USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

720

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo I. V. iz S., na sjednici održanoj 17. siječnja 2007., jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: I-1400/92 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od osam (8) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02., 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, I. V. iz S., P. c. 21, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 10.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, sukladno članku 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29//02., 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 28. prosinca 2004. ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, a uvidom u spis Općinskog suda u Splitu broj: I-1400/92, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava:
Podnositelj je, kao ovrhovoditelj, 15. listopada 1992. podnio Općinskom sudu u Splitu prijedlog za izvršenje zabilježbom u zemljišne knjige i prodajom nekretnine, na temelju pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu broj: Gž-2702/91 od 6. prosinca 1991. protiv ovršenika V. i A. R.
Rješenje o ovrsi donijeto je 25. ožujka 1993. pod brojem: I-1400/92 te je zabilježena zabrana otuđenja na ime ovršenika i to 31. ožujka 1993. za 4/30 dijela čest. zgr. 3247, 2. z.k. tijelo, Z.U. 9411 K.O. Split, tj. na nekretnini koja je predmet ovrhe.
Uredovnom bilješkom od 18. ožujka 1993. obustavljen je postupak za ovrhu u odnosu na A. R., dok je zaključkom od 17. studenoga 1993. određen očevid na licu mjesta za 8. prosinca 1993., a koji nije održan jer sud nije imao saznanja o tome da li je podnositelj uplatio predujam za troškove vještačenja.
Zaključkom od 17. siječnja 1994. pozvan je podnositelj da dostavi sudu točnu anagrafsku oznaku predmetne nekretnine (...), te ponovo zaključkom od 20. lipnja 1996. i 23. rujna 1996.
Tražene podatke podnositelj je dostavio sudu 18. listopada 1996.
Zaključkom od 27. ožujka 1997. određen je očevid na licu mjesta te je proveden 27. ožujka 1997., dok je vještaku naloženo da izradi nalaz i mišljenje.
Vještak je nalaz i mišljenje dostavio sudu 3. travnja 1997.
Rješenjem suda od 29. srpnja 1997. utvrđena je vrijednost sporne nekretnine te je zaključkom suda od 15. rujna 1997. određena prodaja spornog stana (prva dražba za prodaju) u Splitu za 22. listopada 1997. Navedena dražba nije održana.
Zaključkom suda od 22. listopada 1997. ponovno je određeno prvo ročište za dražbu za 26. studenoga 1997.
Na ročištu za dražbu 26. studenoga 1997. sud je zaključkom odredio drugo ročište za dražbu, s obzirom da na održanoj dražbi sporna nekretnina nije prodana.
Zaključkom suda od 14. siječnja 1998. određeno je drugo ročište za dražbu 11. prosinca 1997., a koje je odgođeno jer se nisu ispunili uvjeti za održavanje.
Podnositelj je 19. veljače 1998. zatražio zakazivanje ročišta za dražbu jer je pronašao osobe zainteresirane za kupnju spornog stana te je zaključkom od 23. veljače 1998. određeno drugo ročište za dražbu 25. ožujka 1998., a koje je odgođeno zaključkom suda od 23. ožujka 1998.
Podnositelj je podneskom od 30. srpnja 1998. predložio održavanje novog ročišta za dražbu te je sud zaključkom od 7. kolovoza 1998. odredio drugo ročište za dražbu 23. rujna 1998., na kojemu je rješenjem o dosudi sporna nekretnina dosuđena A. J. iz., kao najpovoljnijem ponuđaču.
Rješenjem suda od 5. listopada 1998. oglašena je nevažećom prodaja spone nekretnine jer kupac nije u određenom roku uplatio kupoprodajnu cijenu.
Podneskom od 22. rujna 1999. podnositelj je predložio nastavak ovršnog postupka te je dostavio sudu ugovor o diobi, zaključen među suvlasnicima zgrade u S., B. 14., iz kojeg je razvidno da je izvršena stvarna dioba između ovršenice i njezinog brata, na način da je ovršenici pripao u isključivi posjed i vlasništvo prostor visokog prizemlja i podruma.
Podneskom od 7. listopada 1999. podnositelj je obavijestio sud da je brat ovršenice podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na stanu, koji je predmet ovrhe, na ime ovršenice te stoga smatra da više nema zapreka za nastavak ovršnog postupka prodajom tog stana, a koji je ugovorom o diobi u cijelosti pripao u vlasništvo ovršenici.
Prema službenoj bilješci suda razvidno je da je spis 8. listopada 1999. otpremljen zemljišnoknjižnom odjelu, radi uknjižbe prava vlasništva.
Prema uredovnoj bilješci referenta zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu od 13. listopada 1999., zatražena provedba ugovora o diobi nije moguća iz razloga što u istom ne sudjeluju svi knjižni suvlasnici te na temelju takvog ugovora nije moguće provesti etažnu uknjižbu bez dodatnih isprava o etažiranju.
Podneskom od 17. listopada 2000. podnositelj je predložio da se zastane s postupanjem dok se ne završi postupak etažiranja stana u vlasništvu ovršenice, a da se nastavak odredi na njegov prijedlog.
Podnositelj je podneskom od 27. travnja 2001. dostavio sudu suglasnost o etažiranju od J. M. te je spis dostavljen zemljišnoknjižnom odjelu radi provedbe etažiranja 2. svibnja 2001.
Prema uredovnoj bilješci zemljišnoknjižnog odjela od 11. travnja 2005., etažiranje nije moguće jer u njemu ne sudjeluju svi suvlasnici.
Podneskom od 6. lipnja 2003. sudu se obratio P. V., kao treća osoba, jer da je on vlasnik nekretnine na kojoj je određena ovrha.
Podnositelj je 17. ožujka 2006. podnio zahtjev za izdavanje privremene mjere (zabranom prodaje spornog stana).
Sud je zaključkom od 3. travnja 2006. pozvao podnositelja da uredi prijedlog za izdavanje privremene mjere u skladu s člankom 109. ZPP-a.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.
Također, ukazuje se i na odredbu članka 13. stavka 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.), kojom je propisano:
(1) U ovršnom postupku i postupku osiguranja sud je dužan postupati hitno.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA OVRŠNOG POSTUPKA

Podnositelj je Općinskom sudu u Splitu podnio prijedlog za izvršenje 15. listopada 1992. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997., kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 28. prosinca 2004., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno dvanaest (12) godina, dva (2) mjeseca i trinaest (13) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset dva (22) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U razmatranom, pravno relevantnom razdoblju postupak ovrhe vodio se cijelo vrijeme pred sudom prvog stupnja u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i dvadeset pet dana. Tijekom tog razdoblja zakazana su tri ročišta za dražbu, s time da su održana samo dva i to: 26. studenoga 1997. i 23. rujna 1998., na kojemu je sporna nekretnina dosuđena A. J., kao najboljem ponuđaču. S obzirom da ponuđač nije uplatio kupoprodajnu cijenu u određenom roku, rješenjem suda od 5. listopada 1998. prodaja sporne nekretnine je oglašena nevažećom. Nakon toga podnositelj je obavijestio sud da je brat ovršenice, na temelju ugovora o diobi, podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na spornom stanu na ime ovršenice te je spis otpremljen zemljišnoknjižnom odijelu radi uknjižbe prava vlasništva, međutim, zbog nedostatka dodatnih isprava o etažiranju uknjižba nije provedena. Podnositelj je podneskom od 17. listopada 2000. predložio da sud zastane s postupanjem dok se ne završi postupak etažiranja stana u vlasništvu ovršenice. Podnositelj se ponovno obratio sudu podneskom od 27. travnja 2001., uz koji je dostavio suglasnost o etažiranju od J. M., nakon čega je spis dostavljen zemljišnoknjižnom odijelu 2. svibnja 2001. radi provedbe etažiranja, kod kojeg se spis nalazio i u trenutku podnošenja ustavne tužbe (28. prosinca 2004.).
Nakon podnošenja ustavne tužbe 17. ožujka 2006. podnositelj je podnio zahtjev za izdavanje privremene mjere (zabranom prodaje stana koji je predmet ovrhe).

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (OVRHOVODITELJA U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku, nije doprinio duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST OVRŠNOG PREDMETA

Prosuđujući složenost konkretnog ovršnog predmeta u svjetlu općih pravnih obilježja ovršnog postupka u Republici Hrvatskoj, Ustavni sud utvrđuje da dosadašnji tijek postupka, ukazuje da se radi o donekle složenoj pravnoj stvari, međutim, ta činjenica ne može opravdati dugotrajnost postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i dvadeset dva (22) dana te da je još u tijeku. Imajući u vidu ukupnu duljinu trajanja postupka (nešto više od dvanaest godina), neučinkovito postupanje suda te okolnost da postupak do sada nije dovršen iako je žurne naravi, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenju u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Sukladno navedenom, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Temeljem odredbe članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5130/2004
Zagreb, 17. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.