ustavni sud republike hrvatske

438

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Republika Hrvatska, zastupana po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 20. prosinca 2006. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukida se rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1227/02-2 od 19. prosinca 2002., te se predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Republika Hrvatska, zastupana po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: podnositeljica), podnijela je pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž-1227/02-2 od 19. prosinca 2002. godine. Tim je drugostupanjskim rješenjem usvojena žalba protustranke ZPPK »V.« V., te je preinačeno rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj: Z-4481/02 od 4. listopada 2002. na način da se podnositeljica ustavne tužbe odbija s prijedlogom za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanima u z.k.ul. 2/A k.o. B., čkbr. 1354 šuma od 231 čhv, čkbr. 727 pašnjak od 88 čhv, čkbr. 728/201 pašnjak od 380 čhv, čkbr. 894/11 šuma od 1280 čhv, čkbr. 1311/2 šuma od 1333 čhv, čkbr. 860/4 sjenokoša od 780 m2, čkbr. 866/1 livada od 2359 m2.
Istim drugostupanjskim rješenjem nalaže se brisanje upisa prava vlasništva izvršenog na temelju pobijanog prvostupanjskog rješenja broj: Z-4481/02 od 4. listopada 2002. i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe prvostupanjskog rješenja u zemljišnoj knjizi.
2. Podnositeljica smatra da su joj osporenim drugostupanjskim rješenjem povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 19., 48. stavka 1. i 50. Ustava Republike Hrvatske, te odredba članka 117. stavka 3. Ustava.
Prema stajalištu podnositeljice, pobijano rješenje drugostupanjskog suda temelji se na pogrešnoj primjeni materijalnog prava i to Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 66/01. i 87/02.). Ističe da Županijski sud temelji pobijano rješenje na okolnosti kako u tom Zakonu nema pravne osnove o stjecanju prava vlasništva Republike Hrvatske na cjelokupnom poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu, što je bila odredba ranijih zakona. Stoga, ističe podnositeljica, taj sud pogrešno nalazi pravno neutemeljenim prijedlog podnositeljice ustavne tužbe za uknjižbu prava vlasništva, pri čemu se poziva na odredbu članka 73. stavka 1. točke 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 66/01. i 87/02.).
Podnositeljica ističe da je stekla pravo vlasništva na temelju zakona, kao jednog od načina stjecanja prava vlasništva, i to Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 34/91., 26/93., 79/93., 54/94. – pročišćeni tekst, 48/95., 19/98. i 105/99.). Sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 34/91.), konstitutivan trenutak stjecanja prava vlasništva je datum stupanja na snagu tog Zakona, a to je 24. srpnja 1991. godine. Napominje da je stjecanje vlasništva konzumirano stupanjem na snagu svakog kasnijeg Zakona o poljoprivrednom zemljištu te, stoga, nije bilo potrebno u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu iz 2001. godine to ponovno propisivati. Navedeno, prema stajalištu podnositeljice, osobito proizlazi iz odredbe članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine« broj 91/96., 137/99. – odluka Ustavnog suda broj: U-I-58/1997 i dr. od 17. studenoga 1999., 73/00. i 114/01.). Stoga, prema njezinom mišljenju, pravna je osnova za uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske na poljoprivrednom zemljištu, koje je bilo u društvenom vlasništvu do 24. srpnja 1991., članak 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi s člankom 3. stavkom 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 34/91.)

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
4. U konkretnom slučaju, po prijedlogu podnositeljice ustavne tužbe, na temelju članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (u prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva podnositeljica ne navodi objavu u »Narodnim novinama«) i Potvrde Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove Varaždin klasa: 350-01/02-01/68, ur. broj: 2186-05-02-02-2 od 1. listopada 2002., prvostupanjski sud je odredio uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanima u z.k.ul. 2/A k.o. B., čkbr. 1354 šuma od 231 čhv, čkbr. 727 pašnjak od 88 čhv, čkbr. 728/201 pašnjak od 380 čhv, čkbr. 894/11 šuma od 1280 čhv, čkbr. 1311/2 šuma od 1333 čhv, čkbr. 860/4 sjenokoša od 780 m2, čkbr. 866/1 livada od 2359 m2.
Rješavajući o žalbi protustranke, drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsko rješenje na način da je odbio prijedlog podnositeljice (predlagateljice u tom postupku) za uknjižbu prava vlasništava na spornim nekretninama, te je naložio brisanje upisa prava vlasništva izvršenog na temelju pobijanog rješenja i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe pobijanog rješenja u zemljišnoj knjizi.
Obrazlažući rješenje, drugostupanjski sud ističe da je pobijanim rješenjem određena uknjižba prava vlasništva na spornim nekretninama u korist predlagateljice (podnositeljice ustavne tužbe), na temelju članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pri čemu se ne navodi o kojem zakonu o poljoprivrednom zemljištu se radi, te da se »... mora zaključiti da se radi o Zakonu o poljoprivrednom zemljištu od 13. srpnja 1994. godine«. Nadalje, u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ističe se da ».... predlagateljica je potpuno ispustila iz vida odredbe zakona o poljoprivrednom zemljištu od 20. srpnja 2001. (N.N. 66/01.) i to odredbu članka 73. prema kojoj na dan stupanja na snagu rečenog zakona prestaje važiti Zakon o poljoprivrednom zemljištu (N.N. br. 54/94. – pročišćeni tekst 48/95.,19/98. i 105/99.).«
Nadalje se u obrazloženju drugostupanjskog suda ističe:
»Valja reći da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva podnesen 4. listopada 2002. godine, odnosno u vrijeme kad je bio na pravnoj snazi zakon o poljoprivrednom zemljištu od 21. srpnja 2002. godine (N.N. 66), a ne zakon o poljoprivrednom zemljištu od 13. srpnja 1994. godine (N.N. 54/94).
Naime, zakon o poljoprivrednom zemljištu od 20 srpnja 2002. godine stupio je na snagu 19. srpnja 2001. godine. Članak 3. sada važećeg zakona o poljoprivrednom zemljištu, a također važećeg i u vrijeme podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva regulira zaštitu poljoprivrednog zemljišta, a ne vlasnička prava Republike Hrvatske.
S druge strane sada važeći zakon o poljoprivrednom zemljištu ne sadržava odredbu članka 3. ranije važećeg zakona o poljoprivrednom zemljištu. Naprotiv sada važeći zakon čl. 22. regulira raspolaganje zemljištem u vlasništvu države, a čl. 67. koja prava imaju prijašnje društveno-pravne osobe koje su stekle poljoprivredno zemljište.
Ujedno riječ u sada važećem zakonu nema uporišta za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist Republike Hrvatske.«
5. Analizom navoda ustavne tužbe, te uvidom u osporeno rješenje drugostupanjskog suda, Ustavni sud je utvrdio da su podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članka 14. stavka 2. i članka 48. stavka 1. Ustava.
Odredba članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 34/91.) propisuje:
Na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska.
Na temelju članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine«broj 34/91.), Republika Hrvatska je danom stupanja snagu navedenog Zakona (24. srpnja 1991.) postala po sili zakona vlasnik cjelokupnog poljoprivrednog zemljišta, koje je na dan stupanja na snagu tog Zakona bilo u društvenom vlasništvu.
Kasnije izmjene i dopune Zakona o poljoprivrednom zemljištu nisu od utjecaja na vlasničkopravni režim poljoprivrednog zemljišta, koji je nastao na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 34/91.), to jest na dan kad je Republika Hrvatska po sili zakona stekla pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu.
To stajalište zauzeo je i zakonodavac u odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je stupio na pravnu snagu 1. siječnja 1997. godine.
6. Ustavni sud stoga utvrđuje da se pravno stajalište Županijskog suda u Varaždinu, koji je u konkretnom slučaju ocijenio da se na prijedlog podnositeljice, kojim je zatražila uknjižbu prava vlasništva na spornoj nekretnini, trebaju primijeniti odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 66/01. i 87/02.), a ne odredba članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 34/91.), ne zasniva na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju mjerodavnog materijalnog prava.
Ustavni sud ističe da drugostupanjski sud utvrđuje spornom pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva podnositeljice ustavne tužbe na spornoj nekretnini, pri čemu navedeno obrazlaže razlozima koji, prema ocjeni Ustavnog suda, nisu ustavnopravno prihvatljivi.
Slijedom navedenog, ocjena je Ustavnog suda da je podnositeljici ustavne tužbe, kao nositeljici prava vlasništva (iure gestionis), osporenim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu povrijeđeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom, zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava, kao i ustavno pravo vlasništva koje se jamči odredbom članka 48. stavka 1. Ustava.
7. Zbog utvrđenja povrede ustavnih prava navedenih u točki 6. ove odluke, Ustavni sud nije razmatrao navode podnositeljice o povredi ostalih odredbi Ustava, na koje se također ukazuje u ustavnoj tužbi.
8. Slijedom navedenog, na temelju članaka 74. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
9. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1632/2003
Zagreb, 20. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.