USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

175

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 22. studenoga 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se ukida članak 6. stavak 3. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (»Narodne novine«, broj 84/02., 87/02. – ispravak i 120/02. – ispravak).
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 6. stavka 3. Zakona o preuzimanju dioničkih društava (»Narodne novine«, broj 84/02., 87/02. i 120/02., u daljnjem tekstu: ZPDD) podnio je FINVEST CORP d.d., Čabar (u daljnjem tekstu: predlagatelj), kojeg zastupaju Mirko Bogdanović, Tin Dolički, Damir Linta i Krešimir Galeković, odvjetnici iz Zagreba.
2. Članak 6. ZPDD-a glasi:

Članak 6.

(1) Nije dopuštena ponuda ili opća ponuda upućena dioničarima izdavatelja s ciljem stjecanja dionica izdavatelja s pravom glasa, ako tim stjecanjem nastaje obveza objavljivanja ponude za preuzimanje.
(2) Nije dopušten javni ili drugi poziv upućen dioničarima izdavatelja na davanje ponude s ciljem stjecanja dionica izdavatelja s pravom glasa, ako tim stjecanjem nastaje obveza objavljivanja ponude za preuzimanje.
(3) Dok ponuditelj ne provede postupak preuzimanja sukladno odredbama ovoga Zakona, njegove dionice i dionice osoba koje s njim zajednički djeluju ne daju pravo glasa.
3. Predlagatelj smatra da je osporeni članak 6. stavak 3. ZPDD-a u nesuglasju s člancima 48. stavkom 1., 49. stavkom 4. i 50. Ustava Republike Hrvatske.
Obrazlažući prijedlog, predlagatelj ističe da osporena odredba ima takav učinak da u razdoblju od nastanka obveze davanja ponude do dovršetka postupka preuzimanja, ponuditelju oduzima pravo glasa u glavnoj skupštini društva i to ne samo iz onih dionica čijim stjecanjem je nastala obveza objavljivanja ponude, već i onih dionica koje je ponuditelj stekao ranije i iz kojih je već ostvarivao pravo glasa. S druge strane, osporena odredba, prema predlagateljevom mišljenju, ima za posljedicu da ostali, redovito manjinski dioničari, za vrijeme trajanja ponude za preuzimanje imaju znatno više prava od novca koji su uložili u dionice, budući da mogu samostalno donositi odluke iz nadležnosti glavne skupštine društva premda nemaju većinu glasova a (možda) niti potrebnu zastupljenost dioničara na sjednici glavne skupštine. Ponuditelj ne samo da nema pravo glasa na tim skupštinama, već svojim sudjelovanjem u radu sjednice ne može spriječiti glavnu skupštinu da donosi valjane odluke.
Pored navedenog, predlagatelj navodi da osporena odredba može dovesti do situacije da za vrijeme trajanja ponude za preuzimanje, manjinski dioničari promijene dotadašnji položaj većinskog dioničara – ponuditelja, primjerice, donošenjem odluke o povećanju ili smanjenju temeljnog kapitala ili odluke o prestanku društva. Ponuditelj nije u mogućnosti smanjiti rizik navedenog postupanja manjinskih dioničara, budući da trajanje postupka preuzimanja samo dijelom ovisi o ponuditeljevim radnjama, dok na trajanje postupka pred Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja, pred Komisijom za vrijednosne papire Republike Hrvatske (sada: Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga), te pred Upravnim sudom Republike Hrvatske (u slučaju upravnog spora), ponuditelj nema nikakvog utjecaja.
Predlagatelj, nadalje, navodi da osporena odredba predstavlja zakonsko ograničenje prava vlasništva na nematerijaliziranoj dionici. Zakonska ograničenja prava vlasništva, tvrdi predlagatelj, nisu rijetka i nisu sporna. Međutim, prilikom propisivanja ograničenja prava vlasništva, zakonodavac ne bi smio povrijediti ustavno jamstvo vlasništva. Ograničenja moraju biti opravdana time da dobro koje štite mora biti značajnije od prava vlasništva koje se ograničava. U suprotnom, takva je zakonska odredba, prema predlagateljevom mišljenju, nesuglasna s ustavnom odredbom kojom se jamči pravo vlasništva.
Ograničenje prava vlasništva osporenim člankom 6. stavkom 3. ZPDD-a, prema mišljenju predlagatelja, nije potrebno jer je svrha koja se tim ograničenjem želi postići (a to je, prema predlagateljevom mišljenju, prisiljavanje ponuditelja da objavi ponudu i provede postupak preuzimanja) osigurana drugim odredbama ZPDD-a (poglavito odredbama članka 32. stavaka 5., 6., 7. i 8. ZPDD-a, te odredbom o pravu dioničara da sudskim putem zahtijevaju sklapanje ugovora o prodaji dionica). Predlagatelj smatra da je šteta koja prijeti ponuditelju i samom društvu u razdoblju u kojemu je ponuditelju oduzeto pravo glasa, znatno veća od dobra koje se štiti.
Slijedom iznijetog, predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti članka 6. stavka 3. ZPDD-a s Ustavom, te u smislu članka 45. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), do donošenja odluke Suda, privremenu obustavu izvršenja radnji koje se poduzimaju na osnovi osporene odredbe.
4. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske, od Ministarstva financija Republike Hrvatske, kao stručnog nositelja izrade Nacrta ZPDD-a, zatraženo je očitovanje o prijedlogu. Ministarstvo je proslijedilo prijedlog Komisiji za vrijednosne papire Republike Hrvatske koja je Sudu dostavila očitovanje.

Prijedlog je osnovan.

5. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti osporenog članka 6. stavka 3. ZPDD-a s Ustavom su članci 5. stavak 1., 49. stavak 4. i 50. stavak 2. Ustava koji glase:
Članak 5. stavak 1.
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom (...).
Članak 49. stavak 4.
Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Članak 50. stavak 2.
Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
6. ZPDD uređuje uvjete za davanje ponude za preuzimanje dioničkih društava – izdavatelja, postupak preuzimanja, prava i obveze sudionika u postupku preuzimanja te nadzor nad provođenjem postupka preuzimanja dioničkih društava (članak 1. ZPDD-a).
Neposredni cilj ZPDD-a je uređivanje pravnog položaja ponuditelja u postupku preuzimanja dioničkog društva, te zaštita manjinskih dioničara društva.
Prema članku 2. točki 4. ZPDD-a, ponuditelj je fizička ili prav­na osoba koja je sukladno odredbama (članka 4.) ZPDD-a obvez­na objaviti ponudu za preuzimanje dioničkog društva ili namjerava izvršiti preuzimanje i objaviti ponudu za preuzimanje, iako prema odredbama ZPDD-a nema tu obvezu.
Prema članku 4. stavku 1. ZPDD-a, osoba koja stekne dionice izdavatelja kojima, zajedno s dionicama koje već ima, prelazi prag od 25% od ukupnog broja glasova koje daju dionice izdavatelja s pravom glasa, obvezna je o stjecanju bez odgode obavijestiti izdavatelja, Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga (u vrijeme donošenja osporenog ZPDD-a: Komisiju za vrijednosne papire Republike Hrvatske) i javnost, te objaviti ponudu za preuzimanje, pod uvjetima i na način određen ZPDD-om.
Prema stavku 2. istog članka, osoba koja je na temelju ponude za preuzimanje stekla manje od 75% dionica s pravom glasa, obvezna je objaviti ponudu za preuzimanje u slučaju daljnjeg stjecanja dionica istog izdavatelja.
Obvezujući osobe navedene u članku 4. ZPDD-a da ponude otkup dionica svim dioničarima društva, ZPDD osigurava djelovanje i likvidnost tržišta vrijednosnih papira (u konkretnom slučaju dionicama preuzetog društva), a time manjinskim dioničarima jednaku mogućnost prodaje dionica odnosno zaštitu od gubitka njihova ulaganja.
7. Prema članku 159. Zakona o trgovačkim društvima (»Narod­ne novine«, broj 111/93., 34/99., 121/99. i 118/03., u daljnjem tekstu: ZTD), dioničko društvo je trgovačko društvo u kojemu članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice.
Dionica je vrijednosni papir koji izdaje dioničko društvo, koji glasi na dio temeljnog kapitala društva, a imatelju daje pravo članstva u društvu tj. prava koja iz tog članstva proizlaze.
Prema članku 167. ZTD-a, po sadržaju prava koja daju, dionice mogu biti redovne i povlaštene. Redovne dionice imatelju daju pravo glasa u glavnoj skupštini društva, pravo na isplatu dijela dobiti društva (dividenda), pravo na isplatu dijela ostatka likvidacijske, odnosno stečajne mase društva.
8. Osporenim člankom 6. stavkom 3. ZPDD-a, ponuditelju i osobama koje s njim zajednički djeluju u smislu odredaba ZPDD-a, ograničeno je ostvarivanje jednog od članskih prava koje proizlazi iz dionica koje im pripadaju (pravo glasa u glavnoj skupštini društva) u razdoblju od nastanka njihove obveze pokretanja postupka preuzimanja dioničkog društva do okončanja postupka preuzimanja. Nemogućnost ostvarivanja prava glasa odnosi se na sve njihove dionice, neovisno o tome kada su ih stekli. Osim prava glasa u glavnoj skupštini društva, ponuditelju i osobama koje s njim zajednički djeluju, nije ograničeno niti jedno drugo člansko pravo u trgovačkom društvu.
9. Ocjenjujući osnovanost prijedloga, Ustavni sud ističe da slobode i prava zajamčeni Ustavom nisu apsolutni. Zakonodavac ima pravo ograničiti slobode ili prava zajamčena Ustavom, ali to ograničenje mora biti učinjeno zbog ostvarenja legitimnog cilja propisanog Ustavom i razmjerno cilju koji se ograničenjem želi postići.
U ovom ustavnosudskom postupku potrebno je utvrditi jesu li osporenim člankom 6. stavkom 3. ZPDD-a umanjena prava stečena ulaganjem kapitala, te u slučaju pozitivnog utvrđenja ocijeniti je li zakonsko ograničenje učinjeno zbog ostvarenja legitimnog cilja propisanog Ustavom i je li razmjerno cilju koji se ograničenjem želi postići.
Tražeći odgovor na pitanje je li pravo glasa u glavnoj skupštini društva, kao jedno od članskih prava koje proizlazi iz dionice koja pripada njezinom imatelju (a koje je ograničeno osporenom odredbom), pravo stečeno ulaganjem kapitala, ovaj Sud polazi od sljedećeg:
Osnivanjem dioničkog društva, prvi dioničari (nakon što su u društvo uložili kapital) stječu upravljačka i imovinska prava koja proizlaze iz njihovog članstva u društvu. Pravo glasa samo je jedno, ali izuzetno važno upravljačko pravo. Svaki kasniji stjecatelj dionice, njezinim stjecanjem stječe članstvo u društvu, pa tako i pravo glasa kao dio sadržaja članstva. Ono se izvodi iz izvornog članstva u društvu na temelju dionice koja je prenesena, pa je riječ o jednom od prava stečenih ulaganjem kapitala u društvo. Stoga se štiti odredbom članka 49. stavka 4. Ustava prema kojoj se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Ulaganje kapitala dio je poduzetničke slobode koja je prema članku 49. stavku 1. Ustava temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Prema članku 50. stavku 2. Ustava, poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi.
Cilj ograničenja propisanog osporenim člankom 6. stavkom 3. ZPDD-a je zaštita interesa manjinskih dioničara koji bi stjecanjem propisanog većinskog paketa dionica od strane jedne ili više osoba koje zajednički djeluju, mogli biti oštećeni.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da ograničenje propisano osporenim člankom 6. stavkom 3. ZPDD-a nije utemeljeno na članku 50. stavku 2. Ustava.
Pored toga, Ustavni sud utvrđuje da ograničenje propisano osporenom odredbom nije razmjerno cilju koji se ograničenjem želi postići. Zaštita dioničara za vrijeme trajanja postupka preuzimanja dioničkog društva osigurana je drugim odredbama ZPDD-a. Prije svega, valja ukazati na značajne ovlasti Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga propisane člankom 32. stavcima 5., 6. i 7. ZPDD-a na temelju kojih Agencija može, u slučaju povrede prava dioničara, naložiti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, odrediti rok za njihovo otklanjanje i obavještavanje o učinjenom, obustaviti postupak preuzimanja i ponudu proglasiti nevažećom, te utvrditi postojanje obveze na objavljivanje ponude za preuzimanje. Prema članku 32. stavku 8. ZPDD-a, svaki dioničar može sudskim putem zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica pod uvjetima pod kojima je morala biti objavljena ponuda za preuzimanje. Pored toga, ZPDD propisuje visoke novčane kazne za povrede njegovih odredaba (članak 35. ZPDD-a), te štititi dioničare od postupaka kojima bi neki od njih eventualno bili onemogućeni u prodaji dionica po pravilima o preuzimanju dioničkih društava (članak 6. stavci 1. i 2., članak 29. ZPDD-a).
Na kraju valja napomenuti da osporena odredba onemogućava sudjelovanje ponuditelja u donošenju odluka u glavnoj skupštini koje mogu biti od izuzetne važnosti i bitno utjecati na ponuditeljev položaj u dioničkom društvu (npr. promjene temeljnog kapitala pa i prestanak društva) što dodatno učvršćuje stajalište da ograničenje propisano osporenim člankom 6. stavkom 3. ZPDD-a nije razmjerno cilju koje se ograničenjem želi postići.
Slijedom iznijetog, ocjena je Ustavnog suda da osporeni članak 6. stavak 3. ZPDD-a nije suglasan s člankom 49. stavkom 4. i člankom 50. stavkom 2. Ustava.
10. S obzirom na utvrđenu nesuglasnost osporene odredbe s člancima 49. stavkom 4. i 50. stavkom 2. Ustava, suglasnost osporene odredbe s člankom 48. stavkom 1. Ustava, Ustavni sud nije ocjenjivao.
11. Slijedom svega iznijetog, na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke.
12. Objava odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.
13. S obzirom da je donesena odluka o prijedlogu, prijedlog za privremenu obustavu izvršenja radnji koje se poduzimaju na osnovi osporene odredbe, Ustavni sud nije razmatrao.

Broj: U-I-977/2004
Zagreb, 22. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.