USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3008

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. K. iz Z., koju zastupa S. R., odvjetnica iz K., na sjednici održanoj 20. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-3273/06 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7173/99) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe A. K. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 7. listopada 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-7173/99, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7173/99, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica, H. i A. K. su 2. studenoga 1999. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv »ZET-a« Z. kao prvotuženog i »C. o.« d.d. Z. kao drugotuženog, radi naknade štete. Naime, sin podnositeljice i H. K. te brat A. K. smrtno je stradao u prometnoj nesreći.
Tuženi su 15. rujna 2000. godine dali odgovor na tužbu.
Na ročište 19. rujna 2000. godine nisu pristupili tuženi. Punomoćnik podnositeljice i drugih tužitelja je predložio saslušanje četiri svjedoka, a sud mu je predao odgovor na tužbu.
Na ročištu 5. travnja 2001. godine sud je saslušao dvoje svjedoka. Druga dva svjedoka nisu pristupila.
Podneskom od 24. srpnja 2001. godine punomoćnik podnositeljice i drugih tužitelja je izvijestio sud da je relevantni kazneni postupak dovršen oslobađajućom presudom te je predložio provođenje prometnog vještačenja i rekonstrukcije na mjestu događaja.
Podneskom od 3. rujna 2001. godine punomoćnik podnositeljice i drugih tužitelja je izvijestio sud da se kazneni postupak vodi pod brojem: Ks-441/99.
Podnescima od 21. prosinca 2001. i 26. lipnja 2002. godine punomoćnik podnositeljice i drugih tužitelja je ponovno predložio provođenje prometnog vještačenja i rekonstrukcije na mjestu događaja.
Sud je rješenjem od 1. srpnja 2002. godine pozvao punomoćnika podnositeljice i drugih tužitelja da dostavi u spis presliku prometnog vještačenja provedenog u kaznenom postupku, a on ju je 27. srpnja 2002. godine dostavio sudu.
Sud je rješenjem od 28. kolovoza 2002. godine pozvao stranke da se u roku od 15 dana očituju prihvaćaju li prometno vještačenje provedeno u kaznenom postupku.
Podneskom od 16. rujna 2002. godine tuženi su izvijestili sud da prihvaćaju prometno vještačenje iz kaznenog postupka.
Podneskom od 12. veljače 2003. godine punomoćnik podnositelja i drugih tužitelja je specificirao tužbeni zahtjev.
Ročište zakazano za 20. veljače 2003. godine nije održano zbog bolesti suca.
Na ročištu 27. ožujka 2003. godine punomoćnik podnositeljice i drugih tužitelja je predložio provođenje rekonstrukcije na mjestu događaja.
Sud je rješenjem od 2. travnja 2003. godine odredio provođenje rekonstrukcije na licu mjesta za dan 18. lipnja 2003. godine uz sudjelovanje vještaka prometne struke. Rekonstrukcija je toga dana provedena.
Vještak je 21. travnja 2004. godine dostavio nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da prije njegovoga konačnog mišljenja treba saslušati još dvoje svjedoka.
Na ročištu 8. ožujka 2005. godine sud je saslušao to dvoje svjedoka te je pozvao vještaka prometne struke da u roku od 30 dana dostavi dopunu nalaza i mišljenja.
Vještak je 23. kolovoza 2005. godine dostavio dopunu nalaza i mišljenja.
Na ročištu 16. ožujka 2006. godine podnositeljica i drugi tužitelji su povukli dio tužbenog zahtjeva, sud je saslušao vještaka liječ­ničke i prometne struke, te zaključio glavnu raspravu.
Na ročištu 29. ožujka 2006. godine objavljena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev.
Presuda je 28. kolovoza 2006. godine otpremljena strankama.
Podnositeljica i drugi tužitelji su 19. rujna 2006. godine izjavili žalbu protiv presude.
Od 26. listopada 2006. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je 2. studenoga 1999. godine podnijeta Općinskom sudu u Zagrebu.
Ustavna tužba podnijeta je 7. listopada 2004. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao četiri (4) godine, jedanaest (11) mjeseci i pet (5) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je održao tri ročišta te je proveo rekonstrukciju na mjestu događaja, a nakon podnošenja ustavne tužbe održao je još tri ročišta s tim da je na trećem ročištu objavio presudu, a otpremio je nakon oko pet mjeseci od objave. Očito je da Općinski sud u Zagrebu nije postupao učinkovito jer je prvi puta meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu nakon više od šest godina od podnošenja tužbe.
Budući da je protiv presude izjavljena žalba, postupak je od 26. listopada 2006. godine u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije pridonijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICU

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvama prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositeljicu, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od četiri godine, jedanaest mjeseci i pet dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositeljicu, ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu koji je prvi put meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu nakon više od šest godina od podnošenja tužbe, te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3699/2004
Zagreb, 20. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.