VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

787

Na temelju članka 3. Uredbe o državnim potporama (»Narodne novine«, broj 50/2006), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 15. veljače 2006. donijela

ODLUKU

O OBJAVLJIVANJU PRAVILA O DRŽAVNIM POTPORAMA ZA SANACIJU I RESTRUKTURIRANJE

I.

Pravila o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje sadržana su u Priopćenju Komisije – Smjernice Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama (SL C 244, 01.10.2004, str. 2.-17.).

II.

Tekst akta u kojem su sadržana pravila iz točke I. ove Odluke, u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

 

»UVOD

 

1. Komisija je 1994. donijela prve Smjernice Zajednice o držav­nim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama(1). 1997. godine Komisija je njima dodala posebna pravila za poljoprivredu(2). Nova je verzija smjernica donesena 1999.(3), a prestaje važiti 9. listopada 2004. godine.

2. Komisija želi ovom verzijom smjernica, čiji se tekst oslanja na ranije smjernice, učiniti određene izmjene te dodati pojašnjenja na koja joj je ukazano iz različitih razloga.

3. Prvo, u odnosu na zaključke sa sastanaka Europskog vijeća iz Stockholma od 23. i 24. ožujka 2001. godine i iz Barcelone od 15. i 16. ožujka 2002. godine, na kojima su Države članice pozvane da nastave smanjivati državne potpore kao udio u bruto domaćem proizvodu te ih preusmjeravati prema horizontalnim ciljevima od zajed­ničkog interesa, uključujući i ciljeve kohezije, čini se da je potrebna detaljnija provjera narušavanja tržišnog natjecanja do kojih dolazi odobravanjem potpora za sanaciju i restrukturiranje. Ovo je također u skladu sa zaključcima Europskog vijeća održanog u Lisabonu 23. i 24. ožujka 2000. godine, kojima je cilj povećanje konkurentnosti europskog gospodarstva.

4. Istupanje neučinkovitih poduzetnika s tržišta uobičajen je dio funkcioniranja tržišta. Ne može biti pravilo da poduzetnika koji dođe u teškoće spašava država. Potpore za sanaciju i restrukturiranje bile su predmetom nekih od najspornijih slučajeva s područja držav­nih potpora u prošlosti, te spadaju među vrste državnih potpora koje najviše narušavaju tržišno natjecanje. Prema tome, opće načelo zabrane državnih potpora iz Ugovora treba ostati pravilom, a izuzeća od tog pravila trebaju biti ograničena.

5. Načelo jednokratne dodjele (tzv. načelo »prvog i zadnjeg puta«) dodatno je naglašeno kako bi se izbjeglo korištenje ponov­ljenih potpora za sanaciju ili restrukturiranje u svrhu umjetnog održavanja poduzetnika na životu.

6. Smjernice iz 1999. utvrđuju razliku između potpora za sanaciju i restrukturiranje, pri čemu se potpore za sanaciju definiraju kao privremena pomoć za održanje poduzetnika na životu na vremensko razdoblje koje je potrebno kako bi se pripremio plan restrukturiranja i/ili likvidacije.

U načelu, mjere za restrukturiranje koje se financiraju putem državne potpore ne bi se smjele poduzimati na ovoj razini.

Međutim, takva stroga podjela na sanaciju i restrukturiranje prouzrokovala je probleme. Poduzetnici u teškoćama ponekad već tijekom postupka sanacije moraju poduzeti hitne strukturne mjere kako bi zaustavili ili ublažili sve goru financijsku situaciju.

Stoga, ove Smjernice proširuju pojam »potpora za sanaciju« kako bi se korisniku potpore omogućilo poduzimanje hitnih mjera, uključujući i strukturne mjere, primjerice hitno zatvaranje podruž­nice ili drugi načini napuštanja djelatnosti koje stvaraju gubitke. Iz razloga hitnosti takvih potpora, Države članice trebale bi imati mogućnost da izaberu skraćeni postupak odobravanja istih.

7. U odnosu na potpore za restrukturiranje, nadograđujući se na smjernice iz 1994., smjernice iz 1999. i dalje zahtijevaju da koris­nik potpore u značajnoj mjeri sudjeluje u restrukturiranju.

Revizija tih smjernica treba još jasnije potvrditi načelo znatnog doprinosa restrukturiranju koji mora biti stvaran i ne smije sadržavati potporu.

Doprinos u postupku restrukturiranja od strane korisnika pot­pore ima dvostruki cilj: s jedne strane, pokazuje da tržišta (vlasnici, vjerovnici) vjeruju u izvedivost ponovne uspostave održivosti poduzetnika u nekom razumnom roku. S druge strane, taj doprinos osigurava da potpora za restrukturiranje bude ograničena na najniži iznos koji je potreban kako bi se ponovno uspostavila rentabilnost, ograničavajući pritom narušavanje tržišnog natjecanja.

U tom će smislu, Komisija zahtijevati i kompenzacijske mjere u svrhu smanjivanja negativnih učinaka na konkurentne poduzet­nike.

8. Davanje potpore za sanaciju ili restrukturiranje poduzetnicima u teškoćama može se smatrati opravdanim samo uz određene uvjete. Primjerice, može biti opravdano uvjetovanostima socijalne ili regionalne politike, potrebom uzimanja u obzir pozitivne uloge malih i srednjih poduzetnika u gospodarstvu ili, iznimno, poželjnošću održavanja konkurentne tržišne strukture u slučaju kada bi propast poduzetnika za posljedicu imala stvaranje monopola ili oligopola (visoko koncentriranog tržišta).

S druge strane, ne bi bilo opravdano umjetno održavati poduzetnika na životu u sektoru kojeg dugoročno obilježava strukturalni višak kapaciteta ili kad bi mogao opstati samo uz pomoć ponovljenih intervencija države.

 

2. DEFINICIJE, PODRUČJE PRIMJENE SMJERNICA I ODNOS PREMA OSTALIM PROPISIMA O DRŽAVNIM POTPORAMA

2.1. Značenje »poduzetnika u teškoćama«

 

9. Ne postoji definicija Zajednice pojma »poduzetnik u teškoćama«. Međutim, u svrhu primjene ovih Smjernica, Komisija smatra da je poduzetnik u teškoćama ako nije sposoban vlastitim sredstvima ili sredstvima koja može pribaviti od svojih vlasnika/dioničara ili vjerovnika spriječiti gubitke, a koji bi, bez vanjske intervencije države, gotovo sigurno kratkoročno ili srednjoročno ugrozili njegov opstanak.

10. U smislu ovih Smjernica smatra se da je poduzetnik u teš­koćama, bez obzira na njegovu veličinu, posebice u sljedećim slučajevima:

(a) u slučaju društva s ograničenom odgovornosti(4), ako je više od polovice upisanog odnosno temeljnog kapitala nestalo(5) a više od četvrtine tog kapitala izgubljeno u prethodnih dvanaest mjeseci;

(b) u slučaju trgovačkog društva u kojem su barem neki članovi neograničeno odgovorni za dugove društva(6) ako je više od polovice njegova kapitala prikazanog u financijskim izvještajima trgovačkog društva nestalo a više od četvrtine tog kapitala izgubljeno u prethodnih dvanaest mjeseci;

(c) u slučaju bilo kojeg oblika trgovačkog društva ako temeljem nacionalnih propisa ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka.

11. Može se smatrati da je poduzetnik u teškoćama i kada nije ispunjena niti jedna od pretpostavki iz točke 10., posebice ako su prisutni tipični pokazatelji da se radi o poduzetniku u teškoćama, kao što su to primjerice rast gubitaka, smanjenje ukupnog prihoda, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tokova, rast duga, porast troškova kamata i pad ili nulta neto vrijednost imovine.

U najgorem je slučaju poduzetnik već insolventan ili je nad njim temeljem nacionalnih propisa već pokrenut stečajni postupak. U ovom posljednje navedenom slučaju ove Smjernice primjenjivat će se i na potpore koje se dodjeljuju u okviru takvog postupka s ciljem opstanka i nastavka djelovanja poduzetnika.

U svakom slučaju, poduzetnik u teškoćama ima pravo na pot­poru samo ako dokaže da se ne može oporaviti svojim vlastitim sredstvima ili sredstvima koje primi od svojih vlasnika/dioničara ili drugim izvorima sredstava na tržištu.

12. U smislu ovih Smjernica državna se potpora za sanaciju i restrukturiranje ne može dodijeliti novoosnovanom poduzetniku (trgovačkom društvu) čak ni kada je njegova početna financijska pozicija nesigurna. To je primjerice slučaj kada je novi poduzetnik nastao likvidacijom prijašnjeg poduzetnika ili je samo preuzeo imovinu takvog poduzetnika.

Poduzetnik se u načelu smatra novoosnovanim tijekom prve tri godine od početka poslovanja. Tek po završetku tog razdoblja poduzetniku može biti dodijeljena potpora za sanaciju ili restrukturiranje pod uvjetom da:

(a) se u smislu ovih Smjernica smatra poduzetnikom u teškoćama, i

(b) da nije dio veće poslovne grupe(7), osim pod uvjetima navedenim u točki 13.

13. Poduzetniku koji pripada većoj poslovnoj grupi ili je od takve preuzet, u pravilu se ne može dodijeliti potpora za sanaciju ili restrukturiranje, osim ako je moguće dokazati da se radi o teškoćama unutar samog poduzetnika i da iste nisu rezultat proizvoljne raspodjele troškova unutar grupe, te da su teškoće preozbiljne da bi ih grupa sama mogla nadvladati.

Ako poduzetnik u teškoćama osnuje društvo kćer, društvo kćer i poduzetnik pod čijom je kontrolom zajedno će se smatrati grupom i moći će primiti državnu potporu pod uvjetima iz ove točke.

 

2.2. Definicija »potpore za sanaciju i restrukturiranje«

 

14. Potpore za sanaciju i potpore za restrukturiranje obuhvaćene su istim smjernicama budući da se u oba slučaja država suočava s poduzetnikom u teškoćama te su sanacija i restrukturiranje, premda uključuju različite postupke, obično dvije razine istog procesa.

15. Potpora za sanaciju je prema svojim obilježjima mjera koja je vremenski ograničena i povratnog karaktera (mora biti vraćena).

Njezin je primarni cilj osigurati održavanje poduzetnika u teš­koćama dok se ne pripremi plan restrukturiranja ili likvidacije. Temeljno je načelo da potpora za sanaciju omogući vremenski ograničenu potporu poduzetniku koji je suočen sa značajnim pogoršanjem svoje financijske situacije koje se odražava u akutnoj krizi likvidnosti ili tehničkoj insolventnosti.

Takva vremenski ograničena potpora trebala bi poduzetniku osigurati vrijeme potrebno za analizu okolnosti koje su dovele do teškoća i izradu odgovarajućeg plana oporavka.

Nadalje, potpora za sanaciju mora biti ograničena na najnižu po­trebnu mjeru. Drugim riječima, potpora za sanaciju daje kratki predah poduzetniku u teškoćama u trajanju od najviše šest mjeseci.

Potpora se mora sastojati od financijske posudbe u obliku jamstva ili zajma koja mora biti vraćena uz kamatnu stopu koja je barem usporediva s onom koja se naplaćuje na zajmove zdravim poduzet­nicima, a naročito s referentnim kamatnim stopama koje utvrđuje Komisija. Strukturne mjere koje ne zahtijevaju brzo djelovanje, kao primjerice bespovratno i automatsko sudjelovanje države u vlastitom kapitalu društva, ne mogu se financirati iz potpore za sanaciju.

16. Čim se izradi i provede plan restrukturiranja ili likvidacije za koji je zatražena potpora, sve daljnje potpore smatrat će se pot­porama za restrukturiranje.

Mjere koje treba odmah provesti kako bi se zaustavili gubici, uključujući strukturne mjere (primjerice promptno napuštanje djelatnosti koja donosi gubitke), mogu se financirati iz potpore za sanaciju, podložno uvjetima iz Odjeljka 3.1. za pojedinačne potpore i Odjeljka 4.3. za programe potpora. Osim u slučaju primjene skraćenog postupka iz Odjeljka 3.1.2., Država članica morat će dokazati da te strukturne mjere treba poduzeti odmah. Potpore za sanaciju obično se ne mogu dodijeliti za financijsko restrukturiranje.

17. Restrukturiranje se pak s druge strane, temelji na izvedivom, koherentnom i dalekosežnom planu s ciljem ponovne uspostavu poduzetnikove dugoročne održivosti (rentabilnosti).

Restrukturiranje obično uključuje jedan ili više od sljedećih elemenata: reorganizaciju i racionalizaciju poduzetnikovih djelatnosti na učinkovitijoj osnovi, što obično uključuje napuštanje djelatnosti koja je donosila gubitke, restrukturiranje onih postojećih djelatnosti koje ponovno mogu postati konkurentne, te po mogućnosti, diversifikaciju djelatnosti (razvoj novih ili poboljšanih proizvoda i proizvod­nih procesa) koje će biti nove i održive.

Financijsko restrukturiranje (dovođenje svježeg kapitala, smanjenje duga) obično mora pratiti restrukturiranje poduzetnika. Aktiv­nosti vezane za restrukturiranje u smislu ovih Smjernica ne mogu međutim biti ograničene na financijske potpore koje su usmjerene na otklanjanje ranijih gubitaka bez rješavanja uzroka tih gubitaka.

2.3. Područje primjene
 

18. Ove Smjernice primjenjuju se na poduzetnike u svim sek­torima, osim onih koji djeluju u sektoru ugljena(8) ili proizvodnje čelika(9), pri tom ne dovodeći u pitanje posebna pravila koja se primjenjuju na poduzetnike u teškoćama(10) u određenom sektoru. Osim točke 79.(11) primjenjuju se i na sektor ribarstva i marikulture, koje je podložno posebnim pravilima sukladno Smjernicama za ispitivanje državnih potpora u ribarstvu i marikulturi(12). Poglavlje 5. sadrži neka dodatna pravila za poljoprivredu.

2.4. Usklađenost sa zajedničkim tržištem
 

19. Potpore koje su obuhvaćene člankom 87. stavkom 1. Ugovora mogu sukladno članku 87. stavcima 2. i 3. ipak biti smatrane usklađenima sa zajedničkim tržištem.

Osim potpora u smislu članka 87. stavka 2., posebice potpora za otklanjanje šteta nastalih uslijed prirodnih nepogoda ili izvanrednih okolnosti a koje nisu obuhvaćene ovim Smjernicama, jedini pravni temelj na osnovu kojeg se potpore za poduzetnike u teškoćama mogu smatrati usklađenima je članak 87. stavak 3. točka (c).

Temeljem te odredbe Komisija ima ovlast odobriti »potpore za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti (…) ako te potpore ne utječu negativno na promjenu trgovinskih uvjeta u mjeri koja je suprotna zajedničkom interesu.«. Ovo bi osobito mogao biti slučaj ako je potpora potrebna za ispravljanje razlika nastalih neuspjesima na tržištu ili da bi se osigurala ekonomska i socijalna kohezija.

20. Budući da je u opasnosti sam njegov opstanak, poduzetnik u teškoćama ne može se smatrati prikladnim sredstvom zagovaranja drugih ciljeva javne politike sve dok nije osigurana njegova održivost (rentabilnost). Sukladno tomu, Komisija smatra da potpore poduzetnicima u teškoćama mogu doprinijeti razvoju gospodarskih djelatnosti a da ne utječu negativno na trgovinu u mjeri u kojoj je to suprotno interesu Zajednice samo ako se poštuju uvjeti iz ovih Smjernica.

Kada se poduzetnici koji trebaju dobiti potporu za sanaciju ili restrukturiranje nalaze na područjima koja ispunjavaju uvjete za regionalnu potporu, Komisija će uzeti u obzir regionalne uvjete iz članka 87. stavka 3. točaka (a) i (c) Ugovora opisane u točkama 55. i 56. ovoga teksta.

21. Komisija će osobitu pažnju posvetiti potrebi sprečavanja korištenja ovih Smjernica u svrhu nepoštivanja načela iz postojećih okvira i smjernica Zajednice.

22. Na ocjenu potpora za sanaciju ili restrukturiranje ne smiju utjecati promjene u strukturi vlasništva poduzetnika koji prima potporu.

2.5. Primatelji prethodno nezakonito dodijeljenih potpora

23. Ako je nezakonita potpora prethodno dodijeljena poduzet­niku u teškoćama, u odnosu na koju je Komisija donijela odluku o odbijanju davanja suglasnosti odnosno naredila povrat potpore, i ako nije došlo do povrata u skladu sa člankom 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. kojom se utvrđuju detaljna pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u(13), pri ocjenjivanju svake potpore za sanaciju i restrukturiranje koja treba biti dodijeljena istom poduzetniku uzet će se u obzir, prvo, kumulativni učinak stare i nove potpore, te drugo, činjenica da stara potpora nije bila vraćena(14).