USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

718

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijele G. i L. J., obje iz S., koje zastupa S. Š., odvjet­nik u S., na sjednici održanoj 17. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: I P-3128/05 (ranije: I P-1171/98) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljicama ustavne tužbe i to:
– G. J. iz S. u iznosu od 11.500,00 kn i
– L. J. iz S. u iznosu od 9.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljice su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijele 15. rujna 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem: I P-3128/05 (ranije: I P-1171/98), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Splitu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu broj: I P-3128/05 (ranije: I P-1171/98), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljica, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositeljice su 26. kolovoza 1998. godine podnijele tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv tuženog J. o. d.d. S., radi naknade štete uzrokovane stradanjem prve podnositeljice u prometnoj nesreći. Druga podnositeljica je majka prve podnositeljice.
Ročišta su održana 6. svibnja 1999., 2. prosinca 1999., 18. svibnja 2000. godine kada je proveden dokaz saslušanjem podnositeljica, 11. rujna 2000. godine kada je određeno provođenje medicinskog vještačenja, 24. listopada 2000. godine kada je provedeno medicinsko vještačenje po dva vještaka liječničke struke, te 20. studenoga 2000. godine kada je određeno provođenje medicinskog vještačenja pri M. f. u Z. na prijedlog tuženog.
M. f. u Z. je 5. srpnja 2002. godine dostavio nalaz i mišljenje.
Zatim su održana ročišta 21. listopada 2002., 20. siječnja 2003. i 21. veljače 2003. godine kada je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev prve podnositeljice, dok je tužbeni zahtjev druge podnositeljice odbijen u cijelosti. Presuda je otpremljena 8. ožujka 2004. godine.
Tuženi je 26. ožujka 2004. godine izjavio žalbu protiv presude, a podnositeljice 30. ožujka 2004. godine.
Županijski sud u Splitu je presudom i rješenjem broj: Gž-1946­/04 od 3. studenoga 2005. godine djelomično odbio žalbu prve podnositeljice i tuženog, te potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na isplatu nematerijalne štete za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, za pretrpljeni strah, za duševne boli zbog naruženosti s naslova glavnice i kamata, a preinačio je u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke boli. Žalba druge podnositeljice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda čime je u odnosu na nju postupak pravomoćno okončan. Prvostupanjska presuda je ukinuta u dijelu koji se odnosi na isplatu s naslova izgubljene zarade i rente, te troškova postupka i u tom je dijelu predmet 15. prosinca 2005. godine vraćen Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje.
Nakon toga, održana su ročišta 1. ožujka 2006., 20. travnja 2006. godine kada je saslušana prva podnositeljica, 8. lipnja 2006., 13. rujna 2006. godine kada su saslušane dvije svjedokinje, 20. listopada 2006. godine kada je saslušana jedna svjedokinja i 6. prosinca 2006. godine.
Sljedeće ročište zakazano je za 5. veljače 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Splitu podnijeta 26. kolovoza 1998. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 15. rujna 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao sedam (7) godina i dvadeset (20) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Splitu koji je održao devet ročišta i proveo dva medicinska vještačenja, a presudu je donio nakon oko četiri godine i šest mjeseci, te je otpremio strankama nakon jedne godine.
Zatim se postupak u povodu žalbe vodio pred Županijskim sudom u Splitu koji je nakon više od jedne godine i sedam mjeseci donio odluku kojom je djelomično potvrdio, djelomično preinačio, a djelomično ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu u odnosu na tužbeni zahtjev prve podnositeljice i u tom ukinutom dijelu predmet 15. prosinca 2005. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje. Time je u odnosu na prvu podnositeljicu postupak djelomično pravomoćno okončan, a djelomično je i sada u tijeku. Istom odlukom Županijski sud u Splitu je u potpunosti potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu u odnosu na tužbeni zahtjev druge podnositeljice pa je time postupak u odnosu na nju pravomoćno okončan.
Dakle, u konkretnom slučaju postupak je u dijelu koji je pravomoćno okončan u odnosu na obje podnositeljice ukupno trajao pred sudom prvog i drugog stupnja više od sedam godina. O dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je postupak u odnosu na prvu podnositeljicu još uvijek u tijeku, Općinski sud u Splitu je do sada održao šest ročišta, ali nije donio novu meritornu odluku.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljice ustavne tužbe, kao tužiteljice u parničnom postupku, nisu doprinijele duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICE

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete uzrokovane stradanjem prve podnositeljice u prometnoj nesreći. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositeljice, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina i dvadeset dana, te da je djelomično pravomoćno okončan, a djelomično u tijeku u odnosu na prvu podnositeljicu, dok je u cijelosti pravomoćno okončan u odnosu na drugu podnositeljicu. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositeljice i to posebno prvu podnositeljicu, ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Splitu, te okolnost da postupak do sada nije u cijelosti pravomoćno okončan u odnosu na prvu podnositeljicu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljica da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, a u ovom slučaju i svake podnositeljice posebno, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3738/2005
Zagreb, 17. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.