USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

638

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. V. iz Z., na sjednici održanoj 21. prosinca 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-897/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. V. iz Z., određuje se primjerena naknada u iznosu od 11.000,00 kuna zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst).
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnositelj je podnio 14. lipnja 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Podnositelj je 14. prosinca 1985. godine podnio Općinskom sudu u Makarskoj tužbu radi uklanjanja i nepačanja protiv M. D.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 6. siječnja 1987., 22. ožujka 1988., 20. veljače 1990., 26. ožujka 1990. i 16. listopada 1990. godine.
Rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, broj: P-627/87-20 od 16. listopada 1990. godine podnositeljeva tužba odbačena je kao nedopuštena.
Okružni sud u Splitu je rješenjem, broj: Gž-3455/90 od 22. veljače 1991. ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Sljedeće su rasprave održane 4. travnja 1991., 16. svibnja 1991. i 28. rujna 1992. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine sud je poduzeo sljedeće rad­nje:
– na ročištu održanom 12. svibnja 1999. godine odlučeno je da rasprava počinje iznova, te je odlučeno da se izvrši očevid i vještačenje na licu mjesta;
– ročište zakazano za 24. svibnja 1999. godine održano je na licu mjesta uz prisustvo sudskog vještaka;
– sljedeće je ročište održano 25. studenoga 1999. godine;
– presudom i rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, broj: P-190/91-68 od 25. studenoga 1999. godine odbačen je dio tužbenog zah­tjeva podnositelja u odnosu na uklanjanje spornog betonskog zida;
– rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-1895/00 od 30. travnja 2003. godine, ukinuta je prvostupanjska presuda i rješenje, te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje;
– na ročištu održanom 18. studenoga 2003. godine saslušane su stranke;
– na ročištu održanom 3. veljače 2004. godine saslušane su stranke i rasprava je dovršena;
– rješenjem Općinskog suda u Makarskoj, broj: P-615/03-80 od 3. veljače 2004. godine, odbačena je podnositeljeva tužba kao nedopuštena;
– povodom žalbe podnositelja predmet je upućen Županijskom sudu u Splitu gdje se vodi pod brojem: Gž-897/05.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Us­tava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak započeo je 14. prosinca 1985. godine, kada je podnositelj podnio Općinskom sudu u Makarskoj tužbu radi uklanjanja i nepačanja protiv M. D.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana, već od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči između ostalog i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 14. lipnja 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osamnaest (18) godina i šest (6) mjeseci, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao šest (6) godina, sedam (7) mjeseci i devet (9) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Makarskoj održao je pet ročišta, te dva puta odbacio podnositeljevu tužbu, dok je Županijski sud u Splitu dva puta ukinuo prvostupanjsku odluku i vratio predmet na ponovno odlučivanje.
Razdoblje potpune neaktivnosti suda trajalo je od 28. rujna 1992. do 12. svibnja 1999. godine.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj, kao tužitelj u parnič­nom postupku, nije pridonio duljini postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da nije riječ o složenom predmetu.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u predmetu podnositelja trajao do podnošenja ustavne tužbe više od osamnaest godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka te potpunu neaktivnost suda (što je razvidno iz točke 4.2. ove odluke) u ukupnom trajanju više od šest godina, Ustavni sud nalazi da vođenje postupka ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Također, valja napomenuti da iako je u ovom postupku nakon 5. studenoga 1997. godine održano pet ročišta, postupanje suda nije bilo učinkovito. Prvostupanjski je sud dva puta odbacio tužbeni zahtjev podnositelja, a drugostupanjski je sud dva puta ukidao prvostupanjsku odluku i predmet vraćao na ponovno odlučivanje.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud nalazi da je povrijeđeno pravo podnositelju na suđenje u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Objava ove odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2188/2004
Zagreb, 21. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.