ustavni sud republike hrvatske

430

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio Ž. P. iz I. G., zastupan po N. T., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 12. prosinca 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pr-6305/05 (ranije: Pr-3936/00) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« , broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), pod­nositelju ustavne tužbe Ž. P. iz I. G., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« , broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva pod­nositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« , broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 9. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pr-6305/05 (ranije: Pr-3936/00), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pr-6305/05 (ranije: Pr-3936/00), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava pod­nositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 18. listopada 2000. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženika, »C.« d.o.o. Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, te je predložio određivanje privremene mjere.
Tuženik je 15. studenoga 2000. godine dostavio odgovor na tužbu.
Ročište zakazano za 23. studenoga 2000. godine nije održano zbog dojave o podmetnutoj bombi u zgradi suda.
Sud je rješenjem od 23. studenoga 2000. godine dostavio odgovor na tužbu pod­nositelju, koji se na njega očitovao podneskom od 7. prosinca 2000. godine.
Podneskom od 8. siječnja 2001. godine tuženik se očitovao na podnesak pod­nositelja od 7. prosinca 2000. godine.
Na ročištu 21. veljače 2001. godine sud je rješenjem pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi u spis dokaz da je sindikalni povjerenik tuženika dobio zahtjev kojim tuženik traži da se očituje o otkazu ugovora o radu pod­nositelju. Sud je također riješio služ­benim putem zatražiti od H. p. d.d. Z. potvrdu o datumu uručenja pošiljke AR 17281 pod­nositelju i o datumu predaje te pošiljke pošti te je navedeno zatražio rješenjem od 27. veljače 2001. godine.
H. p. d.d. Z. je 8. ožujka 2001. godine izvijestila sud da nije u mogućnosti dati tražene podatke bez datuma prijama navedene pošiljke i prijamnog poštanskog ureda.
Podneskom od 24. travnja 2001. godine punomoćnik pod­nositelja je zatražio zakazivanje ročišta.
Na ročištu 18. listopada 2001. godine sud je rješenjem, na prijedlog pod­nositelja, pozvao tuženika da na sljedeće ročište donese izvornik traženog očitovanja na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu pod­nositelju.
Na ročištu 6. veljače 2002. godine sud je riješio na sljedećem ročištu saslušati stranke, te svjedoke J. P. i J. H.
Na ročištu 4. lipnja 2002. godine saslušan je pod­nositelj i svjedok J. P. sada P., dok direktor tuženika nije saslušan jer se odrekao tog prava obzirom da nema neposrednih saznanja o predmetu spora.
Na ročištu 18. rujna 2002. godine sud je saslušao svjedoka J. H., te riješio na sljedećem ročištu saslušati svjedoka I. L.
Na ročište zakazano za 10. prosinca 2002. godine nije pristupio svjedok I. L. pa je sud riješio saslušati ga na sljedećem ročištu.
Na ročištu 6. veljače 2003. godine saslušan je svjedok I. L., te je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda i rješenje. Presudom je poništena odluka o otkazu ugovora o radu, a rješenjem je određena privremena mjera kojom se tuženiku nalaže da pod­nositelja u roku od 24 sata od primitka rješenja vrati na njegovo radno mjesto. Presuda i rješenje su 21. svibnja 2003. godine otpremljeni strankama.
Tuženik je 6. lipnja 2003. godine izjavio žalbu protiv presude i rješenja.
Spis je 7. srpnja 2003. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem, broj: Gžr-1457/03 od 4. listopada 2005. godine, ukinuo presudu i rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet 6. prosinca 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 11. listopada 2006. godine saslušani su svjedoci B. Z. i B. S. te pod­nositelj u svezi prijedloga za izdavanje privremene mjere. Sud je, na prijedlog pod­nositelja, riješio na sljedećem ročištu saslušati svjedoka M. P.
Nakon toga održano je ročište 6. prosinca 2006. godine, a sljedeće je zakazano za 28. veljače 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 18. listopada 2000. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 9. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao pet (5) godina i dvadeset dva (22) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je održao sedam ročišta, a presudu je donio nakon dvije godine, tri mjeseca i devetnaest dana.
Zatim se postupak, povodom žalbe, vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon dvije godine, dva mjeseca i dvadeset sedam dana donio rješenje kojim je ukinuo presudu i rješenje Općinskog suda u Zagrebu i predmet 6. prosinca 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Činjenica je da se postupak do sada vodi više od šest godina te da nije pravomoćno okončan iako se radi o postupku žurne naravi.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za pod­nositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Tako je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za pod­nositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u radnim sporovima (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Šundov v. Croatia od 13. travnja 2006. godine, Bucholz v. Germany od 6. svibnja 1981. godine, te Obermeier v. Austria od 28. lipnja 1990. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od pet godina i dvadeset dva dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za pod­nositelja, ukupnu duljinu postupka, te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan iako je žurne naravi već se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo pod­nositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4453/2005
Zagreb, 12. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.