USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

945

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo V. V. iz O., kojeg zastupa J. Č.-D., odvjetnica u O., na sjednici održanoj 25. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj: Kž-592/05 od 11. studenoga 2005. godine.
U konkretnom slučaju podnositelj je osporenom presudom oglašen krivim za počinjenje jednog produljenog kaznenog djela opisanog i kažnjivog po članku 114. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 190/03. i105/04.), uslijed čega mu je izrečena novčana kazna u visini sto (100) prosječnih dnevnih osobnih dohodaka u Republici Hrvatskoj. Navedenu novčanu kaznu podnositelj je obvezan platiti u roku od dva (2) mjeseca pri čemu propuštanje plaćanja novčane kazne u zadanom roku dovodi do zamjene te kazne kaznom zatvora na način da se jedan dnevni dohodak zamjenjuje jednim danom zatvora.
Navedena kazna podnositelju je izrečena na temelju utvrđenja da je kao poslodavac, u više navrata i kroz dulje razdoblje, iako je bio svjestan da je sukladno rješidbama nadležnog suda to dužan učiniti, uz pomoć zaštitara zapriječio ulazak u poslovni prostor »G. z.« d.d. O. zaposlenicima, D. R., I. P. i D. A. Također je utvrđeno da podnositelj imenovanima, sukladno sudskim rješenjima, nije isplaćivao redovnu plaću niti ih je prijavio nadležnim tijelima radi ostvarivanja prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
2. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da su osporenom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u članku 29. stavku 1., stavku 2. i stavku 4. Ustava.
Obrazlažući ustavnu tužbu podnositelj ističe da mu je tijekom kaznenog postupka onemogućeno pripremanje obrane. Navodi da je u konkretnom slučaju prekoračena optužnica. Drži da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a naročito vrijeme navodnog počinjenja kaznenog djela. Cijeni da mu u spornoj pravnoj situaciji nije dokazano da je on počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavljalo na teret.
Zaključno, smatrajući osporenu kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelj predlaže Sudu ustavnu tužbu usvojiti, sudske presude ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Osijeku, broj: K-716/04.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Prema odredbama članka 62. stavka 1. i stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.
Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima, radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojeg je proizašla osporena odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
5. Navodi podnositelja izneseni u ustavnoj tužbi iscrpljuju se u žalbenom razlogu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno u obrazlaganju osnova zbog kojih se presuda može pobijati, propisanima člankom 383. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 62/03. – pročišćeni tekst). Sud utvrđuje da je na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u osporenoj odluci već odgovorio Županijski sud u Osijeku, valjano obrazloživši razloge za donošenje svoje presude.
Ujedno, Sud utvrđuje da podnositelj nije naveo niti jedan ustav­nopravno mjerodavan osporavajući razlog koji bi ukazivao na činjenicu da su mu u konkretnom slučaju povrijeđena ustavna prava na koja u ustavnoj tužbi upućuje.
6. Članak 29. stavak 1. Ustava glasi:
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
U spornoj pravnoj situaciji presuđivala su tijela sudbene vlasti unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Iz spisa i priložene dokumentacije, razvidno je da je prvostupanjsko tijelo provelo dokazni postupak na način određen mjerodavnim odredbama Zakona o kaznenom postupku, dok je drugostupanjski sud meritorno presudio odgovarajući na osporavajuće navode podnositelja. Također je razvidno da je podnositelj bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u postupku. Ujedno, podnositelj je bio u mogućnosti poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje radi zaštite svojih prava te ulagati redovan pravni lijek, dok je osporena presuda donesena pravovremeno i u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske.
Iz navedenog je utvrđeno da osporenom presudom podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava.
7. Članak 29. stavak 2. i stavak 4. Ustava glase:
(...) U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:
– da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete,
– da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane,
– na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat,
– da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom,
– da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, ukoliko je dostupan sudu,
– da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,
– na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.(...)
(...) Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.(...)
Izricanjem uvjetne osude za zakonom opisano kazneno djelo, unutar granica optužnog prijedloga i zakonom propisane zapriječene kazne, donesenom u zakonito provedenom postupku, a po utvrđenju mjerodavnih činjenica i umišljaja počinitelja, ne povređuju se ustavna prava sadržana u članku 29. stavku 2. i stavku 4. Ustava.
8. Slijedom navedenog, na temelju odredaba sadržanih u članku 73. i članku 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u izreci.
9. Odluka o objavi iz točke II. izreke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-60/2006
Zagreb, 25. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.