Ustavni sud Republike Hrvatske

771

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio I. T. iz K., na sjednici održanoj 24. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Revr-1/07 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe I. T. iz K., P. 3, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 13.800,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnositelj je 26. svibnja 2004. godine podnio ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Kutini pod brojem: P-167/05 (ranije P-67/96) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Kutini od 26. listopada 2004. godine i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. veljače 2005. godine, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Kutini broj: P-167/05 (ranije P-67/96), utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 29. veljače 1996. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Kutini protiv Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, radi naknade štete.
Do 5. studenoga 1997. godine, održana su dva ročišta (6. lipnja 1996. i 10. travnja 1997.). Na ročištu održanom 10. travnja 1997. godine glavna je rasprava zaključena, te je sud 15. travnja 1997. godine donio presudu broj: P-67/96, kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositelja kojim je tužio Republiku Hrvatsku radi naknade štete zbog teških tjelesnih ozljeda koje je zadobio nesretnim slučajem kao pripadnik specijalne policije na Velebitu.
Predmet je povodom žalbe otpremljen Županijskom sudu u Sisku koji je presudom broj: Gž-456/97 od 29. kolovoza 1997. godine, odbio žalbu podnositelja kao neosnovanu, te potvrdio prvostupanjsku presudu.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, podnositelj je protiv presude Županijskog suda u Sisku izjavio reviziju, te je spis 23. siječnja 1998. godine otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.
Dopisom broj: Rev-202/98 od 29. studenoga 2000. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske vratio je spis prvostupanjskom sudu radi ocjene je li nastupio prekid postupka u skladu s člankom 184a. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 17/99.).
Općinski sud u Kutini ocijenio je da nema osnova za prekid postupka, te je 15. ožujka 2001. godine vratio spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, koji je dopisom broj: Rev-623/01 od 27. studenoga 2002. godine, ponovno vratio spis prvostupanjskom sudu utvrdivši da, u konkretnom slučaju, ima mjesta primjeni članka 184a. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima.
Prvostupanjski je sud rješenjem broj: P-67/96 od 20. siječnja 2003. godine, odredio prekid postupka.
Nakon prestanka razloga za prekid postupka (31. srpnja 2003. godine stupio je na snagu Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata), spis je 4. studenoga 2004. godine otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem broj: Revr-641/04 od 17. studenoga 2004. godine, prihvatio reviziju podnositelja, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Ročišta su zatim održana 16. svibnja 2005., 8. lipnja 2005. i 21. lipnja 2005. godine kada je glavna rasprava zaključena, te je objavljena presuda broj: P-167/05 od 21. lipnja 2005. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.
Županijski sud u Sisku je presudom broj: Gž-1766/06 od 13. srpnja 2006. godine, potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv drugostupanjske presude podnositelj je izjavio reviziju 13. listopada 2006. godine.
Revizija je otpremljena Vrhovnom sudu Republike Hrvatske gdje se predmet sada vodi pod brojem Revr-1/07.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
3.1. Općinski sud u Kutini donio je rješenje o prekidu postupka na temelju članka 1. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima, koji je propisivao:
U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96.) iza članka 184. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase:
Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata.
Članak 184a.
(1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. prekidaju se.
(2) Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. (...)
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine.
Člankom 4. stavkom 1. tog Zakona propisano je:
Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

UTVRĐENJA VAŽNA ZA DONOŠENJE ODLUKE

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Podnositelj je 29. veljače 1996. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Kutini protiv Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je 26. svibnja 2004. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno osam (8) godina, dva (2) mjeseca i dvadeset šest (26) dana.
Ustavni sud je ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, u konkretnom slučaju, smatra razdoblje od 5. studenoga 1997., to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1., 4., 6., 7., 11., 12. i 13. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02.) do 26. svibnja 2004. godine, to jest do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja, što ukupno iznosi šest (6) godina, šest (6) mjeseci i dvadeset jedan (21) dan.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Do donošenja rješenja o prekidu postupka 20. siječnja 2003. godine prvostupanjski je sud održao dva ročišta i donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositelja, a koju je potvrdio drugostupanjski sud.
Povodom izjavljene revizije spis je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji ga je dva puta vraćao prvostupanjskom sudu radi ocjene je li nastupio prekid postupka u skladu s odredbama članka 184a. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka prvostupanjski je sud postupio u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje.
Na dan podnošenja ustavne tužbe postupak je i dalje bio u prekidu.
Prekid postupka onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.
Nakon prestanka razloga za prekid postupka spis je 4. studenoga 2004. godine otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem broj: Revr-641/04 od 17. studenoga 2004. godine, prihvatio reviziju podnositelja, te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak koji je 21. lipnja 2005. godine zaključio raspravu i objavio presudu koju je potvrdio drugostupanjski sud.
Protiv drugostupanjske presude podnositelj je ponovno izjavio reviziju 13. listopada 2006. godine i predmet se sada vodi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske pod brojem Revr-1/07.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da podnositelj nije doprinio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci, broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. godine, Ustavni sud je, u okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavkom 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
5. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
6. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
7. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1956/2004
Zagreb, 24. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.