USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

210

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. A. iz Z., na sjednici održanoj 30. studenoga 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-10530/06 (ranije: P-7278/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. A. iz Z., V. iz K. 21/4, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 10. veljače 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P-8091/95 (ranije: P-7278/93), smatrajući da mu je povrijeđeno ustav­no pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P-8091/95 (ranije: P-7278/93), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 22. listopada 1993. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene »T. b.« d.d. Z. (sada: E. & S. B. d.d. Z.), radi naknade štete za neuredno izvršenje Ugovora o komisionom plasmanu broj 598 od 12. kolovoza 1991. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu je donio presudu, broj: P-7278/93 od 7. lipnja 1994. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja. Ta je presuda ispravljena rješenjem suda od 5. rujna 1994. godine. Povodom žalbe podnositelja izjavljene 15. rujna 1994. godine, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gž-10205/94 od 17. listopada 1995. godine ukinuo presudu i predmet 16. studenoga 1995. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje. Zatim su održana ročišta 16. lipnja 1997. i 13. listopada 1997. godine kada je određeno provođenje financijskog vještačenja radi procjene vrijednosti nekretnine i podnositelj pozvan na uplatu predujma za vještačenje.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, sud je dopisom od 1. travnja 1998. godine pozvao vještaka da vrati preuzeti spis, a dopisom od 5. lipnja 1998. godine je pozvao podnositelja da uplati predujam za vještačenje.
Podneskom od 8. ožujka 2002. godine podnositelj je izvijestio sud da je vrijednost iste nekretnine već procijenjena u predmetu suda broj: IX-I-2756/94 od sudskog vještaka, te je dostavio sudu taj nalaz i mišljenje i pozvao ga da donese presudu.
Sud je rješenjem od 10. travnja 2002. godine pozvao podnositelja da do ročišta 6. lipnja 2002. godine uplati predujam za vještačenje jer će u protivnom odustati od provođenja tog dokaza i donijeti odluku.
Podnositelj nije uplatio predujam za vještačenje.
Na ročištu 6. lipnja 2002. godine sud je zaključio glavnu raspravu. Donesena je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev pod­nositelja.
Podnositelj je 1. srpnja 2002. godine izjavio žalbu protiv presude.
Budući da tijekom postupka nije odlučio o prijedlogu podnositelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, Općinski sud u Zagrebu je na ročištu 25. listopada 2002. godine uzeo izjavu o imovnom stanju od podnositelja te ga je rješenjem od 5. studenoga 2002. godine oslobodio od plaćanja sudskih pristojbi.
Spis je 7. studenoga 2002. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu koji ga je 3. veljače 2005. godine remisorno vratio Općinskom sudu u Zagrebu radi pribavljanja uredne punomoći za tuženu.
Nakon pribavljanja uredne punomoći, Općinski sud u Zagrebu je 19. travnja 2005. godine ponovno otpremio spis Županijskom sudu u Zagrebu, koji je presudom, broj: Gž-1758/05 od 26. srpnja 2005. godine potvrdio presudu Općinskog suda u Zagrebu od 6. lip­nja 2002. godine.
Podnositelj je 12. siječnja 2006. godine izjavio reviziju protiv drugostupanjske presude.
Spis je 5. travnja 2006. godine otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem, broj: Rev-402/06 od 17. svibnja 2006. godine, ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu, te 1. lipnja 2006. godine predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Podneskom od 12. rujna 2006. godine punomoćnik je podnositelju otkazao punomoć.
Na ročištu 23. listopada 2006. godine utvrđeno je mirovanje postupka.
Sud je rješenje o mirovanju postupka i podnesak punomoćnika od 12. rujna 2006. godine otpremio podnositelju.
Podneskom od 15. studenoga 2006. godine podnositelj je predložio nastavak postupka.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta dana 22. listopada 1993. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 10. veljače 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno jedanaest (11) godina, tri (3) mjeseci i devetnaest (19) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, tri (3) mjeseca i pet (5) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom, a nakon podnošenja ustav­ne tužbe i pred trećestupanjskim sudom.
U pravno relevantnom razdoblju postupak se prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 5. lipnja 1998. godine do 10. travnja 2002. godine (tri godine, deset mjeseci i pet dana). Budući da podnositelj nije uplatio predujam za vještačenje, sud je mogao odustati od izvođenja dokaza i donijeti odluku prema stanju spisa. To je na kraju i učinio, ali tek 6. lipnja 2002. godine.
Od 7. studenoga 2002. godine postupak se vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu, radi odlučivanja o žalbi protiv presude. Nakon podnošenja ustavne tužbe, taj sud je 26. srpnja 2005. godine, dakle, nakon oko dvije godine i pet mjeseci (ne uračunavajući u to razdoblje kada je spis remisorno vraćen Općinskom sudu u Zagrebu) donio presudu kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu.
Zatim se postupak, povodom izjavljene revizije, vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske koji je nakon manje od dva mjeseca donio rješenje kojim je ukinuo obje presude i predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Razmatrajući postupanje Općinskog suda u Zagrebu tijekom vođenja postupka razvidno je da je on propustio u ranom stadiju postupka usmjeriti raspravljanje i provoditi takve dokaze koji bi doveli do utvrđenja činjenica o pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva, primjenjujući pritom pravila o teretu dokazivanja. Nadalje, okolnost da je taj sud u dva navrata donio presudu nije od značaja jer tim presudama postupak nije pravomoćno okončan, to jest, o pravima i obvezama podnositelja nije odlučeno, već se postupak sada ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom iako je tužba podnesena prije oko trinaest godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Prema ocjeni Suda podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, je doprinio duljini postupka jer nije uplatio predujam za vještačenje, te je tek podneskom od 8. ožujka 2002. godine izvijestio sud da je procjena vrijednosti iste nekretnine već izvršena u drugom sudskom postupku. Stoga je odgovornost za raz­doblje neaktivnosti od oko četiri godine podijeljena između podnositelja i suda koji je mogao odustati od provođenja vještačenja i donijeti odluku. Međutim, takvim ponašanjem podnositelja se ne može opravdati ukupna duljina trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, tri mjeseca i pet dana, a nakon podnošenja ustavne tužbe i pred trećestupanjskim sudom, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, jedno razdoblje neaktivnosti i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da se postupak ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je uzeo u obzir i doprinos podnositelja ukupnoj duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-653/2005
Zagreb, 30. studenoga 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.