USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

715

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo »L. A.« d.o.o iz Z. i D. B. iz Z., koje zastupa L. B. P., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 17. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Ukidaju se:
– rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Dž-134/2002 od 4. veljače 2003. godine;
– rješenje Komisije za prekršaje, Deviznog inspektorata Ministarstva financija Republike Hrvatske, klasa: 440-08/02-04/37/03, urbroj: 513-08-04/02-9 od 29. svibnja 2002. godine, te se predmet vraća Deviznom inspektoratu Ministarstva financija na ponovni postupak.
III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Dž-134/2002 od 4. veljače 2003. godine, kojim je potvrđeno rješenje Deviznog inspektorata Ministarstva financija u Zagrebu, klasa: 440-08/02-04/37/03, urbroj: 513-08-04/02-9 od 29. svibnja 2002. godine.
Navedenim rješenjem, Komisija za prekršaje Deviznog inspektorata Ministarstva financija, koja je sukladno odredbi članka 19. stavka 1. Zakona o deviznom inspektoratu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 33/92.), obavila funkcije koje su Zakonom za prekršaje predviđene za suce za prekršaje, proglasila je podnositelje ustavne tužbe krivima zbog počinjenog prekršaja (pobliže opisanog u izreci rješenja), a sadržanog u članku 25. Zakona o deviznom inspektoratu, te ih kaznila novčanom kaznom, i to podnositelja »L. A.« d.o.o (kao okrivljenu pravnu osobu) u iznosu od 120.000,00 kuna, a podnositelja D. B. u iznosu od 3.000,00 kuna.
2. Podnositelji ustavne tužbe navode da su osporena rješenja utemeljena na iskazu svjedoka M. G. (devizne inspektorice), koja je saslušana bez njihove nazočnosti, čime su onemogućeni u obrani, jer nisu mogli iznositi primjedbe.
Smatraju da su osporenim rješenjem, zbog navedene bitne povrede odredaba prekršajnog (kaznenog) postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena njihova ustavna prava zajamčena člancima 26. i 29. stavkom 1., te odredba članka 19. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Ustavna tužba je osnovana.

3. Prema odredbama članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (u nastavku: ustavno pravo).
Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li povrijeđeno ustavno pravo podnositelja, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sud pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. Prema odredbi članka 19. stavka 3. Zakona o deviznom inspektoratu Komisija za prekršaje svoje odluke donosi primjenjujući odredbe Zakona o krivičnom postupku, koje se, prema odredbi članka 44. stavka 2. Zakona o prekršajima (»Narodne novine«, broj 2/73., 5/73., 21/74., 9/80., 25/84., 52/87., 27/88., 43/89., 8/90., 41/90., 59/90., 91/92. i 33/95.), primjenjuju i pri vođenju prekršajnog postupka.
5. Ustavni sud je nakon uvida u spis Deviznog inspektorata Republike Hrvatske, klasa: 440-08/02-04/37/03 utvrdio da podnositelji ustavne tužbe, a niti njihov branitelj, nisu bili nazočni na raspravi na kojem je saslušana u svojstvu svjedoka M. G. (devizna inspektorica koja je obavila kontrolu njihova rada), budući da nisu pozvani na raspravu.
Nepozivanjem podnositelja na raspravu na kojoj je proveden dokaz saslušanjem svjedoka na čijem iskazu su utemeljena osporena rješenja, prema ocjeni Ustavnog suda, a sukladno odredbi članka 367. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 62/03. – pročišćeni tekst), počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer je takvim propustom Komisije za prekršaje (koji propust nije ispravio Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske koji je odlučivao o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja), povrijeđeno njihovo pravo obrane.
Odredba članka 367. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, glasi:
Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji i ako sud pri pripremanju glavne rasprave ili u tijeku glavne rasprave ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili na glavnoj raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.
6. U odnosu na istaknutu povredu odredbe članka 29. stavka 1. Ustava kojim se jamči pravo na pravično suđenje, Ustavni sud je u konkretnom slučaju utvrdio da je podnositeljima na opisani način onemogućeno sudjelovanje u postupku i praćenje njegova tijeka, budući da prekršajni postupak (zbog povrede prava na obranu) nije proveden u skladu s postupovnim odredbama prekršajnog (odnosno kaznenog postupka), te je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
7. U odnosu na istaknutu povredu članka 26. Ustava, Ustavni sud utvrđuje da se podnositelji pogrešno pozivaju na povredu članka 26. Ustava, jer ta ustavna odredba jamči jednakost stranaca i hrvatskih državljana u postupcima pred domaćim sudovima pa nije mjerodavna za konkretan slučaj, dok se u odnosu na povredu odredbe članka 19. stavka 1. Ustava, ističe da ta odredba ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredbi članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove odluke.
9. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2456/2003
Zagreb, 17. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.