USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

628

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio F. M. iz B. i H., kojeg zastupa T. S., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 21. prosinca 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Rev-1214/06 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: P-1525/97) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet (9) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, F. M. iz B. i H., Fra A. K. 23, J., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), pod­nio 25. travnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 17. veljače 1997. tužbom podnositelja protiv Ministarstva obrane Republike Hrvatske, zbog naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je zaprimio odgovor na tužbu, održao je dva (2) ročišta, te je odredio provođenje dokaza saslušanjem podnositelja. Podneskom od 7. travnja 1997. podnositelj je ispravno označio naziv tuženika.
U razdoblju od 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće radnje u postupku:
– na ročištu održanom 11. prosinca 1997. sud je saslušao pod­nositelja;
– na ročištu održanom 23. lipnja 1998. sud je glavnu raspravu odgodio, te je podnositelju udijelio rok radi dostave daljnjih dokaz­nih prijedloga;
– podneskom od 28. listopada 1999. podnositelj je sudu dostavio daljnje dokazne prijedloge, te je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– podneskom od 4. veljače 2000. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– rješenjem broj: Pn-1525/97 od 6. lipnja 2000. sud je prekinuo postupak, te je odredio da će se postupak nastaviti nakon što se donese poseban zakon kojim će se urediti odgovornost za štetu prouzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata;
– protiv navedenog rješenja podnositelj je 23. lipnja 2000. izjavio žalbu;
– odlukom broj: Gž-9327/00 od 22. listopada 2002. Županijski sud u Zagrebu usvojio je žalbu podnositelja i ukinuo prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem da sud prvog stupnja »... nije utvrdio da li su u konkretnom štetnom događaju štetu prouzročili pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u vezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe.«;
– odluku višeg suda, prvostupanjski sud primio je 13. siječnja 2003. godine;
– na ročištu održanom 14. travnja 2004. sud je odredio provođenje dokaza prometnim vještačenjem na okolnost visine štete, te je nalaz i mišljenje imenovani vještak dostavio sudu 19. srpnja 2004. godine;
– podnescima od 20. rujna 2004., 2. studenoga 2004., te 27. travnja 2005. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– ročište zakazano za 6. travnja 2004. odgođeno je zbog bolesti uredujućeg suca, a iduće je zakazano za 9. studenoga 2005.;
– na ročištu održanom 17. siječnja 2006. glavna rasprava je zaključena, a odluka suda objavljena je na ročištu za objavu održanom 31. siječnja 2006.;
– protiv odluke suda broj: Pn-1525/97 od 31. siječnja 2006. stranke su izjavile žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu na odlučivanje;
– odlukom broj: Gžn-2166/06 od 11. srpnja 2006. Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbe stranaka kao neosnovane, te je prvostupanjsku odluku u cijelosti potvrdio;
– protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu, tužena je 10. listopada 2006. izjavila reviziju, koja je dostavljena Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, gdje se vodi pod brojem: Rev-1214/2006.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 17. veljače 1997. tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u obzir od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 25. travnja 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osam (8) godina, dva (2) mjeseca i sedam (7) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i devetnaest (19) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao dva (2) ročišta, saslušao podnositelja, te je rješenjem odredio prekid postupka.
U povodu žalbe podnositelja izjavljene protiv rješenja suda, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, koji je prvostupanjsko rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
U nastavku postupka sud je održao više ročišta, odredio i proveo prometno vještačenje, te je zaključio glavnu raspravu.
Protiv prvostupanjske odluke stranke su izjavile žalbu, te je pred­met dostavljen višem sudu na odlučivanje, koji je žalbe stranaka odbio kao neosnovane, te potvrdio prvostupanjsku odluku.
Tužena je protiv drugostupanjske odluke suda izjavila reviziju, te je predmet dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, dijelom doprinio duljini postupka. Naime, iako je još raspravnim rješenjem suda od 23. lipnja 1998. podnositelju bilo naloženo da u roku od petnaest (15) dana sudu dostavi daljnje dokazne prijedloge, podnositelj je to učinio tek pod­neskom od 28. listopada 1999. (dakle, nakon više od godine (1) dana od naloga suda).
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu ukupno traje preko devet (9) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Navedeno uzimajući u obzir neaktivnost suda prvog stupnja u razdoblju i to: od 23. lipnja 1998. do 6. lipnja 2000., od 13. siječnja 2003. do 14. travnja 2004., te u razdoblju od 19. srpnja 2004. do 9. studenoga 2005. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postup­ka, neučinkovitost suda, kao i okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositelja duljini sudskog postupka, Ustavni sud uzeo je u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog utvrđene povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1843/2005
Zagreb, 21. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.