|
|
|
|
287
Upravni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Silve Rulic Hren, kao predsjednice Vijeća, Jasminke Jenjić i Lidije Rostaš Beroš, kao članica vijeća, te više sudske savjetnice Blanše Turić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Perutnina Ptuj, PIPO d.o.o. za proizvodnju i trgovinu iz Čakovca, kojeg zastupa Tea Gattering, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Porobija i Špoljarić iz Varaždina, protiv rješenja tužene Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja iz Zagreba, klasa: UP/I-030-02/99-01/140, urbroj: 580-02-01-10-52 od 3. srpnja 2001, radi tržišnog natjecanja, u nejavnoj sjednici Vijeća održanoj dana 14. rujna 2006.,
presudio je
Tužba se odbija.
Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem tuženog tijela, odbijen je zahtjev poduzetnika Pipo VS
d.o.o. iz Čakovca, sada Perutnina Ptuj, Pipo d.o.o. za proizvodnju i trgovinu,
za utvrđivanje narušavanja slobodnog tržišnog natjecanja od strane poduzetnika
Koka d.d., Koka d.o.o. i Vindija d.d., kao na zakonu neosnovan, te zahtjev za
naknadu troškova postupka u iznosu od 491.159,80 kn, uz što je obvezan na
plaćanje upravne pristojbe u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana od dostave
rješenja.
Točkom 2. izreke izdvojen je zahtjev za ocjenu dopuštenosti koncentracije
poduzetnika nastale stjecanjem većinskog udjela i većinskog prava odlučivanja u
poduzetniku Koka d.d. od strane poduzetnika Vindija d.d. kao predmet posebnog
postupka.
Pravovremenom tužbom spori tužitelj navedeno rješenje iz svih razloga propisanih
odredbom članka 10., stavka 1., točaka 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima.
U tužbi navodi kako je uslijed pogrešno utvrđenih bitnih činjenica pogrešno
primijenjen propis i povrijeđeno njegovo Ustavom zaštićeno pravo poduzetnika da
posluje po principu slobodnog tržišnog natjecanja. Opširno iznosi podatke i
pokazatelje koje drži relevantnim za dokazivanje iznesenih tvrdnji, obrazlažući
počinjene procesne povrede tijekom upravnog postupka, kao i povrede mjerodavnog
materijalnog propisa – Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.
Pogrešnom primjenom Zakona o općem upravnom postupku propušteno je utvrditi
relevantne činjenice i okolnosti za rješenje stvari, dakle da je Koka d.o.o.,
zajedno s povezanim trgovačkim društvima Koka d.d. i Vindija d.d. nedopušteno
zlorabila vladajući položaj na tržištu utvrđujući privremeno prodajne cijene
pilećeg mesa ispod cijena koštanja odnosno troškova proizvodnje. Iznosi
kalkulacije cijena proizvodnje pilećeg mesa za ožujak, srpanj i rujan 1998.
dokazujući kako je niska prodajna cijena Koke d.o.o neodrživa na tržištu te da
je dovela do eliminacije konkurencije.
Nerealnost prodajne cijene pilećeg mesa, navodi tužitelj, potvrđuju podaci o
gubicima u poslovanju trgovačkog društva Koka d.o.o. što se prikriva kroz
poslovanje s povezanim društvima i odgovarajućim knjiženjima.
Tuženi je propustio ocijeniti sve prikupljene dokaze, nije omogućio tužitelju
uvid u sve isprave, propustio je sazvati javnu raspravu radi ocjene novih
dokaza, pa su nejasne osnove za odluku o predmetnoj stvari.
Obrazloženje rješenja ne sadržava neophodne elemente određene zakonom pa su
odlučujući zaključci u odnosu na meritum stvari nejasni i neargumentirani. Iz
tih razloga se zakonitost rješenja ne može ispitati.
Uslijed svega navedenog pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, pa tužitelj
drži da rezultati provedenog postupka jasno pokazuju da je Koka d.o.o. zlorabila
svoj vladajući položaj u proizvodnji i prodaji pilećeg mesa.
Tužitelj predlaže da sud tužbu uvaži i poništi osporeni akt u dijelu točaka 1. i
3. izreke te predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da rješenje poništi i
sam riješi upravnu stvar.
Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu osporava osnovanost svih njenih navoda i
predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.
Tužba nije osnovana.
Iz spisa predmeta razvidno je da je tužitelj 28. rujna 1999. podnio tuženome
zahtjev za pokretanje postupka utvrđivanja narušavanja slobode tržišnog
natjecanja protiv poduzetnika Koka d.o.o., koji posluje u okviru Koka d.d. te u
odnosu na Vindija d.d. kao većinskog vlasnika prethodnog poduzetnika, navodeći
da su zlorabili svoj vladajući položaj na tržištu određivanjem privremeno niskih
prodajnih cijena, ispod jedinične cijene koštanja i uvjetujući sklapanje ugovora
s komitentima prihvaćanjem dodatnih obveza koje po svojoj prirodi nisu u vezi s
predmetom ugovora, kojima se ostvaruju pogodnosti i povlašteni položaj za njih
na štetu poslovanja i gospodarskog opstanka poduzetnika koji se bave istovrsnom
djelatnošću.
Po zaprimljenom zahtjevu, tuženo tijelo je pokrenulo poseban ispitni postupak u
kojem je prikupilo potrebne podatke i odgovarajuću dokumentaciju od podnositelja
zahtjeva – ovdje tužitelja, Koke d.o.o., Koke d.d., s očitovanjima navedenih
upoznalo podnositelja zahtjeva kako proizlazi iz odgovarajućih podnesaka kojima
reagira na dostavljene podatke, kontaktiralo s Hrvatskom gospodarskom komorom i
prikupilo relevantne podatke o drugim gospodarskim subjekatima koji obavljaju
istu djelatnost i pribavilo revizijska izvješća o poslovanju poduzetnika u
odnosu na koje je postupak pokrenut.
Usmena rasprava održana je 10. svibnja 2001. u nazočnosti predsjednika Uprave
tužitelja i njegovih punomoćnika te člana Uprave, izvršnog direktora i voditelja
pravnih poslova Koke d.o.o.
Savjet za zaštitu tržišnog natjecanja na svojoj 47. sjednici održanoj 3. srpnja
2001. odbio je zahtjev.
Odredba članka 15., stavka 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne
novine« 48/95, 52/97 i 89/98 - dalje u tekstu: ZZTN) brani zlouporabu vladajućeg
položaja poduzetnika na tržištu ili njegovom dijelu, definirajući u stavku 2.
istog članka pojam vladajućeg položaja, da bi ga dalje u članku 16. odredio
postotkom većim od 30% udjela s obzirom na njegovu tržišnu snagu.
Članak 19. ZZTN–a određuje pojam mjerodavnog tržišta te je pravilno osporenim
aktom ocijenjen udio poduzetnika Koke d.o.o. odnosno Koka GRUPE na tržištu
proizvodnje i prodaje pilećeg mesa na području Republike Hrvatske.
Prema sadržaju spisa proizlazi da sam vladajući položaj grupe u okviru koje
konkretni poduzetnik posluje nije sporan pa propust tuženog da u osporenom
rješenju uvrsti tužiteljsku tvrtku u relevantne podatke nije od utjecaja na
položaj Koke d.o.o. u odnosu na mjerodavno tržište, a time ni na zakonitost
odluke s tog aspekta.
Odredba članka 20. ZZTN-a u točkama 1. – 9. propisuje koji postupci poduzetnika
dovode do zloporabe monopolističkog i vladajućeg položaja na tržištu, pa s
obzirom na sadržaj zahtjeva proizlazi upitnim da li se ostvaruju razlozi iz
točaka 1. i 8. navedenog članka.
Radi utvrđivanja da li je poduzetnik Koka d.o.o., zajedno s imateljem većinskog
udjela Vindija d.d. zloporabio vladajući položaj na mjerodavnom tržištu
namjernim ili neizravnim utvrđivanjem privremeno niskih cijena ispod jedinične
cijene koštanja, u upravnom postupku je utvrđena cijena proizvodnje u odnosu na
prodajnu cijenu pilećeg mesa. Prema kalkulacijama koje je predočio poduzetnik o
kojem je riječ te odgovarajućim ugovorima s kooperantima i priloženom
dokumentacijom o njihovom međusobnom poslovanju proizlazi da je cijena
proizvodnje utovljenog brojlera po kilogramu i tovu žive težine pilećeg 5,34 kn
(mjesec ožujak i rujan 1998.) što zajedno s troškovima klanja i ambalažiranja za
iste mjesece daje cijenu od 11,93 odnosno 10,64 kn. S obzirom na prodajnu cijenu
od 12,90 kn po kilogramu proizlazi da je cijena proizvodnje niža od prodajne, pa
se opravdano zaključuje da Koka d.o.o. nije privremeno utvrdila niske cijene
pilećeg mesa ispod cijene koštanja čime nije ostvaren zakonom propisan razlog
osnovom kojeg nastaje zlouporaba vladajućeg položaja iz članka 20. točke 1. ZZTN-a.
Spisi predmeta, priloženi ugovori s kooperantima i dokumentacija o njihovom
poslovanju daju odgovore zašto se ugovorena cijena živog brojlera od 8,26 kuna
po kilogramu ne uzima u cijelosti u izračun cijene proizvodnje pilećeg mesa. To
iz razloga što se sporazumom stranaka (članak 9., primjer ugovori Martinec i
Brezovec), ugovoreni iznos od 8,26 kn po kilogramu umanjuje za troškove
jednodnevnog pileta i stočne hrane, koji terete uslužnog tovitelja. Prihvaćanjem
ugovora kooperanti su pristali na navedeni način plaćanja ocijenivši ga
ekonomski isplativim, pa Sud cijeni da takav način distribucije troška
proizvodnje nije neprihvatljiv s aspekta primjene mjerodavnog materijalnog
propisa.
Navedeni sadržaj ugovora bio je poznat tužitelju u tijeku upravnog postupka što
proizlazi iz spisa predmeta i navoda stranke, a razlozi rješenja se zasnivaju na
pravilno interpretiranim ispravama u spisu, što otklanja osnovanost navoda tužbe
o onemogućavanju uvida u relevantne spise, potrebu dodatne javne rasprave te
proturječju razloga rješenja u odnosu na sadržaj spisa i isprava u njemu.
Nije osnovan ni razlog tužbe kojim se zloporaba vladajućeg položaja provodi
sklapanjem ugovora s nedopuštenim uvjetima, prema točki 8. članka 20. ZZTN-a.
Sporno je, naime, da li je većinski vlasnik Vindija d.d. sklapao ugovore s
određenim poduzetnicima u trgovinskoj mreži pod uvjetom da prihvate dodatne
obveze koje po svojoj prirodi nisu u svezi s predmetom ugovora, konkretno
uvjetujući prodaju pilećeg mesa prodajom mlijeka i mliječnih proizvoda.
Prema spisima predmeta, ugovor o poslovnoj suradnji između Vindije d.d. i Koke
d.o.o. ugovor je o trgovinskom zastupanju na koji se po osnovi članka 5. stavka
1. ZZTN ne primjenjuje, tako da nema povrede Zakona iz članka 20. točke 8.
Na osnovi izloženog, Sud ne nalazi osnovanom tužbu već prihvaća osporeno
rješenje pravilnim i zakonitim, a tužbu odbija primjenom odredbe članka 42.,
stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« 53/91, 9/92 i 77/92).
Broj: Us-976/2002-7
Zagreb, 14. rujna 2006.
Predsjednica Vijeća
Silva Rulic Hren, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |