MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOGA GOSPODARSTVA

443

Na temelju članka 9. stavka 2., uz suglasnost ministra kulture, članka 13. stavka 1., članka 19. stavka 3. i članka 20. stavka 3. Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (»Narodne novine«, broj 12/01.), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva donosi

PRAVILNIK

O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O EKOLOŠKOJ PROIZVODNJI U UZGOJU BILJA I U PROIZVODNJI BILJNIH PROIZVODA

Članak 1.

U Pravilniku o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda (»Narodne novine« br. 91/01.) članak 6. mijenja se i glasi:
»Razdoblje između početka ekološke proizvodnje u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda i utvrđivanja sukladnosti te proizvodnje s temeljnim zahtjevima naziva se prijelazno razdoblje.
Prijelazno razdoblje za ekološku proizvodnju u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda traje najmanje dvije godine prije sjetve za jednogodišnje bilje, najmanje dvije godine za travnjake prije početka korištenja u ekološkoj proizvodnji, a najmanje tri godine prije berbe za višegodišnje nasade osim travnjaka, ako su prethodno ispunjeni uvjeti programa ocjenjivanja sukladnosti.
Prijelazno razdoblje traje najdulje pet godina.
Početak prijelaznog razdoblja računa se od datuma obavljenog prvoga stručnog nadzora.
Ekološki proizvod koji je proizveden u prijelaznom razdoblju može nositi oznaku ekološki proizvod ako je u proizvodnji na proizvodnoj jedinici protekla najmanje jedna godina od datuma prvoga stručnog nadzora.«

Članak 2.

Članak 7. mijenja se i glasi:
»Prijelazno razdoblje iz članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika može se skratiti ako se na proizvodnoj jedinici prethodno proizvodilo sukladno propisima i pravilima ekološke proizvodnje.
Odluku o skraćivanju prijelaznog razdoblja donosi Povjerenstvo za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo). Ovlaštena pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja u ekološkoj proizvodnji podnosi izvješ­će Povjerenstvu na zahtjev proizvođača i na temelju zapisnika o obavljenom stručnom nadzoru kojim je utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz prethodnog stavka.«

Članak 3.

U članku 8. stavku 1. riječ: »treba« zamjenjuje se riječima: »mora«.

Članak 4.

Članak 9. mijenja se i glasi:
»Kada se na proizvodnoj jedinici istovremeno provodi konvencionalna i ekološka proizvodnja, mora se osigurati:
– da postoji čvrsto razgraničenje između konvencionalnih dijelova i dijelova s ekološkom proizvodnjom te se ne smiju istovremeno uzgajati iste vrste u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji,
– da je dijelove koji su u ekološkoj proizvodnji moguće stručno nadzirati,
– da se odvojeno vodi zapise za obje vrste proizvodnje,
– da se u dijelovima s konvencionalnom proizvodnjom ne koriste genetski modificirani organizmi.«

Članak 5.

U članku 10. alineji 2. iza riječi »dodavanjem« dodaju se riječi: »ili kupnjom«.

Članak 6.

U članku 12. alineja 4. mijenja se i glasi:
»– ima dopuštenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite prirode za sakupljanje biljaka zaštićenih temeljem Zakona o zaštiti prirode.«

Članak 7.

Članak 13. mijenja se i glasi:
»U ekološku proizvodnju u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda može biti uključena proizvodna jedinica udaljena 50 m od prometnice na kojoj je vršno prometno opterećenje više od 100 vozila/sat, odnosno udaljena najmanje 20 m, ako je odvojena živom ili drugom ogradom visine najmanje 1,5 m.
Najmanju udaljenost od izvora industrijskog onečišćenja i onečišćenja iz konvencionalne poljoprivrede utvrđuje nadzorna stanica.«

Članak 8.

Članak 14. briše se.

Članak 9.

»Članak 15. mijenja se i glasi:
»Ukoliko nadzorna stanica tijekom proizvodnje sumnja na onečišćenja, podnijet će zahtjev ovlaštenom laboratoriju za provođenje analize kvalitete relevantnih proizvoda, kultura i/ili tla.
Ako rezultati analize potvrde sumnju iz stavka 1. ovoga članka, troškove analize plaća proizvođač, a u protivnom nadzorna stanica.«

Članak 10.

Članak 17. briše se.

Članak 11.

Članak 20. mijenja se i glasi:
»Zabranjeno je spaljivanje organske tvari, tj. biljnih ostataka poslije žetve usjeva.«

Članak 12.

U članku 21. stavak 2. mijenja se i glasi:
»Pri izboru sorata potrebno je obratiti pozornost na očuvanje i zaštitu biološke i genetske raznolikosti te dati prednost zavičajnim (autohtonim) sortama uz prethodno dopuštenje nadzorne stanice.«

Članak 13.

Članak 22. briše se.

Članak 14.

Članci 26. i 27. brišu se.

Članak 15.

Članak 30. mijenja se i glasi:
»Organska gnojiva podrijetlom s konvencionalnih gospodarstava mogu se primijeniti samo u prijelaznom razdoblju u nedostatku drugih gnojiva, uz predočenu analizu njihova sastava i dopuštenje nadzorne stanice.
Prije nabave i uporabe svih gnojiva izvan proizvodne jedinice mora se obavijestiti nadzorna stanica.«

Članak 16.

Članak 32. mijenja se i glasi:
»Proizvodna jedinica obvezna je težiti tome da sve potrebe za gnojivima osigura iz vlastite proizvodnje. Dopuštena organska gnojiva i sredstva za poboljšanje kakvoće tla navedena su u Prilogu I Pravilnika.

Članak 17.

U članku 33. stavku 2. iza riječi: »svježi gnoj« dodaju se riječi »životinjskog podrijetla«.

Članak 18.

Članci 34. i 35. brišu se.

Članak 19.

U članku 41. stavku 2. iza riječi: »određuje« dodaje se riječ: »dvostruko«.

Članak 20.

Članak 44. mijenja se i glasi:
»Dopuštena su sredstva za bolju ljepljivost, njegu biljaka i slično, kao biljno-mineralna sredstva i močila za prihranu i zaštitu bilja.
Sredstva koja pojačavaju otpornost biljaka i sprječavaju neke štetočinje jesu:
– različiti biljni pripravci, ekstrakti i čajevi,
– bentonit (brašno od gline),
– vodeno staklo (kalijev silikat),
– vapno (protiv pjegavosti jabuka u spremištu),
– homeopatski i biodinamički pripravci
– pepeo drveta kao zemljišni insekticid.«

Članak 21.

Članak 45. mijenja se i glasi:
»Dopuštena su sljedeća sredstva protiv gljivičnih bolesti:
– sumpor u prahu, močivi sumpor najveće koncentracije do0,7 %, sumporni pripravci u kombinaciji (npr. s bentonitom i vapnencem od algi u voćarstvu i vinogradarstvu),
– vodeno staklo (kalijev silikat),
– kameno brašno,
– kalijev permanganat,
– bakar samo u slučaju potrebe (do 6 kg/ha u godini) u voćarstvu i vinogradarstvu i uz odobrenje nadzorne stanice, a na osnovi rezultata ispitivanja sadržaja bakra u tlu,
– bakreni pripravci, uz dodatak biljnih pripravaka navedenih u Prilogu 2. ovog Pravilnika,
– kompostni ekstrakti,
– kombinacija nabrojanih pripravaka.
Sredstva za zaštitu bilja dopušteno je rabiti sukladno Prilogu 2. Pravilnika.«

Članak 22.

Članci 48. i 49. brišu se.

Članak 23.

U članku 52. stavak 2. mijenja se i glasi:
»Proizvodi biljnog podrijetla u skladištu ne smiju se tretirati kemijskim sredstvima.«

Članak 24.

U članku 55. stavku 2. iza riječi »kulturi« briše se točka i dodaju riječi »i hidroponima«.

Članak 25.

Članak 59. briše se.

Članak 26.

U članku 60. stavak 2. briše se.
Dosadašnjii stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.

Članak 27.

Članak 62. briše se.

Članak 28.

U članku 63. stavku 1. rečenica: »Uporabu konvencionalnog sjemena odobrava Povjerenstvo za ekološku proizvodnju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.« briše se.

Članak 29.

Članci od 64. do 71. brišu se.

Članak 30.

Članci od 80. do 105. brišu se.

Članak 31.

U članku 117. stavak 3. mijenja se i glasi:
»Pri izboru trupaca, otpada i piljevine za supstrat mora biti poznato podrijetlo drveta, koje ne smije biti kemijski tretirano, što je na zahtjev nadzorne stanice potrebno dokazati analizom.«

Članak 32.

U članku 119. iza riječi: »treset« briše se točka i dodaju riječi: »koji nije kemijski tretiran«.

Članak 33.

Članak 122. mijenja se i glasi:
»Micelij i nosač micelija (hranjiva podloga) moraju biti iz ekološke proizvodnje. U vlastitoj proizvodnji micelija žito mora biti ekološki proizvedeno.
U slučaju nedostatka micelija iz stavka 1. ovoga članka ministar na prijedlog Povjerenstva može odobriti uporabu micelija iz konvencionalne proizvodnje.«

Članak 34.

Članak 123. briše se.

Članak 35.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/07-01/12
Urbroj: 525-1-07-1
Zagreb, 18. siječnja 2007.

Ministar
Petar Čobanković, v. r.