VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

3121

Na temelju članka 8. Zakona o općoj sigurnosti proizvoda (»Narodne novine«, broj 158/2003), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 14. prosinca 2006. godine donijela

UREDBU

O SUSTAVU RAZMJENE OBAVIJESTI U POGLEDU PROIZVODA KOJI PREDSTAVLJAJU RIZIK ZA ZDRAVLJE I SIGURNOST POTROŠAČA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovom Uredbom propisuje se postupak i sadržaj brze razmjene obavijesti (RAPEX) o mjerama i radnjama u pogledu proizvoda koji predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost potrošača.
(2) Osim postupka opisanim u stavku 1. ovog članka, Uredba uređuje i postupak razmjene informacija o mjerama i radnjama u pogledu proizvoda koji ne predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost potrošača.
(3) Mjere i radnje iz stavaka 1. i 2. ovog članka odnose se na mjere i radnje iz članka 7. Zakona o općoj sigurnosti proizvoda.

Pojmovi

Članak 2.

(1) »kontaktna točka« je mjesto za kontakt s Europskom komisijom (u daljnjem tekstu: Komisija) kojoj šalje i od koje prima sve obavijesti što se razmjenjuju putem RAPEX-a.
(2) »kontaktna mjesta« su mreža državnih tijela koja šalju i koja od kontaktne točke primaju obavijesti. Kontaktna mjesta su:
– Državni inspektorat s područnim jedinicama i ispostavama;
– Ministarstvo nadležno za poslove zdravstva, Uprava za sanitarnu inspekciju;
– Županijski uredi i ured Grada Zagrebu nadležan za poslove zdravlja i
– Carinarnica s carinskim ispostavama.
(3) »RAPEX« je sustav brze razmjene obavijesti o mjerama i radnjama u pogledu proizvoda koji predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost potrošača, ukoliko u zakonodavstvu Zajednice ne postoje konkretne odredbe s istim ciljem.

Članak 3.

Iz sustava RAPEX isključeni su:
– hrana i hrana za životinje, predmete u kontaktu s hranom, farmaceutski i medicinski proizvodi;
– mjere i radnje vezane uz rizik proizvoda čiji učinci ne prelaze, odnosno ne mogu prijeći granice teritorija Republike Hrvatske, osim ako postoji vjerojatnost da bi te mjere i radnje zanimale nadležna tijela za provedbu propisa drugih država članica;
– mjere vezane uz rabljene proizvode koje prodaju pojedinci i proizvode izrađene po mjeri koji predstavljaju ozbiljan rizik kada nadležno tijelo, koje je poduzelo mjeru, može iz postojećih informacija zaključiti da se proizvod ne može naći na teritoriju neke druge države članice. Kontaktna točka obavijest o opasnom proizvodu zaprima i šalje Komisiji i kontaktnim mjestima.

Članak 4.

(1) Sustav razmjene obavijesti odvija se kroz kontaktnu točku smještenu pri Državnom inspektoratu Republike Hrvatske.
(2) Kontaktna točka šalje Komisiji službenu obavijest na engleskom jeziku ili na nekom drugom službenom jeziku Europske unije.
(3) Kontaktna točka mora biti dostupna Komisiji i kontaktnim mjestima u hitnim slučajevima tokom cijele godine 24 sata na dan, uključujući vikende, blagdane i ostale neradne dane.

II. POSTUPAK RAZMJENE OBAVIJESTI KAD POSTOJI OZBILJAN RIZIK

Članak 5.

(1) Kontaktna točka mora nakon zaprimanja obavijesti od Komisije:
– prenijeti obavijest kontaktnim mjestima;
– zatražiti, kao odgovor na tu obavijest, poduzimanje odgovarajućih mjera od kontaktnih mjesta;
– obavijestiti Komisiju o svojim zaključcima.
(2) Kontaktna točka mora prije slanja obavijesti Komisiji:
– provjeriti podatke zaprimljene od kontaktnih mjesta, kako bi odlučila da li je potrebno tu obavijest slati putem RAPEX-a;
– provjeriti da li je proizvod već prijavljen u nekoj službenoj obavijesti i da li su podaci o njemu razmijenjeni;
– provjeriti je li obrazac za službeno obavještavanje ispunjen i informacije potpune;
– razvrstati obavijesti u jednu od unaprijed određenih kategorija službenih obavijesti.

Članak 6.

(1) Po zaprimanju službene obavijesti kontaktna mjesta moraju:
– provjeriti i utvrditi da li je proizvod stavljen na tržište Republike Hrvatske;
– prikupiti sve bitne informacije;
– provesti eventualnu dodatnu procjenu rizika, ako je potreb­no;
– procijeniti potrebu primjene mjera.
(2) Kontaktna mjesta moraju sve utvrđene podatke iz stavka 1. ovog članka dostaviti kontaktnoj točki.

Članak 7.

Osim radnji navedenih u člancima 5. i 6. ovog Zakona, kontaktna točka mora:
– pomoći pri objašnjenju obveza i zahtjeva u pogledu službenog obavješćivanja o opasnim proizvodima;
– pomoći u uspostavi mreže kontaktnih mjesta na različitim razinama;
– pomoći kontaktnim mjestima u primjeni RAPEX-a;
– osigurati ispravno funkcioniranje postupaka za razmjenu obavijesti unutar Republike Hrvatske.

Mjere i radnje o kojima se službeno obavještava u okviru RAPEX-a

Članak 8.

Kontaktna točka mora Komisiju izvijestiti:
– o poduzetim mjerama i radnjama nadležnih tijela;
– o tome da li je mjera konačna i o svim eventualno daljnjim promjenama mjere;
– o dragovoljnim mjerama i radnjama poduzetim od strane proizvođača i raspačavača s ciljem izbjegavanja rizika kojeg predstavlja proizvod;
– o sporazumima nadležnih tijela s proizvođačima i raspačavačima da poduzmu radnje potrebne da se izbjegne rizik koji predstavlja proizvod;
– o sporazumima nadležnih tijela s proizvođačima i raspačavačima da zajednički organiziraju sprečavanje raspačavanja i povlačenje proizvoda te njihovo uništavanje ili bilo koju drugu relevantnu radnju;
– o sporazumima nadležnih tijela s proizvođačima i raspačavačima da koordiniraju povlačenje proizvoda i njihovo uništavanje.

Službeno obavješćivanje Komisije o dobrovoljnim mjerama koje su poduzeli proizvođači i raspačavači

Članak 9.

(1) Kontaktna točka mora obavijestiti Komisiju o dobrovoljnim mjerama koje su proizvođači i raspačavači poduzeli u slučaju ozbiljnog rizika.
(2) U situaciji iz stavka 1. ovog članka kontaktna točka mora dostaviti i sve bitne podatke o riziku, i to:
– informacije o ozbiljnom riziku koji prelazi granice teritorija Republike Hrvatske;
– informacije kojima se identificira i slijedi proizvod ili serija proizvoda;
– opis rizika;
– identifikaciju proizvođača i raspačavača koji sudjeluju u primjeni mjere;
– opis radnje koju su poduzeli proizvođači i raspačavači radi izbjegavanja rizika za potrošače (opseg, obuhvaćene zemlje, praćenje);
– konačno odredište proizvoda (uništavanje, izmjena svojstava);
– radnje koje bi nacionalne vlasti poduzele radi praćenja učinkovitosti dobrovoljnih mjera koje su poduzeli proizvođači i raspačavači;
– radnje koje su u drugim državama članicama predvidjeli proiz­vođači i raspačavači.

Ostale informacije o ozbiljnim rizicima koje se mogu razmjenjivati u okviru RAPEX-a

Članak 10.

Kontaktna točka može Komisiju izvijestiti i o:
– svim informacijama o postojanja rizika prije no što je odluče­no primijeniti mjere ili poduzeti radnje vezane uz sprječavanje rizika;
– mjerama u vezi s određenom serijom proizvoda koju je drža­va članica povukla s tržišta zbog ozbiljnog rizika i kad je država članica povukla s tržišta sve stavke u toj seriji;
– odlukama carinskih vlasti da blokiraju ili onemoguće ulazak proizvoda preko granica Europske unije, ako blokirani, odnosno odbijeni proizvod široke potrošnje predstavlja ozbiljan rizik.

Sadržaj odgovora (reakcija) na primljenu obavijest

Članak 11.

(1) Po zaprimanju službene obavijesti u kojoj se zahtijeva hitno djelovanje kontaktna točka mora izvijestiti Komisiju o poduzetim aktivnostima i zaključcima na Obrascu O-2 za reakciju, koji je sastavni dio ove Uredbe:
– o tome da li je proizvod pronađen na tržištu Republike Hrvat­ske;
– o svakoj procjeni rizika iz službene obavijesti;
– o mjerama koje su poduzete ili o kojima je donesena odluka, te razlozima koji opravdavaju različitu mjeru;
– sve dodatne obavijesti, uključujući rezultate provedenih ispitivanja ili analiza.
(2) Ako se proizvod proizvodi u Europskoj uniji, a kontaktna točka koja daje službenu obavijest nije iz zemlje podrijetla proizvoda, kontaktna točka države članice u kojoj se proizvod izrađuje mora izvijestiti Komisiju:
– o svim eventualnim kontaktima nadležnih tijela s proizvođačem;
– o mjerama poduzetim, kako bi se osiguralo, da proizvođač riješi problem na izvoru, ako je prikladno;
– o raspačavačima ili trgovcima na malo koji prodaju proizvod u drugim državama članicama.
(3) Ako se proizvod ne proizvodi u Europskoj uniji, a država članica koja daje službenu obavijest nije prva zemlja u Europskoj uniji u kojoj je proizvod stavljen na tržište, kontaktna točka te države treba izvijestiti Komisiju:
– o svim eventualnim kontaktima nadležnih tijela sa zastupnikom proizvoda ili s uvoznikom proizvoda;
– o mjerama koje su poduzeli zastupnik proizvoda ili uvoznik da bi se osiguralo rješenje problema na izvoru;
– o raspačavačima ili kupcima proizvoda u drugim državama članicama.
(4) Kontaktna točka je obvezna bez odgode obavijestiti Komisiju o svim preinakama ili ukidanjima mjera.

Članak 12.

Kontaktna točka ne mora nakon zaprimanja službene obavijesti koja ne zahtijeva hitno djelovanje u okviru RAPEX-a, poslati odgovor (reakciju) na zaprimljenu službenu obavijest.

Informacije koje treba unijeti u obrazac za službenu obavijest

Članak 13.

(1) Kontaktna točka mora popuniti sva polja u Obrascu O-1 za službeno obavješćivanje, koji je sastavni dio ove Uredbe.
(2) Ako pojedini podaci nisu navedeni, jer su nedostupni, kontaktna točka mora objasniti razloge nedostupnosti te navesti rok u kojem se očekuje zaprimanje podataka koji nedostaju.

Članak 14.

Republika Hrvatska je odgovorna za informacije koje šalje putem RAPEX sustava u formi službene obavijesti ili odgovora (reakciju) na zaprimljenu službenu obavijest.

Članak 15.

Službena obavijest mora sadržavati najmanje:
– detaljan opis proizvoda (uključujući, ako je moguće, tarifnu oznaku proizvoda), zajedno s fotografijom;
– procjenu rizika, uključujući, posebno, rezultate testiranja koje je provelo nadležno tijelo;
– opseg i prirodu mjere koja je poduzeta radi izbjegavanja rizika; njezino trajanje i radnje koje se na nju nastavljaju;
– obavijest o svakoj promjeni u statusu mjere;
– informacije potrebne da se identificiraju kanali raspačavanja proizvoda i njegovo podrijetlo, posebno njegov proizvođač, uvoznik ili izvoznik, kao i druge informacije u vezi s njegovom sljedivošću.

Informacije koje treba dati u vezi s mjerama u pogledu upotrebe kemikalija

Članak 16.

(1) Kad se mjerom iz službene obavijesti nastoji ograničiti stav­ljanje na tržište ili upotreba kemijske tvari ili pripravka, kontaktna točka mora Komisiji, što je prije moguće, dati ili sažetak ili naputak o bitnim podacima u vezi s predmetnom tvari ili pripravkom i u vezi s poznatim i dostupnim zamjenama, ako su takvi podaci dostupni.
(2) Osim podataka navedenih u stavku 1. ovog članka, kontaktna točka obavijestit će Komisiju i o predviđenim učincima mjere na zdravlje i sigurnost potrošača, zajedno s procjenom rizika provedenom u skladu posebnim propisima koji se odnose na opća načela za procjenu rizika postojećih i novih kemijskih tvari.

Rokovi za podnošenje službenih obavijesti

Članak 17.

(1) Kontaktna točka mora službeno obavijestiti Komisiju:
– čim je to moguće, a najkasnije 10 dana od kad su nadležna tijela donijela odluku o primjeni mjere u vezi s proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik;
– čim je to moguće, a najkasnije 10 dana nakon postizanja dogovora o mjerama ili radnjama poduzetim u dogovoru između nadležnih tijela i proizvođača i/ili raspačavača;
– čim je to moguće, a najkasnije 10 dana nakon što su proizvođač i/ili raspačavač obavijestili nadležno tijelo o dobrovoljnim mjerama koje su poduzeli iz razloga ozbiljnog rizika koji prelazi granice teritorija Republike Hrvatske, a o kojima su službeno obaviještena nadležna tijela.
(2) U slučaju službenih obavijesti koje zahtijevaju hitno djelovanje kontaktna točka mora obavijestiti Komisiju čim je to moguće, a najkasnije 3 dana nakon što je prihvaćena provedba mjera.
(3) U slučaju kad se radi o ostalim podacima koji se mogu razmjenjivati u okviru RAPEX-a, kontaktna točka mora dostaviti Komisiji podatke o ozbiljnim rizicima koje se razmjenjuju u okviru RAPEX-a čim je to moguće, a najkasnije 10 dana od zaprimanja podataka.
(4) Kontaktna točka mora bez odgode obavijestiti Komisiju o svim preinakama ili o ukidanju mjera ili radnji iz stavka 1. ovog članka.
(5) Rokovi iz stavaka 1. – 4. ovog članka primjenjuju se bez obzira na eventualni žalbeni postupak koji su pokrenuli proizvođač ili raspačavač ili na zahtjeve u pogledu javne objave.

Rokovi za slanje odgovora (reakcije)

Članak 18.

Kontaktna točka mora poslati Komisiji odgovor (reakciju) na zaprimljene službene obavijesti:
– čim je to moguće, a najkasnije 20 dana po zaprimanju službene obavijesti, ako se odgovor odnosi na službenu obavijest u kojoj se od nadležnih tijela Republike Hrvatske zahtijeva hitno djelovanje;
– čim je to moguće, a najkasnije 45 dana po zaprimanju službene obavijesti u slučaju upozoravajućih službenih obavijesti o mjerama koje su nadležna tijela poduzela, radnjama koje su nadležna tijela dogovorila s proizvođačima i raspačavačima, odnosno dobrovoljnim radnjama u pogledu proizvoda koji predstavljaju ozbiljan rizik;
– u roku od 15 dana, ako se proizvod proizvodi u Republici Hrvatskoj, a država članica koja daje službenu obavijest nije zemlja podrijetla proizvoda, dajući informacije o kontaktima s proizvođačem i mjerama usvojenim kako bi se osiguralo da proizvođač riješi problem na izvoru.
– u roku od 15 dana, kada se proizvod ne izrađuje u Europskoj uniji te država članica koja daje službenu obavijest nije prva zemlja u Europskoj uniji u kojoj je proizvod stavljen na tržište ukoliko se sjedište zastupnika proizvođača ili uvoznika proizvoda nalazi u Republici Hrvatskoj.

III. POSTUPAK RAZMJENE OBAVIJESTI KAD NE POSTOJI OZBILJAN RIZIK

Predmet službene obavijesti

Članak 19.

(1) Kontaktna točka službeno će obavijestiti Komisiju o:
– mjerama kojima je ograničila stavljanje na tržište proizvod koji ne predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost potrošača;
– svakoj izmjeni ili dopuni poduzete mjere i o konačnoj odluci donesenoj o proizvodu.
(2) Kada kontaktna točka utvrdi da učinci rizika ne prelaze ili ne mogu prijeći granicu teritorija Republike Hrvatske, službeno će obavijestiti Komisiju o riziku, ako procijeni da bi to moglo zanimati druge države članice.

Sadržaj službene obavijesti

Članak 20.

(1) Službena obavijest sadrži:
– detaljan opis i fotografiju proizvoda, kako bi se nadležnim tijelima koje provode propise olakšala identifikacija;
– rezultate procjene rizika koje je provelo nadležno tijelo koji opravdavaju poduzetu mjeru;
– opseg i prirodu mjere koja je poduzeta radi izbjegavanja rizika te njezino trajanje i radnje koje se na nju nastavljaju;
– informacije koje omogućuju da se identificiraju kanali raspačavanja i podrijetlo proizvoda te ostale informacije u vezi s njegovom sljedivošću.
(2) Ako pojedini podaci iz stavka 1. ovog članka nisu navedeni, jer su nedostupni, kontaktna točka mora objasniti razloge nedostupnosti te navesti rok u kojem se očekuje zaprimanje podataka koji nedostaju.

Rok za slanje službene obavijesti

Članak 21.

Kontaktna točka mora obavijestiti Komisiju o poduzetim mjerama i radnjama čim je to moguće, a najkasnije 15 dana nakon što su nadležna tijela odlučila primijeniti mjere kojima se ograničava stavljanje na tržište ili upotreba proizvoda koji ne predstavlja ozbiljan rizik.

IV. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Ova Uredba se objavljuje u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu danom pristupa Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Klasa: 541-01/06-01/02
Urbroj: 5030114-06-1
Zagreb, 14. prosinca 2006.

Potpredsjednica Vlade
i ministrica obitelji, branitelja i
međugeneracijske solidarnosti
Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.

OBRAZAC O-1

OBRAZAC ZA SLUŽBENU OBAVIJEST

OBRAZAC – O-2

REAKCIJA NA SLUŽBENU OBAVIJEST