USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

189

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 22. studenoga 2006. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 216. stavka 1. točke 1. Zakona o kaz­nenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.).
II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 26. rujna 1997., donio je Zakon o kaznenom postupku. Navedeni Zakon objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 110 od 21. listopada 1997. godine.
Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora, na sjednici održanoj 28. svibnja 1999., donio je Zakon o dopuni Zakona o kaznenom postupku. Taj Zakon objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 58 od 9. lipnja 1999. godine.
Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora, na sjednici održanoj 22. listopada 1999., donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku. Taj Zakon objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 112 od 29. listopada 1999. godine.
Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 17. svibnja 2002., donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku. Navedeni zakon objavljen je u »Narodnim novinama«, broj 58 od 21. svibnja 2002. godine.
Ispravci teksta Zakona o kaznenom postupku objavljeni su u »Narodnim novinama«, broj 27/98. i 143/02.
2. Marko Tušek iz Varaždina podnio je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 99. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 58/02.). Navedenom odredbom izmijenjena je odredba članka 216. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97.).
Odredba članka 216. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97.) glasila je:
Redarstvene vlasti mogu i bez naloga o pretrazi ući u tuđi stan i druge prostorije i prema potrebi obaviti pretragu:
1) ako držatelj stana ili stanar to želi ili ako tko zove u pomoć,
Odredba članka 99. stavka 2. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 58/02.) glasila je:
(...)Točka 1. mijenja se i glasi:
1) u slučaju kad su prema posebnom zakonu ovlaštene ući u tuđi stan ili drugi prostor, a postoje uvjeti iz članka 211. stavka 1. ovoga Zakona ili.(...)
Važeća odredba članka 216. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02. – u nastavku teksta: Zakon) glasi:
Redarstvene vlasti mogu obaviti pretragu stana ili drugog prostora bez naloga:
1) u slučaju kad su prema posebnom zakonu ovlaštene ući u tuđi stan ili drugi prostor, a postoje uvjeti iz članka 211. stavka 1. ovoga Zakona,(...)
3. U svom prijedlogu predlagatelj ističe da osporena odredba nije u suglasnosti s odredbom članka 34. Ustava Republike Hrvatske, koja glasi:

Članak 34.

Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.
Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.
4. Obrazlažući svoj prijedlog predlagatelj ističe da je u osporenoj odredbi zakonodavac proširio ovlasti redarstvenih vlasti za obav­ljanje pretrage stana ili drugog prostora bez naloga preko granica utvrđenih Ustavom. Smatra da se zakonskim uređenjem propisanim osporenom odredbom bitno narušava nepovredivost doma, kao jed­no od temeljnih ljudskih prava zaštićenih Ustavom. Smatra da su uvjeti za ulazak u dom ili prostorije redarstvenih snaga bez naloga u Ustavu taksativno određeni te da se oni zakonom ne mogu mijenjati ili proširivati.
5. Zaključno, predlagatelj predlaže Sudu pokrenuti postupak za ocjenu suglasnost s Ustavom osporene odredbe i njezino ukidanje.
6. Na temelju članka 25. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) prijedlog predlagatelja dostavljen je na očitovanje Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske. Zatraženo očitovanje zaprimljeno je u Sudu 23. siječnja 2006. godine.

Prijedlog nije osnovan.

7. Jedno od osnovnih prava i temeljnih sloboda, povezanih s osobnom slobodom i sigurnošću ljudi, jest pravo na nepovredivost doma. Ovo pravo određuje dom kao utočište određene osobe u koje nitko ne može ulaziti bez njezine dozvole. Ono štiti dom od neovlaštenog ulaženja počinjenog od strane drugih osoba, kao i od neovlaštenog ulaženja u dom tijela državne vlasti. Pri tome se uređenje zaštite doma od ulaženja drugih osoba redovito prepušta zakonodavcu, dok se izuzetci od načelne nepovredivosti doma, nastali uslijed djelovanja tijela državne vlasti, uređuju Ustavom i zakonima.
Kad nadležna tijela državne vlasti poduzimaju radnje radi zaštite zakonom utvrđenih dobara, načelna nepovredivost doma ne može biti apsolutna. Ovo iz razloga što se pri tome neizbježno javljaju situacije kad se od načelne nepovredivosti doma mora odstupiti radi ostvarenja neke druge Ustavom ili zakonom određene svrhe. Međutim, uvjeti pod kojima se dopušta odstupanje od načelne nepovredivosti doma moraju mjerodavnim propisima biti prethodno utvrđeni. Također, postupanje nadležnih tijela ovlaštenih za ulazak u dom određene osobe i bez njezine suglasnosti mora biti izvršavano u skladu sa zakonom. Tijelima državne vlasti ne smije se davati ovlast samostalno određivati okolnosti pod kojima se i bez pristanka neke osobe može ući u njezin dom. Postupanje nadležnih tijela državne vlasti pri odstupanju od načela nepovredivosti doma mora biti određeno zakonom u skladu s Ustavom.
8. Utvrđujući pravo na nepovredivost doma, Ustav Republike Hrvatske nije se ograničio samo na upućivanje na zakon, već je djelomično uredio i sadržaj ovog prava. Ustav u članku 34. utvrđuje nepovredivost doma kao jedno od temeljnih osobnih prava.
Prema Ustavu Republike Hrvatske, dom je nepovrediv. Iz odredaba članka 34. Ustava proizlazi načelo da bez pristanka određene osobe nitko ne može ući u njezin stan, kuću ili bilo koji objekt koji se može smatrati domom. Potrebe kaznenog postupka mogu nalagati da se dom pretraži, ali se ta pretraga može provesti samo na temelju obrazloženog i pisanog naloga suda.
Međutim, Ustav Republike Hrvatske poznaje i iznimke od načela nepovredivosti doma. Ustav dopušta da redarstvene snage mogu i bez pisanog obrazloženog naloga neposredno odlučiti ući u nečiji dom te obaviti pretragu bez nazočnosti svjedoka u tri slučaja, a to su:
– radi izvršenja naloga o uhićenju,
– radi hvatanja počinitelja kaznenog djela,
– radi otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.
Ustav svaki od ovih posebnih uvjeta veže i uz opći uvjet, a to je neophodnost poduzete mjere.
Prema odredbi sadržanoj u članku 34. stavku 5. Ustava, pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza, za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.
9. Osporenom odredbom članka 216. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku propisano je da redarstvene vlasti mogu obaviti pretragu stana ili drugog prostora bez naloga u slučaju kad su prema posebnom zakonu ovlaštene ući u tuđi stan ili drugi prostor, a postoje uvjeti propisani člankom 211. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku koji glasi:
Pretraga stana, drugoga prostora, pokretne stvari i osobe poduzima se radi pronalaženja počinitelja kaznenoga djela ili predmeta važnih za kazneni postupak, kad postoji vjerojatnost da se oni nalaze u određenom prostoru ili kod određene osobe.
Iz osporene odredbe i odredbe sadržane u članku 211. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku proizlazi da su redarstvene snage ovlaštene bez obrazloženog pisanog sudskog naloga obaviti pretragu stana ili drugog prostora iz sljedećih razloga:
– radi pronalaženja počinitelja kaznenoga djela, te
– radi pronalaženja predmeta važnih za kazneni postupak.
Kao opći uvjet, u navedenim situacijama, zakon propisuje postojanje vjerojatnosti da se počinitelji kaznenih djela ili predmeti važni za kazneni postupak nalaze u određenom prostoru ili kod određene osobe.
10. Ocjenjujući sadržaj osporene odredbe u odnosu na odredbe sadržane u članku 34. Ustava, Ustavni sud utvrđuje da njome zakonodavac nije prešao granice dopuštenog ulaženja u dom, utvrđene Ustavom. Donoseći ovu ocjenu Sud je pošao od činjenice da Ustav dopušta pretragu doma ili prostorija pod određenim uvjetima, kad je to neophodno radi hvatanja počinitelja kaznenih djela. Dakle, radi se o osobama za koje postoji osnovana sumnja da su povrijedili zakonom zaštićeno dobro, pri čemu se osnovanost sumnje temelji na dokazima.
Kad Ustav dopušta ograničavanje ustavnih prava osumnjičenika radi njihovog hvatanja, onda se ne može smatrati nesuglasnim s Ustavom normiranje, kojim se dopušta pod istim uvjetima i prikupljanje dokaza o počinjenju kaznenog djela koje im se stavlja na teret. Zakonskim uređenjem, sadržanim u osporenoj odredbi, ne propisuju se dodatne ovlasti redarstvenih vlasti preko onih utvrđenih odredbom članka 34. Ustava. Osporenom odredbom utvrđuje se ovlaštenje redarstvenih snaga da, pri dopuštenom ulasku u dom radi hvatanja počinitelja kaznenog djela, ujedno mogu prikupljati i sve druge dokaze o počinjenju kaznenog djela osobe koja se hvata.
Svrha ulaska redarstvenih vlasti u dom i bez sudskog naloga nije isključivo u uhićenju i hvatanju određene osobe radi njezine nazočnosti u kaznenom postupku, već se tijekom takve radnje mogu i prikupljati dokazi koji, sukladno zakonu, čine neku osobu osumnjičenikom, odnosno okrivljenikom. Međutim, takva se pretraga može poduzeti samo pod Ustavom i zakonom utvrđenim dodatnim restrik­tivnim uvjetima, pod čime se podrazumijeva postojanje osnovane vjerojatnosti da se dokazi nalaze u domu osobe koja se uhićuje ili hvata te da je pri pretrazi osigurana nazočnost svjedoka. Jedino postupanje redarstvenih vlasti pod navedenim uvjetima osigurava građane od prekomjernog zadiranja u Ustavom zajamčeno pravo nepovredivosti doma, dok s druge strane omogućava nadležnim državnim tijelima privremeno legitimno ograničiti prava i slobode razmjerno potrebama istrage i provođenja postupka protiv povreditelja zakonom zaštićenih dobra.
11. Slijedom svega iznijetoga, ocijenivši osporavajuće razloge predlagatelja, iznesene u njegovom prijedlogu, neosnovanim, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), riješeno je kao u točki I. Izreke.
Točka II. izreke utemeljena je na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-I-4497/2005
Zagreb, 22. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.