USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3041

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. P. iz Z., kojeg zastupa D. R., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj 20. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gžn-3091/06 (ranije predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-2836/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. P. iz Z. određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 10. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-2836/94, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-2836/94, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 19. travnja 1994. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog M. o. d.d. P. (sada: J. o. d.d. S.), radi naknade štete uzrokovane prometnom nesrećom.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 11. srpnja 1994., 8. studenoga 1994., 17. siječnja 1995., 6. travnja 1995. i 5. veljače 1997. godine kada je naloženo punomoćniku podnositelja da izvijesti sud o ishodu prekršajnog postupka koji se vodio protiv podnositelja. Također je provedeno medicinsko vještačenje.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 11. veljače 1999. godine punomoćnik podnositelja je dostavio rješenje Gradskih sudaca za prekršaje.
Ročište zakazano za 17. lipnja 1999. godine odgođeno je na zamolbu tuženog.
Na ročište 7. prosinca 1999. godine nije pristupio podnositelj koji je trebao biti saslušan pa je ročište odgođeno.
Na ročištu 20. travnja 2000. godine tuženom je dodijeljen rok za dostavu izjave, a podnositelj koji je pristupio nije saslušan već ga je sud riješio saslušati na sljedećem ročištu.
Na ročište 14. rujna 2000. godine ponovno nije pristupio podnositelj koji je trebao biti saslušan već samo njegov punomoćnik, a sud je, na prijedlog tuženog, riješio saslušati svjedoka A. Š. i J. T.
Na ročištu 8. ožujka 2001. godine saslušan je podnositelj i svjedok A. Š., dok je za svjedoka J. T. dostava vraćena uz napomenu da je nepoznat na naznačenoj adresi.
Na ročištu 3. listopada 2001. godine sud je tuženom dodijelio rok od 30 dana radi dostave kompjuterskog ispisa o povratu premije i valjane punomoći.
Na ročištu 4. studenoga 2002. godine tuženom je ponovno naloženo da u roku od 8 dana dostavi već zatraženo.
Podneskom od 8. studenoga 2002. godine tuženi je izvijestio sud da nije uspio pronaći kompjutorski ispis te je dostavio valjanu punomoć.
Ročište zakazano za 14. svibnja 2003. godine nije održano zbog odlaska uređujućeg suca na Županijski sud u Zagrebu.
Na ročištu 18. studenoga 2004. godine ponovno je saslušan podnositelj te je određeno saslušanje dva vještaka liječničke struke.
Na ročištu 14. veljače 2005. godine saslušan je jedan vještak liječničke struke, a na ročištu 14. travnja 2005. godine saslušan je drugi vještak liječničke struke.
Na ročištu 6. prosinca 2005. godine zaključena je glavna rasprava.
Na ročištu 21. prosinca 2005. godine objavljena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev.
Tuženi je 10. veljače 2006. godine izjavio žalbu protiv presude, kao i podnositelj koji je uz žalbu podnio i prijedlog za ispravak presude 22. veljače 2006. godine.
Sud je 25. svibnja 2006. godine donio rješenje kojim se ispravlja presuda. To rješenje je postalo pravomoćno 5. srpnja 2006. godine.
Od 11. listopada 2006. godine postupak je u tijeku pred Županijskim sudom u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 19. travnja 1994. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 10. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset dva (22) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i pet (5) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 3. listopada 2001. do 4. studenoga 2002. godine (jedna godina, jedan mjesec i jedan dan) i od 8. studenoga 2002. do 18. studenoga 2004. godine (dvije godine i deset dana), a presudu je donio nakon više od osam godina računajući od 5. studenoga 1997. godine odnosno više od jedanaest godina računajući od podnošenja tužbe.
Od 11. listopada 2006. godine postupak se, povodom žalbe, vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu.
Razvidno je da je u konkretnom slučaju dugotrajnost postupka posljedica neaktivnosti i neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije bitno doprinio duljini postupka time što nije osobno pristupio na ročišta održana 7. prosinca 1999. i 14. rujna 2000. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od osam godina i pet dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da do sada postupak nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4464/2005
Zagreb, 20. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.