Ustavni sud Republike Hrvatske

3180

Ustav­ni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela K. T. iz Z., zastupana po D. B., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 29. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-7848/97, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustav­nog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe K. T. iz Z., L. 27, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustav­nog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zah­tjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustav­nog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 9. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-7848/97, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustav­ni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustav­nog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku rekonstruiranog spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7848/97, utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljica je 22. rujna 1997. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog, »C. o.« d.d. Z. – Poslovnice Z., radi naknade štete za teške tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi. Istovremeno je zatražila oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.
Do 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 29. rujna 1997. godine podnositeljica je dostavila najnoviju medicinsku dokumentaciju.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, podneskom od 25. studenoga 1998. godine punomoćnik podnositeljice je dostavio uvjerenje o imovnom stanju za podnositeljicu.
Sud je 2. rujna 1999. godine pozvao podnositeljicu da pristupi radi davanja izjave o imovnom stanju ili da u protivnom plati sudsku pristojbu na tužbu.
Sud je 23. ožujka 2000. godine utvrdio da podnositeljica nije pristupila radi davanja izjave o imovnom stanju, te da za nju dostava poziva diplomatskim putem nije iskazana. Sud je također utvrdio da podnositeljica nije platila pristojbu na tužbu te da neće dalje postupati sve dok podnositeljica ne plati pristojbu na tužbu.
Podneskom od 20. travnja 2000. godine punomoćnik podnositeljice je istaknuo da sud nije pozvao punomoćnika podnositeljice u svezi davanja izjave o imovnom stanju, da je podnositeljica već u tužbi zatražila oslobođenje od plaćanja pristojbi, te da je podneskom od 25. studenoga 1998. godine za podnositeljicu dostavljeno uvjerenje o imovnom stanju prevedeno na hrvatski jezik, s obzirom da podnositeljica boravi u B. Istovremeno je zatražio od suda da zakaže ročište.
Podnescima od 8. kolovoza 2000., 12. listopada 2000., 16. siječ­nja 2001., 26. ožujka 2002., 26. rujna 2002., 27. veljače 2003., 19. kolovoza 2003. godine punomoćnik podnositeljice je pozivao sud da zakaže ročište.
Sud je 30. lipnja 2005. godine pozvao punomoćnika podnositeljice da postavi prijedlog za rekonstrukciju spisa i dostavi postojeću dokumentaciju jer je osnovni spis izgubljen.
Podneskom od 6. srpnja 2005. godine punomoćnik podnositeljice je predložio sudu da izvrši rekonstrukciju spisa i dostavio presliku sve relevantne dokumentacije za spis. Istovremeno je zamolio sud da nastavi s postupkom.
Sud je rješenjem od 25. kolovoza 2005. godine pozvao punomoć­nika podnositeljice da dostavi podnesak od 6. srpnja 2005. godine u još jednom primjerku te da postavi prijedlog za rekonstrukciju spisa.
Podneskom od 9. rujna 2005. godine punomoćnik podnositeljice je ponovno udovoljio traženju suda.
Sud je 28. listopada 2005. godine riješio provesti postupak rekonstrukcije spisa.
Sud je rješenjem od 22. studenoga 2005. godine pozvao pod­nositeljicu i tuženog da u roku od 30 dana u spis dostave tužbu, medicinsku dokumentaciju i sve podneske iz vlastitih spisa kako bi mogao nastaviti s postupkom.
Podneskom od 13. veljače 2006. godine tuženi je, među ostalim, dao odgovor na tužbu, priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj, istaknuo prigovor isključive krivnje podnositeljice, dostavio zapisnik o očevidu te predložio saslušanje dvojice svjedoka i podnositeljice.
Na ročište 10. listopada 2006. godine podnositeljica nije pristupila iako je bila osobno pozvana radi saslušanja. Punomoćnik pod­nositeljice je zatražio rok za dostavu daljnjih dokaznih prijedloga. Sud je saslušao dvojicu svjedoka predloženih od tuženog, te riješio od Prekršajnog suda u Zagrebu zatražiti na uvid spis vođen povodom štetnog događaja, a što je istog dana i učinio.
Sljedeće ročište do sada nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustav­nog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustav­ni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 22. rujna 1997. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustav­na tužba podnijeta je 9. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustav­ni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, dva (2) mjeseca i sedamnaest (17) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i četiri (4) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravnorelevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji kako proizlazi iz utvrđenih činjenica kroz dulja razdoblja nije poduzimao nikakve radnje u postupku te je tek 2005. godine pristupio rekonstrukciji spisa, usprkos nizu požurnica upućenih sudu od punomoćnika podnositeljice.
Činjenica je da Općinski sud u Zagrebu nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu iako se postupak pred njim od podnošenja tužbe do sada vodi više od devet godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe kao tužiteljica u parničnom postupku nije doprinijela duljini postupka u pravnorelevantnom raz­doblju.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICU

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o pred­metu od posebnog značaja za podnositeljicu, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustav­ni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od osam godina, jedan mjesec i četiri dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, činjenicu da se postupak cijelo vrijeme vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, neaktivnost i neučinkovito postupanje tog suda (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da do sada nije nijednom meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu, Ustav­ni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustav­nog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustav­nog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustav­nog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustav­ni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukup­nih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustav­nog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustav­nog zakona.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Broj: U-IIIA-4877/2005
Zagreb, 29. studenoga 2006.

Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.