USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

714

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela D. S. iz Z., zastupana po M. M. M., odvjetnici u Z., na sjednici održanoj 17. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zadru dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: P-1669/91, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe D. S. iz Z., J. Š. 2, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 19.400,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 12. prosinca 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem: P-1669/91, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zadru, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zadru broj: P-1669/91, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositeljica je 27. kolovoza 1991. podnijela tužbu Općinskom sudu u Zadru protiv Republike Hrvatske kao prvotužene i Općine Zadar kao drugotužene, radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine održano je pripremno ročište 18. svibnja 1992. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, na ročištu 18. rujna 2000. godine sud je riješio prekinuti postupak, te je 29. kolovoza 2001. godine donio rješenje o prekidu postupka na temelju članka 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.).
Podnositeljica je 4. rujna 2001. godine izjavila žalbu protiv rješenja.
Županijski sud u Zadru je rješenjem broj: Gž-1100/01 od 22. studenoga 2001. godine, potvrdio prvostupanjsko rješenje, a u obrazloženju je istaknuo da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na Zakon o dopunama Zakona o obveznim odnosima, jer u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.).
Podneskom od 10. siječnja 2005. godine drugotuženi je istaknuo prigovor promašene legitimacije.
Zatim je održano ročište 20. siječnja 2005. godine.
Ročište zakazano za 11. svibnja 2005. godine odgođeno je zbog bolesti suca za 20. srpnja 2005. godine.
Na ročištu 20. srpnja 2005. godine podnositeljica je povukla tužbu u odnosu na drugotuženu, a sud je riješio od Policijske uprave zadarske zatražiti zapisnik o očevidu, te je navedeno istog dana zatražio dopisom.
Policijska uprava zadarska je 8. kolovoza 2005. godine udovoljila traženju suda.
Na ročištu 13. prosinca 2005. godine, sud je, na prijedlog podnositeljice, riješio od Policijske uprave zadarske zatražiti fotodokumentaciju očevida, te je navedeno istog dana zatražio dopisom.
Policijska uprava zadarska je 3. siječnja 2006. godine izvijestila sud da više ne raspolaže fotodokumentacijom, jer je svu raspoloživu dokumentaciju dostavila Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru.
Na ročištu 20. ožujka 2006. godine sud je riješio fotodokumentaciju zatražiti od Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, te je navedeno istog dana zatražio dopisom.
Općinsko državno odvjetništvo u Zadru izvijestilo je 5. travnja 2006. godine sud da se radi o predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KTN-85/91, a koji je ustupljen Vojnom tužiteljstvu u Splitu 1992. godine.
Na ročištu 4. srpnja 2006. godine sud je riješio zatražiti spis broj: KTN-85/91 od Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, te je navedeno istog dana zatražio dopisom.
Županijsko državno odvjetništvo u Zadru izvijestilo je 6. rujna 2006. godine sud da je spis KTN-85/91 ustupljen na nadležno postupanje Vojnom tužiteljstvu u Splitu, gdje se vodio pod brojem: KTN-350/92, te da je nakon ukidanja vojnih tužiteljstava arhiviran u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu.
Stoga je sud dopisom od 29. rujna 2006. godine spis broj: KTN-350/92 zatražio od Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, koje ga je 12. listopada 2006. godine dostavilo sudu.
Sljedeće ročište zakazano je za 5. ožujka 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
3.1. Podnositeljica je pokrenula postupak pred Općinskim sudom u Zadru 27. kolovoza 1991. godine tužbom podnesenom na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91. i 3/94.), koji je glasio:

Članak 180.

Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, bilo je propisano:

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.

Članak 2.

Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.
Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, bilo je propisano:

Članak 2.

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

Članak 10.

Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.
Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupka, u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedena vrsta postupaka bila u prekidu tijekom razdoblja od sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredbi članka 63. Ustavnog zakona.
Odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je podnijeta 27. kolovoza 1991. godine Općinskom sudu u Zadru.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 12. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno četrnaest (14) godina, tri (3) mjeseca i petnaest (15) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod brojem: P-1669/91 nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Rješenje Općinskog suda u Zadru o prekidu postupka od 29. kolovoza 2001. godine, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru od 22. studenoga 2001. godine, imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, nije pridonijela duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. godine Ustavni sud je, u okolnostima istovjetnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao osam godina, jedan mjesec i sedam dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu utvrđenja navedena u točki 4. obrazloženja ove odluke, te posebno ukupnu duljinu trajanja postupka, postupanje sudova i utjecaj zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju, povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zadru dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4916/2005
Zagreb, 17. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.