USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

188

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 6. prosinca 2006. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 32., 82. i 162. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (»Narodne novine«, broj 167/03.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 32., 82. i 162. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (»Narodne novine«, broj 167/03., u daljnjem tekstu: ZAP) podnijela je odvjetnica Dunja Kutle iz Zagreba (u daljnjem tekstu: predlagateljica).
2. Predlagateljica smatra da osporene odredbe ZAP-a nisu suglasne s odredbama članaka 3., 49. stavaka 1., 2. i 3. i 50. Ustava Republike Hrvatske te stoga predlaže »poništenje ili ukidanje« ZAP-au cijelosti. Također, predlaže donošenje rješenja o obustavljanju od izvršenja pojedinačnih akata ili radnji, koje se poduzimaju na temelju ZAP-a, do donošenja konačne odluke povodom prijedloga.
Predlagateljica navodi da se raščlambom odredbi ZAP-a može utvrditi da je bit zakona zaštita autorskih prava, odnosno prava autora na njihovim djelima iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja te zaštita srodnih prava umjetnika izvođača, prava proizvođača fonograma, prava filmskih producenata, prava organizacija za radiodifuziju, prava nakladnika i prava proizvođača baza podataka.
Navodi da se ta zaštita prije svega očituje u određivanju nak­nade za korištenje predmeta zaštite autorskih i srodnih prava, koju zaštitu provodi udruga nositelja prava (u daljnjem tekstu: udruga), koja se sastoji od Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava, Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava i Društva hrvatskih filmskih redatelja.
Usvojenim modelom zaštite autorskih prava omogućava se navedenoj udruzi samostalno donošenje cjenika naknade za reproduciranje autorskih djela za privatno ili drugo vlastito korištenje, kojim se samostalno određuje pojedinačna naknada. Također se udruzi omogućuje naplata visoke naknade bez ikakvog pravnog instrumenta nadzora.
Posebno ističe da postojeće uređenje omogućuje udruzi da visoke naknade naplaćuje svim uvoznicima uređaja za tonsko i vizualno snimanje, uređaja za fotokopiranje, praznih nosača zvuka, slike ili teksta, pod pretpostavkom da će se isti koristiti za reproduciranje autorskog djela bez autorskog znanja. Smatra da je na taj način došlo do povrede navedenih ustavnih odredbi.
Navodi da zakonodavac, uredivši na opisani način donošenje cjenika i naplatu naknade za uvoz praznih uređaja za tonsko i vizualno snimanje i sl., sam pretpostavlja da će se navedeni uređaji koristiti za zlouporabu nečijih autorskih prava.
Također, napominje da nad navedenom udrugom nema nikakvog nadzornog mehanizma s efikasnom pravnom zaštitom od zloupotrebe prava, kojima udruge raspolažu, osim Vijeća stručnjaka.
Napominje da su odredbe ZAP-a »po svom ustavnopravnom sadržaju usmjerene na rušenje određene grane hrvatskog gospodarstva, a samim time i na povređivanje vlasništva te da ZAP s gledišta njegovog sadržaja, odnosno dijela sadržaja ima za cilj potaknuti »šverc« i sivu ekonomiju.«
»Podvrgavanje određenih pravnih osoba – uvoznika, naknadama po volji Udruge, a radi naplaćivanja naknade za nositelje autorskih prava, nesumnjivo stavlja određene uvoznike u neravnopravni položaj na tržištu (...)«, ističe predlagateljica.
Također predlagateljica navodi da udruga temeljem ZAP-a naplaćujući navedenu naknadu »oštećuje državu za 40-50 miliona kuna prihoda od PDV-a godišnje, potiče crno tržište (»šverc«) i sivu ekonomiju na području svih tehničkih i informatičkih uređaja i informatičke opreme« (...), potiče zaustavljanje informatizacije stanovništva, školstva, znanosti i cjelokupnog gospodarstva, pa samim time vraća Republiku Hrvatsku u »mračno« doba i potiče gubitak radnih mjesta u trgovačkim društvima koja su uvoznici tehničkih i informatičkih uređaja i opreme«.
Iako predlagateljica osporava ZAP u cijelosti, iz sadržaja prijedloga razvidno je da su osporene samo odredbe članaka 32., 82. i 162. ZAP-a te je Ustavni sud ovim rješenjem ocijenio suglasnost s Ustavom samo tih zakonskih odredbi.
3. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), zatraženo je i dobiveno očitovanje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, a kao zainteresirana osoba očitovanje je dostavilo i Hrvatsko društvo skladatelja.

Prijedlog nije osnovan.

4. Pri ocjeni suglasnosti s Ustavom ZAP-a, Ustavni sud polazi od odredbi članka 68. stavaka 1. do 4. Ustava Republike Hrvatske, koje glase:
Jamči se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote.
Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
5. O ustavnosti članaka 159. stavaka 2. i 3., 160. stavka 4., 174. stavka 2., 183. i 187. ZAP-a te o kolektivnoj zaštiti autorskih prava, Ustavni sud je zauzeo stajalište u rješenju broj: U-I-3044/2004 od 5. svibnja 2005. (»Narodne novine«, broj 65/05.).
6. Republika Hrvatska članica je, između ostalog, i Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 12/93., 3/99. i 11/99.), koja u članku 9. uređuje isključivo pravo autora da daje (i uskraćuje) odobrenje za reprodukciju svojih djela. Tom odredbom Konvencije predviđena je mogućnost da pojedina nacionalna zakonodavstva dopuste reproduciranje u nekim posebnim slučajevima i bez autorova odobrenja, uz uvjet da to reproduciranje ne ide na štetu redovitog korištenja djela i ne nanosi neopravdanu štetu zakonitim interesima autora.
Nadalje, člankom 71. stavkom 2. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 14/01.), propisano je:
Hrvatska će poduzeti nužne mjere kako bi najkasnije tri godine od stupanja na snagu ovoga Sporazuma zajamčila razinu zaštite intelektualnoga, industrijskoga i trgovačkog vlasništva koja je slična zaštiti koja postoji u Zajednici, uključujući učinkovita sredstva za provedbu tih prava.
Postupajući sukladno preuzetim obvezama, zakonodavac je u ZAP implementirao sedam direktiva Europskog parlamenta, od kojih Direktiva o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informatičkom društvu od 22. svibnja 2001. (Directive 2001/29/EC od the European Parliament and the Council od 22 May 2001 on the harmonisation of certain aspects of copyright and related rights in information society) predstavlja temelj za ograničenje isključivog prava reproduciranja za privatno i drugo vlastito korištenje. Odredbom članka 5. stavka 2. te Direktive uređena je mogućnost države članice da svojim zakonodavstvom propiše sadržajno ograničenje isključivog prava reproduciranja, u odnosu na reprodukcije na bilo koji medij, koje fizička osoba učini za privatnu upotrebu i u svrhu koja nije direktno ni indirektno komercijalna, pod uvjetom da odnosni nositelj autorskog i/ili srodnog prava dobije pravičnu naknadu.
Ta je Direktiva implementirana u članak 82. ZAP-a, koji propisuje:
Fizička osoba može reproducirati autorsko djelo na bilo koju pod­logu ako to čini za privatno korištenje, kao i reproducirati autorsko djelo u obliku fotokopije i za drugo vlastito korištenje, koje nema izravno ili neizravno komercijalnu svrhu i nije namijenjeno ili pristupačno javnosti. Nije dopušteno reproduciranje cijele knjige osim ako su primjerci te knjige rasprodani najmanje dvije godine, grafičkih izdanja glazbenih djela (u daljnjem tekstu: notni materijal), elektroničkih baza podataka, kartografskih djela kao ni izgradnja arhitektonskog objekta, ako ovim Zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno.
Navedenu odredbu valja povezati s odredbom članka 32. ZAP-a,koja propisuje:
(1) Kad se autorsko djelo može reproducirati bez autorovog odobrenja u skladu s odredbama članka 82. ovoga Zakona, autor djela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privatno ili drugo vlastito korištenje, ima pravo na odgovarajuću naknadu od prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.
(2) Autori imaju, osim prava iz stavka 1. ovoga članka, i pravo na odgovarajuću naknadu od fizičke ili pravne osobe koja uz naplatu obavlja usluge fotokopiranja.
(3) S fotokopiranjem su izjednačene sve druge tehnike reproduciranja, a s uređajima za zvučno i vizualno snimanje izjednačeni su drugi uređaji koji omogućavaju isti učinak.
(4) Naknadu iz stavka 1. ovoga članka plaćaju proizvođači uređaja za tonsko i vizualno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje, proizvođači praznih nosača zvuka, slike ili teksta te solidarno s njima uvoznici uređaja za tonsko i vizualno snimanje, uređaja za fotokopiranje, praznih nosača zvuka, slike ili teksta, osim ako se radi o uvozu malih količina namijenjenih za privatno i nekomercijalno korištenje kao dio osobne prtljage. Ako se navedeni uređaji i predmeti ne proizvode u Republici Hrvatskoj, naknadu plaća uvoznik.
(5) Obveza plaćanja odgovarajuće naknade iz stavka 1. nastaje:
1. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih naprava za tonsko i vizualno snimanje,
2. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih praznih nosača zvuka ili slike,
3. pri prvoj prodaji u Republici Hrvatskoj ili uvozu u Republiku Hrvatsku novih naprava za fotokopiranje.
(6) Naknada iz stavka 2. ovoga članka plaća se prema podacima o broju učinjenih fotokopija.
(7) Autori se ne mogu odreći prava na naknadu iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
7. Autorska i srodna prava po svojoj su naravi privatna imovinska i moralna prava autora i drugih nositelja prava, koja pripadaju svojim nositeljima i s kojima njihovi nositelji mogu slobodno raspolagati. Zakonom propisana ograničenja autorovih isključivih prava predstavljaju uravnoteženje između isključivih autorovih i srodnih prava, s jedne strane, i potrebe zadovoljavanja općih interesa društva, s druge strane. Ukoliko ne bi postojalo ograničenje iz članka 82. ZAP-a, ne bi bilo pravno moguće učiniti niti jednu kopiju bilo kojeg autorskog djela ili predmeta srodnog prava bez prethodne dozvole autora, odnosno nositelja srodnog prava.
»Digitalno okružje« (koje se javilo osamdesetih godina 20. stoljeća) značajno je promijenilo način iskorištavanja autorskih djela jer je u suvremenom svijetu digitalne tehnologije daleko lakše izrađivati kopije djela, a kvaliteta kopije istovjetna je izvorniku. Također, posebna složenost odnosa na ovom polju autorskih prava došla je masovnom primjenom i korištenjem Interneta, koji omogućava stvaranje softverskih programa, koji omogućuju nezaštićeno preuzimanje u vlastitu računalnu datoteku cijelog niza pjesama i audiovizualnih radova, bez plaćanje autorske naknade.
8. Člankom 19. ZAP-a pravo reproduciranja definirano je kao isključivo pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku. Pravo reproduciranja uključuje i fiksiranje, što podrazumijeva utvrđivanje autorskog djela na materijalnu ili drugu odgovarajuću podlogu. Autorsko djelo se reproducira i fiksira osobito grafičkim postupcima, fotokopiranjem i drugim fotografskim postupcima, kojima se postiže isti učinak, zvučnim ili vizualnim snimanjem, građenjem, odnosno izvedbom djela arhitekture, pohranom autorskog djela u elektroničkom obliku, fiksiranjem autorskog djela prenošenog računalnom mrežom na materijalnu podlogu.
Navedeno isključivo pravo reproduciranja ograničeno je, između ostalog, reproduciranjem autorskog djela za privatno i drugo vlastito korištenje (tzv. privatno kopiranje) u članku 82. ZAP-a, kad se objavljenim autorskim djelom treća osoba može koristiti bez autorovog odobrenja.
Reproduciranje autorskog djela za privatno i drugo vlastito korištenje predstavlja pravo fizičke osobe da bez autorovog odobrenja može reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu ako to čini za privatno korištenje, uz uvjet da to korištenje nema izravno ili neizravno komercijalnu svrhu i nije namijenjeno ili nije pristupačno javnosti.
Stoga, autor djela za koja se, s obzirom na njihovu prirodu, može očekivati da će bez njihova odobrenja biti reproducirana fotokopiranjem ili snimanjem na nosače zvuka, slike ili teksta za privat­no ili drugo vlastito korištenje ima pravo na primjerenu naknadu od prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta, sukladno članku 32. ZAP-a.
Tu naknadu plaćaju uvoznici tehničkih uređaja za reproduciranje i praznih nosača zvuka, slike ili teksta (s obzirom da u Republici Hrvatskoj nema proizvođača takvih uređaja). Naknada se određuje na način određen člankom 162. ZAP-a:
(1) Naknada za korištenje predmeta zaštite utvrđuje se prvenstveno ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između udruge za kolektivno ostvarivanje prava i udruge korisnika predmeta zaštite, odnosno njihove komore.
(2) Ako naknada nije određena sukladno stavku 1. ovoga članka, naknada se plaća prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava.
(3) Udruge za kolektivno ostvarivanje prava dužne su prije utvrđivanja cjenika iz stavka 2. ovoga članka zatražiti očitovanje o prijedlogu cjenika od Hrvatske gospodarske komore, Hrvatske obrtničke komore (u daljnjem tekstu: komore) i udruge organizacija za radiodifuziju koje okupljaju većinu korisnika predmeta zaštite (u daljnjem tekstu: udruge organizacija za radiodifuziju).
(4) Ako komore i udruge organizacija za radiodifuziju ne dostave pisano očitovanje udruzi za kolektivno ostvarivanje prava u roku od 30 dana, smatrat će se da se ne protive prijedlogu cjenika.
(5) Ako udruga za kolektivno ostvarivanje prava ne prihvati u cijelosti ili djelomice prijedloge iz očitovanja komora i udruga organizacija za radiodifuziju, zatražit će u roku od 15 dana od primit­ka očitovanja mišljenje Vijeća stručnjaka za naknade na području autorskog prava, odnosno srodnih prava (u daljnjem tekstu: Vijeće stručnjaka) o predmetu neslaganja. Vijeće stručnjaka dat će svoje mišljenje u roku od 30 dana od primitka zahtjeva.
(6) Do dovršenja postupka utvrđivanja cjenika, sukladno odred­bama iz stavka 3., 4. i 5. ovoga članka, naknada se plaća prema postojećem cjeniku, a ako cjenik ne obuhvaća pojedinu vrstu korištenja predmeta zaštite kao akontacija prema prijedlogu cjenika.
(7) Mišljenje Vijeća stručnjaka iz stavka 5. ovoga članka sadržava ocjenu o tome obuhvaća li cjenik udruge za kolektivno ostvarivanje prava ona prava za koja ta udruga ima odobrenje Zavoda i mišljenje je li naknada određena u skladu s načelima iz članka 165. ovoga Zakona. Ako Vijeće stručnjaka ne donese mišljenje u roku iz stavka 5. ovoga članka smatra se da je suglasno s prijedlogom cjenika.
(8) Nakon provedenog postupka po odredbama iz ovoga članka, cjenik se objavljuje u službenom glasilu Državnog zavoda za intelek­tualno vlasništvo.
9. Ustavni sud utvrđuje da prilikom uređivanja kolektivne zaštite autorskih i sličnih prava, zakonodavac mora uzeti u obzir tehnički napredak i mogućnost korištenja određenih autorskih djela (npr. glazbenih i filmskih) na nekoliko tisuća različitih mjesta u isto vrijeme, tako da je način zaštite tih prava od neovlaštene uporabe utvrđen u odredbama članaka 32., 82. i 162. ZAP-a.
Člankom 49. stavcima 1., 2. i 3. Ustava propisano je:
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.
Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.
10. Zakonodavac je osporenim odredbama ZAP-a uredio ograničenje autorskog prava autora audio-vizualnih i drugih djela koji se u vrijeme digitalne tehnologije posebno učestalo kopiraju radi privat­nog korištenja. Takvo privatno korištenje je dopušteno, a naknada za iskorištavanje takvih autorskih djela naplaćuje se kod prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.
Sloboda poduzetništva i slobodno tržište temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Međutim, sloboda poduzetništva nije apsolutna i ne isključuje poduzimanje i propisivanje određenih mjera i postupaka kojima zakonodavac posredno regulira tržišne odnose.
Jedna od takvih mjera jest i plaćanje naknade sukladno članku 32. stavku 4. ZAP-a. Međutim, poduzetnici tu naknadu mogu prenijeti, u krajnjem slučaju, na krajnjeg korisnika, odnosno kupca spomenutih uređaja. Takvim uređenjem ne ograničavaju se poduzet­nička prava poduzetnika koji se bave uvozom i/ili prodajom tehnič­kih uređaja i praznih nosača zvuka, slike ili teksta.
Međutim, takvo uređenje poduzeto je radi zaštite prava autora (čija prava Ustav posebno štiti u članku 68. Ustava), a Ustavni sud utvrđuje da takvo propisivanje nije u nesuglasnosti s odredbama članka 49. Ustava.
Nadalje, prema članku 140. Ustava, međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona.
Kao što je pojašnjeno u točki 6. obrazloženja ovog rješenja, Republika Hrvatska je preuzela obvezu poduzeti nužne mjere kako bi zajamčila stupanj zaštite intelektualnog, industrijskog i trgovačkog vlasništva koji je sličan zaštiti koja postoji u Europskoj uniji. Stoga je u hrvatski pravni sustav preuzeta Direktiva 2001/29.
Ustavni sud utvrđuje da se odredbama članaka 82. i 162. ZAP-ane ograničavaju prava poduzetnika iz članka 49. Ustava. Naime, autori imaju pravo na naknadu za reproduciranje njihovih autorskih djela. Kako se reprodukcija književnih, filmskih i drugih autorskih djela u suvremeno vrijeme masovno obavlja, zakonodavac je morao pronaći način naplate autorske naknade. Kako je tehnički nemoguće kod svakog fotokopiranja ili umnažanja autorskih djela naplatiti naknadu, ona se naplaćuje kod uvoza ili proizvodnje uređaja za tonsko i vizualno snimanje i svih drugih uređaja iz članka 32. stavka 4. ZAP-a.
Zakonodavac je, postupajući prema obvezi iz članka 68. Ustava, uredio naplatu navedene naknade na način koji je sukladan zajamčenom jednakom položaju svih poduzetnika na tržištu.
11. Cjenik, na temelju kojeg se vrši naplata te naknade, donosi se sukladno odredbama članka 162. ZAP-a. Ta odredba osigurava postupak donošenja cjenika.
Obveznici plaćanja naknade mogu intervenirati u sustav putem Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore koje mogu davati očitovanje na prijedlog cjenika što ga sastavlja udruga za kolektivno ostvarivanje prava. Završnu odluku o primjedbama iz očitovanja komora donosi Vijeće stručnjaka, koje se imenuje suklad­no članku 164. ZAP-a. Imenuje ga Vlada Republike Hrvatske na razdoblje od četiri godine, a čine ga istaknuti stručnjaci s područja autorskih i sličnih prava.
Ustavni sud ocjenjuje da takvo uređenje osigurava djelotvoran nadzor donošenja i primjene cjenika te da osporene zakonske odredbe nisu u nesuglasnosti s člankom 3. Ustava, kojim je, između ostalog, propisano da su nepovredivost vlasništva i vladavina prava najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
12. S obzirom na navedeno, temeljem članka 43. stavka 1. Ustav­nog zakona, riješeno je kao u točki I. izreke.
Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-4830/2005
Zagreb, 6. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.