, međutim i nakon dvije dostave sudskih pismena na novu adresu, pismena su se vratila sudu s oznakom da je podnositelj obaviješten, ali nije podigao pošiljku.
Dana 22. listopada 2002. godine sudu je pristupio podnositelj i ponovno naveo novu adresu stanovanja.
Podneskom od 6. studenoga 2002. godine podnositelj je postupio po nalogu suda od 5. srpnja 2001. godine, a 25. studenoga 2002. godine dostavio je i primjerak svog očitovanja za tuženika.
Na ročištu održanom 7. veljače 2003. godine stranke su ostale kod svojih navoda, a podnositelj se usprotivio saslušanju svjedoka.
Ročište zakazano za 4. travnja 2003. godine odgođeno je zbog bolesti suca. Novi sudac preuzeo je sporni predmet u lipnju 2003. godine i odredio ročište za 13. studenoga 2003. godine.
Glavna rasprava zaključena 24. ožujka 2006. godine i zakazano je ročište za 10. travnja 2006. godine, radi objave rješenja.
Rješenje o smetanju posjeda, od 10. travnja 2006. godine, otpremljeno je strankama 20. srpnja 2006. godine.
Provjerom na dan 6. rujna 2006. godine Ustavni sud je utvrdio da je predmet u kalendaru suda prvog stupnja do 23. rujna 2006. godine, jer je žalba poslana na odgovor suprotnoj parničnoj strani.
Spis predmeta je 11. listopada 2006. godine upućen na rješavanje Županijskom sudu u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za odlučivanje Ustavnog suda o razumnoj duljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud temelji na sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski postupak započeo je 21. listopada 1997. godine, tužbom podnositelja ustavne tužbe podnesenom Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 18. rujna 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno pet (5) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset sedam (27) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao pet (5) godina, deset (10) mjeseci i trinaest (13) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud utvrđuje da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, u ukupnom trajanju duljem od pet godina. Tijekom tog razdoblja nije bilo duljih razdoblja neaktivnosti suda, osim onih koja su nastala zbog zastoja u postupku uslijed nemogućnosti dostavljanja sudskih pismena podnositelju ustavne tužbe. Spis je 11. listopada 2006. godine upućen na rješavanje Županijskom sudu u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe djelomično je pridonio duljini trajanja sudskog postupka, jer ga sud prvog stupnja, uslijed promjene podnositeljeve adrese, nije mogao obavijestiti o daljnjem postupanju u predmetu. To, međutim, ne može opravdati ukupno dugo trajanje postupka radi smetanja posjeda, koji je po svojoj naravi hitan postupak.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Prema ocjeni Ustavnog suda ne radi se o složenom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Parnični postupak radi smetanja posjeda ukupno traje preko pet godina.
U tom smislu, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da povreda prava na suđenje u razumnom roku postoji samo ako je država ugovornica odgovorna za ta odugovlačenja, to jest ako su odugovlačenja uzrokovala državna tijela (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Monnet protiv Francuske od 27. listopada 1993. te Šoć protiv Hrvatske od 9. svibnja 2003. godine).
Imajući u vidu neučinkovito postupanje suda prvog stupnja i ukupno trajanje postupka, koji je o svojoj naravi hitan postupak, Ustavni sud utvrdio je da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Ustavni sud stoga utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
U smislu članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud određuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Iznos naknade smanjen je zbog podnositeljevog doprinosa duljini postupka.
7. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja u roku osam (8) dana od dana njegove otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2969/2003
Zagreb, 9. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.