USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3006

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli I. i S. S. iz B., koje zastupa odvjetnik M. M. iz Z., na sjednici održanoj 29. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-5281/03 (ranije: Pn-4643/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– I. S. iz B., u iznosu od 16.100,00 kn,
– S. S. iz B., u iznosu od 16.100,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelji su podnijeli 20. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 27. lipnja 1994. godine podnositelji su podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika, Republike Hrvatske, radi naknade štete, koja je nastala na njihovoj vikendici 30. travnja 1992. godine uslijed djelovanja eksplozivne naprave.
Do 5. studenoga 1997. održana su četiri ročišta (14. studenoga 1994., 6. veljače 1995., 9. svibnja 1995. i 4. rujna 1995., na kojem je sud utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka).
Rješenjem suda, broj: Pn-4643/94-11 od 29. studenoga 1996. određen je prekid postupka, te je riješeno da će se postupak nastaviti nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu zbog terorističkih akata.
Tuženik je podneskom od 5. travnja 2004. istaknuo da je potrebno utvrditi da li se u konkretnom predmetu radi o terorističkom aktu ili o ratnoj šteti.
Na ročištu 17. lipnja 2004., riješeno je da će se novo ročište zakazati nakon što se podnositelji očituju na navode podneska tuženika od 5. travnja 2004., a što su učinili podneskom od 23. lipnja 2004.
Podneskom od 7. srpnja 2005. podnositelji su požurili zakazivanje ročišta u ovom predmetu.
Nakon toga održano je ročište 1. ožujka 2006.
Trenutno je spis u kalendaru do 7. siječnja 2007.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Podnositelji su pokrenuli postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91. i 3/94.), koji je glasio:

Članak 180.

Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, bilo je propisano:

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.«.

Članak 2.

Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.
Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narod­ne novine«, broj 112/99.) koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, bilo je propisano:

Članak 2.

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
3.1. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

Članak 10.

Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.
Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedenim Zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka mora prekinuti tijekom razdoblja od sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset pet (25) dana.
3.2. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredbi članka 63. Ustavnog zakona.

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 27. lipnja 1994. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu radi nak­nade štete.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 20. srpnja 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i petnaest (15) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka radi naknade štete pokrenutog tužbom podnositelja nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka dana 29. studenoga 1996. godine, nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenoga tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci, broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. godine, Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razloga za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Slijedom utvrđenja Suda, opisanih u točki 4. obrazloženja ove odluke, posebice u svezi s postupanjem nadležnog suda, te utjecajem zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju, povrijeđeno ustav­no pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Iz tih razloga je, na temelju odredbi članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Pri utvrđivanju visine naknade na temelju odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti slučaja, kao i radnje koje su učinjene nakon podnošenja ustavne tužbe.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3218/2005
Zagreb, 29. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.