USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

171

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorsti i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela D. S. iz M., koju zastupa M. B., odvjetnik u S., na sjednici održanoj 23. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-3125/06 (ranije: P-40/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe D. S. iz M., Z. 36, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnijela je 11. srpnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 19. siječnja 1994. godine S. B., S. M. i M. B. podnijeli su tužbu Općinskom sudu u Makarskoj protiv podnositeljice kao prvotužene i još sedam tuženika, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke pok. F. F., jer da nije potpisala spornu oporuku, a ako i je da je bila u zabludi u odnosu na ono što potpisuje.
Prvo ročište u ovom predmetu održano je 30. kolovoza 1996.
Dopisom suda od 30. kolovoza 1996. zatražen je na uvid zdravstveni karton pok. F. F., dok je rješenjem suda od 30. kolovoza 1996. pozvana osmotužena M. K. da imenuje punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.
Podneskom od 23. listopada 1996. punomoćnik tužitelja dostavio je uređenu tužbu u odnosu na trećetuženika i petotuženika, te ju proširio na još troje tuženika.
Dopisom suda od 22. listopada 1997. pozvan je punomoćnik tužitelja da tužitelji izvrše uplatu troškova prijevoda zamolnice, poziva na raspravu i rješenja o postavljanju punomoćnika za primanje pismena, obzirom da su tuženici državljani Republike Hrvatske, a žive u inozemstvu.
Rješenjem suda od 21. kolovoza 1998. pozvani su četvrtotuženi i jedanestotuženi da imenuju punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.
Dopisom od 14. lipnja 2000. godine Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske izvijestilo je sud da se pismena nisu mogla uručiti četvrtotuženom i jedanaestotuženom.
Podneskom od 17. svibnja 2001. tužitelji su povukli tužbu u odnosu na sve tužene osim podnositeljice.
Nakon toga ročišta su održana 7. rujna 2001., te 29. listopada 2001., na kojem su saslušani svjedoci, dok je zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Sinju na ročištu 23. siječnja 2002. saslušana svjedokinja E. A. G.
Na ročištu 10. prosinca 2002. riješeno je da će se provesti grafološko vještačenje i naloženo tužiteljima da izvrše uplatu novčanog iznosa za potrebe istog.
Podnositeljica je uz podnesak od 16. prosinca 2002. dostavila dokumentaciju na kojoj je vidljiv potpis pokojne F. F.
Rješenjem suda od 5. svibnja 2003., sud je odustao od provođenja grafološkog vještačenja, jer tužitelji nisu postupili po raspravnom rješenju suda od 10. prosinca 2002.
Na ročištu 20. svibnja 2003., riješeno je da će se zamolbenim putem zatražiti od Općinskog suda u Požegi da izvede dokaz saslušanjem prvotužitelja.
Dopisom od 16. veljače 2004. sud je zatražio od Policijske postaje P. podatak o prebivalištu prvotužitelja, te je sud obaviješten da je prvotužitelj umro 9. rujna 2003.
Sud je dopisom od 15. srpnja 2004. zatražio od punomoćnika tužitelja da uredi tužbu u odnosu na tužitelje, a što je on učinio podneskom od 22. listopada 2004., te je tužbu uredio u odnosu na nasljednike prvotužitelja.
Nakon toga ročišta su održana 23. veljače 2005., 1. lipnja 2005. na kojem je zaključena glavna rasprava. Presuda i rješenje objavljeni su na ročištu 9. lipnja 2005.
Presudom suda broj: P-40/94 od 9. lipnja 2005. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, dok je rješenjem suda, prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere odbijen.
Protiv navedene odluke podnositeljica je podnijela žalbu, te je spis otpremljen na Županijski sud u Splitu 9. lipnja 2006.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski postupak započeo je 19. siječnja 1994. godine podnošenjem tužbe radi utvrđenja nevaljanosti oporuke Općinskom sudu u Makarskoj.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 11. srpnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset (10) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset tri (23) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, osam (8) mjeseci i šest (6) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred Općinskim sudom u Makarskoj u trajanju od sedam godina, osam mjeseci i šest dana. U razdoblju od 5. studenoga 1997. do 17. svibnja 2001. sud je pokušavao izvršiti dostavu pismena tuženicima diplomatskim putem te postavljanjem punomoćnika za primanje pismena, te u tom razdoblju nije održao niti jedno ročište. Nakon povlačenja tužbe (17. svibnja 2001.) od strane punomoćnika tužitelja u odnosu na sve tužene osim podnositeljice, Općinski sud u Makarskoj održao je sedam ročišta, dok je zamolbenim putem radi saslušanja svjedoka jedno ročište održano i pred Općinskim sudom u Sinju.
Općinski sud u Makarskoj donio je presudu i rješenje 9. lipnja 2005., te je povodom žalbe podnositeljice postupak trenutno u tijeku pred Županijskim sudom u Splitu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽENE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda, da podnositeljica svojim ponašanjem nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj sudskoj stvari, s obzirom na činjenicu da su tužitelji podnijeli tužbu protiv jedanaest tuženika, od kojih su neki imali boravište izvan Republike Hrvatske te su im pismena dostavljana diplomatskim putem, međutim ta okolnost ne može opravdati dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, predmet vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju od sedam godina, osam mjeseci i šest dana. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka (deset godina, pet mjeseci i dvadeset tri dana), neučinkovitost suda, te neaktivnost suda u razdoblju prije 5. studenoga 1997. (od 19. siječnja 1994. do 30. kolovoza 1996.) u trajanju od dvije godine, sedam mjeseci i jedanaest dana, kao i činjenicu da postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, Ustavni sud nalazi da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3072/2005
Zagreb, 23. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.