USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

173

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio D. B. iz Z., kojeg zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 23. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-5479/05 (raniji broj: Pn-5790/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet (9) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, D. B. iz Z., D. C. 59, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 22. prosinca 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 27. rujna 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu, tužbom podnositelja, protiv tuženika društva E. o. d.d. M., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao tri (3) ročišta za glavnu raspravu, tuženik je usmeno na zapisnik iznio odgovor na tužbu, sud je uzeo izjavu podnositelja o imovnom stanju te ga je oslobodio od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku, zatim sud je odredio i proveo dokaz medicinskim vještačenjem, te saslušanjem vještaka.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja u ovom postupku:
– rješenjem od 12. listopada 1998. sud je odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku pulmologu;
– podnescima od 18. prosinca 1998., 10. veljače 1999. i 17. ožujka 1999. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 4. svibnja 1999. sud je saslušao podnositelja, te je odredio saslušanje vještaka;
– na ročištu održanom 17. lipnja 1999. sud je saslušao imenovane vještake, te je odredio provođenje dokaza daljnjim saslušanjem vještaka;
– na ročištu održanom 8. srpnja 1999. glavna rasprava je odgođena zbog nepristupa vještaka;
– na ročištu održanom 10. prosinca 1999. određeno je saslušanje vještaka;
– na ročištu održanom 13. siječnja 2000. sud je saslušao vještaka, te je zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke suda broj: Pn-5790/96 od 13. siječnja 2000. podnositelj je 12. travnja 2000., a tuženik 25. travnja 2000. izjavio žalbu;
– odlukom broj: Gž-6266/00 od 26. lipnja 2002. Županijski sud u Zagrebu u cijelosti je ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet je vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– na ročištu održanom 3. prosinca 2002. sud je odredio saslušanje vještaka;
– zbog nepristupa vještaka na ročište zakazano za 13. veljače 2003. sud je glavnu raspravu odgodio;
– na ročištu održanom 17. travnja 2003. sud je saslušao vještaka i podnositelja, te je odredio provođenje dokaza kombiniranim vještačenjem;
– na ročištu održanom 13. studenoga 2003. sud je ponovno odredio saslušanje imenovanih vještaka;
– na ročištu održanom 17. veljače 2004. sud je saslušao vještaka, te je zaključio glavnu raspravu;
– podneskom od 24. veljače 2004. tuženik je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta održanog 17. veljače 2004.;
– rješenjem od 22. ožujka 2004. sud je preotvorio glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 6. svibnja 2004. sud je zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke suda broj: Pn-4874/02 od 6. svibnja 2004. podnositelj je 16. veljače 2005., a tuženik 22. veljače 2005. izjavio žalbu;
– dopisom od 24. svibnja 2005. Županijski sud u Zagrebu remisorno je vratio predmet sudu prvog stupnja budući da spisu nije bila priložena uredna punomoć za zastupanje tuženika;
– nakon što je uklonio nedostatak, sud prvog stupnja ponovno je predmet dostavio Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, koji je odlukom broj: Gžn-2551/05 od 19. srpnja 2005. prvostupanjsku odluku u cijelosti ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– u ponovnom postupku ročišta su održana 13. prosinca 2005., 13. ožujka 2006., te 6. srpnja 2006. na kojem je sud odredio provođenje dokaza dodatnim očitovanjem vještaka;
– rješenjem broj: Pn-5479/05 od 6. srpnja 2006. sud je pozvao vještaka da preuzme spis radi dodatnog očitovanja;
– ročište za glavnu raspravu održano je za 13. studenoga 2006., a iduće je zakazano za 15. veljače 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja od 27. rujna 1996. Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 22. prosinca 2005. a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno devet (9) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset i četiri (24) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i šesnaest (16) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je, od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta, te je odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem te saslušanjem podnositelja i vještaka.
U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, koji je svojom odlukom ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao više ročišta, ponovno saslušao podnositelja i vještaka, odredio je i proveo kombinirano vještačenje, saslušao je vještaka, zaključio je glavnu raspravu pa ju je, u povodu prijedloga tuženika za povrat u prijašnje stanje, preotvorio i ponovno zaključio.
U povodu žalbi stranaka, izjavljenih protiv prvostupanjske odluke, predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, koji je svojom odlukom ponovno ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio na ponovno suđenje.
U ponovnom postupku sud je održao više ročišta, te je odredio provesti dokaz dodatnim očitovanjem vještaka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud utvrđuje da podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku nije doprinio duljini sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko devet (9) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno, imajući u vidu neučinkovitost suda prvog stupnja, okolnost da predmet nije složene naravi, kao i činjenicu da podnositelj nije doprinio duljini postupka, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5111/2005
Zagreb, 23. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.