USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

648

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. T. iz S., kojeg zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 11. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-3423/98, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. T. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 8.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 12. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-3423/98, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-3423/98, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 28. travnja 1998. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »C. o.« d.d. Z. – P. K., radi naknade štete uzrokovane prometnom nesrećom.
Na ročištu 18. studenoga 1998. godine tuženi je dao odgovor na tužbu, a sud je riješio provesti medicinsko vještačenje, te je pozvao podnositelja da u roku od 15 dana uplati predujam za troškove vještačenja.
Podneskom od 13. travnja 1999. godine podnositelj je dostavio dokaz o uplati predujma.
Sud je rješenjem od 2. srpnja 1999. godine pozvao vještake liječničke struke da preuzmu spis i u roku od 30 dana dostave nalaz i mišljenje.
Vještaci su 17. rujna 1999. godine dostavili nalaz i mišljenje, a sud je rješenjem od 27. rujna 1999. godine pozvao stranke da se očituju o nalazu i mišljenju.
Sud je rješenjem od 7. listopada 1999. godine pozvao podnositelja da pristupi u računovodstvo suda s izvornikom uplatnice kojom je plaćen predujam jer na dostavljenoj preslici nije vidljiv datum i mjesto uplate.
Tuženi je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 25. listopada 1999. godine, a podnositelj podneskom od 17. studenoga 1999. godine.
Na ročištu 4. svibnja 2000. godine vještak liječničke struke se očitovao na primjedbe podnositelja nakon čega je podnositelj povukao primjedbe na nalaz i mišljenje, dok je tuženi predložio provođenje kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja. Podnositelj se usprotivio tom prijedlogu. Sud je pozvao tuženog da u roku od 8 dana uplati predujam za troškove vještačenja.
Tuženi je podneskom od 17. svibnja 2000. godine dostavio potvrdu o uplati predujma.
Sud je rješenjem od 18. rujna 2000. godine pozvao vještake liječničke i prometne struke da preuzmu spis i u roku od 30 dana izrade nalaz i mišljenje.
Vještaci su 24. studenoga 2000. godine dostavili nalaz i mišljenje, a sud je rješenjem od 29. studenoga 2000. godine pozvao stranke da se u roku od 15 dana očituju o nalazu i mišljenju.
Podneskom od 8. prosinca 2000. godine tuženi nije prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, dok je podnositelj podneskom od 28. prosinca 2000. godine prigovorio nalazu i mišljenju vještaka.
Na ročištu 11. rujna 2001. godine vještaci su se očitovali na primjedbe podnositelja, kojem je sud na njegov prijedlog, dodijelio rok od 15 dana radi daljnjeg očitovanja te ga pozvao da u istom roku uplati troškove vještačenja s ovog ročišta.
Sud je rješenjem od 26. listopada 2001. godine pozvao podnositelja da u roku od 15 dana postupi po raspravnom rješenju od 11. rujna 2001. godine, što je podnositelj učinio tek podneskom od 2. kolovoza 2002. godine.
Ročište zakazano za 8. travnja 2003. godine odgođeno je zbog odlaska suca na novu dužnost.
Podneskom od 23. ožujka 2004. godine punomoćnik podnositelja je zamolio sud da zakaže ročište.
Podneskom od 21. listopada 2003. godine punomoćnik podnositelja je, između ostaloga, predložio sudu da službenim putem zatraži presliku zdravstvenog kartona podnositelja te da zakaže ročište.
Sud je 20. travnja 2004. godine pozvao punomoćnika podnositelja da dostavi ime liječnika primarne zdravstvene zaštite kod kojeg se podnositelj liječi.
Podneskom od 30. travnja 2004. godine punomoćnik podnositelja je udovoljio traženju suda.
Sud je dopisom od 31. svibnja 2004. godine zatražio zdravstveni karton podnositelja od njegovog liječnika, koji mu ga je dostavio 17. lipnja 2004. godine.
Podnescima od 25. kolovoza 2004. i 12. prosinca 2005. godine punomoćnik podnositelja je zamolio zakazivanje ročišta.
Sljedeće ročište zakazano je za 17. siječnja 2007. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 28. travnja 1998. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 12. prosinca 2005. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno sedam (7) godina, sedam (7) mjeseci i četrnaest (14) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je do sada održano nekoliko ročišta, te proveo medicinsko i kombinirano prometno-medicinsko vještačenje, ali nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu iako se postupak pred njim do sada vodi više od osam godina i osam mjeseci. Povrh toga, taj je sud bio potpuno neaktivan od 31. svibnja 2004. godine do podnošenja ustavne tužbe pa nadalje sve do 17. siječnja 2007. godine (ukupno dvije godine, sedam mjeseci i sedamnaest dana) za kada je zakazano ročište.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, doprinio je duljini trajanja postupka, jer on odnosno njegov punomoćnik nije pravovremeno postupao po nalozima suda, primjerice po rješenjima suda od 18. studenoga 1998. godine, 11. rujna 2001. i 26. listopada 2001. godine. Međutim, time se ne može opravdati ukupna duljina postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.
4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA
U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).
OCJENA USTAVNOG SUDA
5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, sedam mjeseci i četrnaest dana, te da je još u tijeku. Usprkos doprinosu podnositelja, a imajući u vidu značaj predmeta za podnositelja, ukupno trajanje postupka i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke) koji do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom slučaju pri određivanju naknade podnositelju uzet je u obzir i njegov doprinos duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4903/2005
Zagreb, 11. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.