USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

620

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio S. J. iz Z., na sjednici održanoj 18. prosinca 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Rev-1/03 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi povodom žalbe podnositelja protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2006. godine, kojim je odbačena nadopuna revizije od 12. lipnja 2006. godine.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe S. J. iz Z., I. P. 84, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je 17. rujna 2004. godine podnio ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Podnositelj je 22. rujna 1989. godine zajedno s još jednim tužiteljem podnio prijedlog Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu protiv tadašnjeg RO ŽTP Z., Sekcije s. i t. u. (danas H. ž.) i dr., radi poništenja odluka o dodijeli stanova preostalim tuženicima u postupku M. Z., B. T., A. M. i V. V.
Do 5. studenoga 1997. Osnovni sud udruženog rada, te kasnije Općinski sud u Zagrebu održali su ukupno 15 ročišta (6. veljače 1990., 13. veljače 1990., 7. ožujka 1990., 26. svibnja 1992., 3. srpnja 1992., 1. ožujka 1993., 4. svibnja 1993., 19. rujna 1994., 12. prosinca 1994., 10. travnja 1995., 19. lipnja 1995., 9. rujna 1996., 2. prosinca 1996., 3. travnja 1997. i 12. svibnja 1997.). Odluka Osnovnog suda udruženog rada broj: S-3397/89, donijeta je 7. ožujka 1990., a odluka broj: Sž-3484/90 22. listopada 1990. godine. Općinski sud u Zagrebu donio je presudu i rješenje broj: Ps-552/91 od 12. svibnja 1997. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. sudovi su poduzeli sljedeće radnje:
– protiv presude Općinskog suda u Zagrebu podnositelj je 13. veljače 1998. godine podnio žalbu,
– dopisom suda od 18. veljače 1998. godine podnositelj je pozvan da dostavi još četiri primjerka žalbe, čemu je udovoljeno 3. ožujka 1998. godine,
– protiv rješenja od 12. svibnja 1997. godine drugotužitelj je 16. veljače 1998. godine podnio žalbu,
– Županijski sud u Zagrebu donio je 24. listopada 2000. godine presudu i rješenje, broj: Gž-3749/98,
– spis je vraćen Općinskom sudu u Zagrebu 19. prosinca 2000. godine,
– Općinski sud u Zagrebu je drugostupanjsku odluku dostavio podnositelju 11. siječnja 2001.,
– protiv drugostupanjske presude podnositelj je izjavio reviziju i prijedlog za ponavljanje postupka 1. veljače 2001. godine tvrdeći, između ostaloga, da je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet,
– rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj: 10 Su 515/01 od 17. travnja 2001. godine, odbačen je zahtjev podnositelja za izuzeće suca,
– prvotuženik je dostavio odgovor na reviziju 16. travnja 2002. godine,
– spis je povodom revizije upućen Vrhovnom sudu 18. prosinca 2002. godine,
– podneskom od 29. listopada 2003. godine drugotužitelj je zatražio zakazivanje ročišta povodom prijedloga za ponavljanje postupka,
– dopisom od 12. ožujka 2004. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio je spis Općinskom sudu u Zagrebu te pozvao da odluči koji će postupak nastaviti u skladu s odredbom članka 429. stavka 4. Zakona o parničnom postupku,
– ročište radi ponavljanja postupka zakazano za 9. rujna 2004. godine odgođeno je radi neuredne dostave,
– podneskom od 9. rujna 2004. godine podnositelj je dopunio prijedlog za ponavljanje postupka, a podneskom tuženika od 13. rujna 2004. godine dostavljen je odgovor na prijedlog za ponavljanje postupka,
– ročišta su zatim održana 2. prosinca 2004. godine, 5. travnja 2005., 13. svibnja 2005. i 16. lipnja 2005. godine,
– rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj: Ps-552/01 od 20. lipnja 2005. godine, odbijen je zahtjev podnositelja za ponavljanje postupka,
– protiv tog rješenja podnositelj je 20. rujna 2005. podnio žalbu te je spis proslijeđen Županijskom sudu u Zagrebu,
– Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gž-4095/05-2 od 11. travnja 2006. godine, odbio kao neosnovanu podnositeljevu žalbu,
– dana 12. lipnja 2006. godine podnositelj je dostavio Općinskom sudu u Zagrebu nadopunu revizije koja je odbačena rješenjem broj: Ps-552/91 od 7. srpnja 2006. godine,
– podnositelj protiv tog rješenja ulaže žalbu 10. kolovoza 2006. godine,
– rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj: Ps-552/91 od 4. rujna 2006. godine, ispravljeno je rješenje od 7. srpnja 2006. godine.
Predmet je povodom žalbe upućen Županijskom sudu u Zagrebu 8. studenoga 2006. godine na kojem se vodi pod brojem: Gž-5694/06.
Županijski sud u Zagrebu potvrdio je rješenjem broj: Gž-5694/06od 8. prosinca 2006. godine, rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 7. srpnja 2006. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 22. rujna 1989. godine prijedlogom podnositelja Osnovnom sudu udruženog rada u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02. u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 17. rujna 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno četrnaest (14) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset šest (26) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvanaest (12) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu održao veći broj ročišta, saslušao stranke i svjedoke, donio presudu od 13. veljače 1998. godine kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositelja, rješenje kojim je odbačen zahtjev za izuzeće suca od 17. travnja 2001. godine, te rješenje kojim je odbijen zahtjev podnositelja za ponavljanje postupka od 20. lipnja 2005. godine.
Pred Županijskim sudom u Zagrebu postupak se vodio u trajanju od oko dvije (2) godine i devet (9) mjeseci.
Na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predmet se nalazio od 18. prosinca 2002. godine do 12. ožujka 2004. godine, dakle oko jednu (1) godinu i tri (3) mjeseca, međutim navedeni sud nije donio nikakvu odluku već je dopisom od 12. ožujka 2004. godine spis vratio Općinskom sudu u Zagrebu uz obrazloženje da je uz izjavljenu reviziju istovremeno stavljen i prijedlog za ponavljanje postupka, o kojemu mora odlučiti Općinski sud u Zagrebu.
O prijedlogu za ponavljanje postupka podnositelja pravomoćno je odlučeno presudom Županijskog suda u Zagrebu od 11. travnja 2006. godine, nakon čega je Općinski sud donio rješenje o odbačaju nadopune revizije, a predmet je povodom žalbe ponovno upućen Županijskom sudu u Zagrebu koji je potvrdio prvostupanjsko rješenje.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJ U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj svojim ponašanjem nije pridonio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o djelomično složenom sudskom predmetu koji se vodi protiv petero tuženika, a tužbom se traži poništenje odluka stambene komisije o dodjeli stanova na korištenje tuženicima. Međutim od 1. veljače 2001. godine do dana podnošenja ustavne tužbe raspravljalo se i odlučivalo isključivo o prijedlogu podnositelja za ponavljanje postupka te do danas nije donesena konačna odluka o tom prijedlogu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a poseb­no činjenicu da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao nešto manje od petnaest godina, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3310/2004
Zagreb, 18. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.