USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

642

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tuž­bi koju je podnio Z. L. iz Z., zastupan po M. D., odvjetniku iz Z., na sjednici održanoj 21. prosinca 2006. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-5284/00 (raniji broj: Pn-7892/96), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet (9) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, Z. L. iz Z., K. 12, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst), u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 29. rujna 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudovima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 27. studenoga 1996. pred Općinskim sudom u Zagrebu, tužbom podnositelja protiv društva »E. o.« d.d. Z., radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao dva (2) ročišta za glavnu raspravu, na kojima je tuženik usmeno na zapisnik, iznio odgovor na tužbu, u povodu prijedloga podnositelja sud je saslušao podnositelja i oslobodio ga od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu, odredio je i proveo dokaz saslušanjem podnositelja i predloženog svjedoka kao i dokaz medicinskim vještačenjem, te je odredio saslušanje imenovanih vještaka.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– ročište zakazano za 4. prosinca 1997. odgođeno je zbog bolesti uredujućeg suca;
– na ročištu održanom 9. prosinca 1997. sud je saslušao vještake te zaključio glavnu raspravu;
– protiv odluke suda broj: Pn-7892/96 od 9. prosinca 1997. tužena je 8. siječnja 1998., a podnositelj 12. siječnja 1998. izjavio žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje;
– dopisom od 1. lipnja 1999. viši sud remisorno je vratio pred­met sudu prvog stupnja da ukloni nedostatak (zatraži urednu punomoć za zastupanje tuženika te da žalbe dostavi strankama na odgovor);
– predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje dopisom suda od 1. prosinca 1999., koji je odlukom broj: Gž-12407/99 od 27. lipnja 2000. ukinuo prvostupanjsku odluku i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak;
– na ročištu održanom 15. veljače 2001. sud je odredio provesti dokaz vještačenjem po vještacima za cestovni promet i procjenu motornih vozila;
– podnescima od 21. kolovoza 2001., 3. travnja 2002., 15. lipnja 2004., 1. veljače 2005. te 30. lipnja 2005. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 3. studenoga 2005. sud je proveo dokaz dopunskim saslušanjem podnositelja, vještaci su se očitovali na podnesak podnositelja, te je sud, na prijedlog podnositelja, odgodio glavnu raspravu radi pokušaja mirnog rješavanja spora;
– ročište za glavnu raspravu održano je 12. listopada 2006. na kojem je glavna rasprava odgođena, te se je predmet u trenutku donošenja odluke Suda, nalazio u kalendaru suda do 16. prosinca 2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 27. studenoga 1996. pred Općinskim sudom u Zadru.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnesena je 29. rujna 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osam (8) godina, deset (10) mjeseci i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i tri (23) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, koji je nakon održanog ročišta 9. prosinca 1997. glavnu raspravu zaključio i odlučio o tužbenom zahtjevu podnositelja.
U povodu žalbe stranaka, izjavljene protiv prvostupanjske odluke, predmet je nakon, uklanjanja nedostataka, dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu koji je prvostupanjsku odluku ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, doprinio duljini postupka i to na način da je glavna rasprava na ročištu održanom 3. studenoga 2005. odgođena upravo na prijedlog podnositelja, koji se ujedno obvezao sud izvijestiti da li su stranke spor riješile mirnim putem, što podnositelj nije učinio, kako to proizlazi iz izvješća Općinskog suda u Zagrebu, sve do trenutka pisanja izvješća (3. veljače 2006.).
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi u ukupnom trajanju preko osam (8) godina, što ne udovoljava suđenju u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost prvostupanjskog suda u razdoblju od 12. lipnja 2001. do 3. studenoga 2005., Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, koji nije pravomoćno okončan, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositelja duljini postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog utvrđene povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkas­nije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3895/2005
Zagreb, 21. prosinca 2006.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.