USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

719

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio mldb. P. P. iz Z., zastupan po majci i zakonskoj zastupnici Đ. P., koju zastupa D. R., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 17. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P2-219/97 (ranije broj: P3-263/92), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe mldb. P. P. iz Z., D., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 11.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 13. siječnja 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: P2-219/97 (ranije broj: P3-263/92), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: P2-219/97 (ranije broj:P3-263/92), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 14. svibnja 1992. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog V. N. iz Z., radi uzdržavanja.
Do 5. studenoga 1997. godine Općinski sud u Zagrebu je donio presudu broj: P3-263/92 od 1. srpnja 1993. godine, kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev za uzdržavanje podnositelja, a djelomično odbijen. Podnositelj je izjavio žalbu protiv odbijajućeg dijela presude, a tuženi protiv usvajajućeg dijela presude. Tadašnji Okružni sud u Zagrebu je presudom broj: Gž-9051/93 od 14. prosinca 1993. godine potvrdio prvostupanjsku presudu u usvajajućem dijelu, te je u tom dijelu postupak pravomoćno okončan, dok je rješenjem, istog broja i od istog dana, ukinuo presudu u odbijajućem dijelu i odluku o naknadi troškova postupka, te u tom dijelu predmet vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu donio je presudu broj: P3-3/94 od 5. travnja 1995. godine, kojom je podnositelj odbijen s tužbenim zahtjevom za daljnjih 50% minimalne plaće u Republici Hrvatskoj s pripadajućim kamatama za vremensko razdoblje od 14. svibnja 1992. godine. U povodu žalbe podnositelja Županijski sud u Zagrebu je rješenjem broj: Gž-9179/95 od 28. siječnja 1997. godine ukinuo presudu i predmet 12. veljače 1997. godine vratio Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, sud je dopisom od 5. svibnja 1999. godine pozvao podnositelja da se izjasni ostaje li kod tužbe.
Podneskom od 1. srpnja 1999. godine punomoćnik podnositelja je zamolio sud da zakaže ročište.
Zatim su održana ročišta 18. siječnja 2000. i 17. svibnja 2000. godine kada je saslušana majka i zakonska zastupnica podnositelja te tuženik. Sud je riješio zatražiti podatke o primanjima majke podnositelja i tuženika, izvješće Centra za socijalnu skrb – Ured Sesvete o prilikama u kojima živi podnositelj i od Centra za socijalnu skrb – Ured Maksimir o prilikama u kojima živi tuženik s obitelji, te od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područne službe u Zagrebu podatak je li i od kada je supruga tuženika prijavljena kao nezaposlena, te prijavljuje li se uredno. Nakon pribave navedenih podataka sud je riješio zakazati ročište pisanim putem.
Sud je podatke o primanjima zatražio dopisima od 25. svibnja 2000. godine, a izvješća od Centara za socijalnu skrb i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Područne službe u Zagrebu zatražio je dopisima od 31. svibnja 2000. godine.
Hrvatski zavod za zapošljavanje – Područna služba Zagreb udovoljila je 8. lipnja 2000. godine traženju suda.
Podaci o primanjima dostavljeni su 19. lipnja 2000. godine za majku podnositelja, a 25. listopada 2000. godine za tuženika.
Centar za socijalnu skrb Zagreb – Ured Sesvete je 21. lipnja 2000. godine udovoljio traženju suda, dok je Centar za socijalnu skrb Zagreb – Ured Maksimir 17. studenoga 2000. godine udovoljio traženju suda i to na ponovni dopis suda od 20. rujna 2000. godine.
Ročište zakazano za 9. svibnja 2001. godine odgođeno je zbog spriječenosti suca za 14. studenoga 2001. godine.
Ročišta su održana 14. studenoga 2001. i 12. prosinca 2001. godine kada je ponovno saslušana majka i zakonska zastupnica podnositelja.
Punomoćnik podnositelja je 20. lipnja 2002. godine zamolio sud da zakaže ročište.
Na ročištu 24. listopada 2002. godine sud je dodijelio podnositelju, na njegov prijedlog, rok od 15 dana radi preciziranja tužbenog zahtjeva.
Podneskom od 30. svibnja 2003. godine punomoćnik podnositelja je predložio provođenje financijskog vještačenja, a radi preciziranja tužbenog zahtjeva.
Podneskom od 4. kolovoza 2003. godine punomoćnik tuženika se usprotivio prijedlogu podnositelja za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem.
Ročište je zakazano za 8. ožujka 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 14. svibnja 1992. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 13. siječnja 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, sedam (7) mjeseci i trideset (30) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, dva (2) mjeseca i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan od 5. studenoga 1997. do 5. svibnja 1999. godine (jedna godina i šest mjeseci), od 17. studenoga 2000. do 14. studenoga 2001. godine (jedanaest mjeseci i dvadeset osam dana) od 12. prosinca 2001. do 24. listopada 2002. godine (deset mjeseci i dvanaest dana) i od 30. svibnja 2003. godine do podnošenja ustavne tužbe, te nadalje sve do sada (ukupno više od tri godine i sedam mjeseci).
Povrh toga, iako se radi o postupku žurne naravi, Općinski sud u Zagrebu od ukidanja prvostupanjske presude početkom 1997. godine do sada, dakle tijekom gotovo deset godina, nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije bitno doprinio duljini postupka time što nije pravovremeno postupio po nalogu suda od 5. svibnja 1999. i od 24. listopada 2002. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam godina, dva mjeseca i osam dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan iako je žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakoga pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Broj: U-IIIA-174/2005
Zagreb, 17. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.