USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

946

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Agata Račan, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku koji je ustav­nom tužbom pokrenuo M. A. iz Z., na sjednici održanoj 1. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Gž-81/07 (ranije: P-10283/00, P-8756/93) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02.i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. A. iz Z., V. iz K. 21/4, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 4.500,00kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) podnio je 24. prosinca 2004. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. 30. prosinca 1993. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi povrata duga protiv S. D.
Do 5. studenoga 1997. godine provedeno je četiri ročišta, od kojih zadnje 16. svibnja 1995. godine, na kojem je naloženo podnositelju da uredi tužbeni zahtjev. Punomoćnik podnositelja predložio je sudu da zastane s postupanjem jer nije bio u mogućnosti stupiti u kontakt s podnositeljem. Punomoćnik je predložio nastavak postupka 26. veljače 1997. godine.
Nakon 5. studenoga 1997. godine podnositelj je ponovo pozvan urediti tužbeni zahtjev. Rješenjem od 8. veljače 2000. godine upozoren je da će se tužba smatrati povučenom ukoliko ne udovolji nalogu suda i uredi tužbeni zahtjev.
13. ožujka 2000. godine donijeto je rješenje kojim se tužba smatra povučenom.
24. ožujka 2000. godine podnositelj je stavio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
Na ročištu održanom 3. studenoga 2000. godine dopušten je povrat u prijašnje stanje te je rješenje kojim se tužba smatra povučenom stavljeno izvan snage.
Na ročištu održanom 17. rujna 2001. godine podnositelj je pred­ložio provesti dokaz financijskim vještačenjem.
Rješenjem od 10. siječnja 2006. godine određeno je provesti dokaz financijskim vještačenjem.
Naknadno sud je odustao od prijedloga podnositelja da se provede financijsko vještačenje.
Na ročištu 13. travnja 2006. zaključena je glavna rasprava i donijeta presuda, broj: P-10283/00, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.
Povodom žalbe podnositelja od 3. srpnja 2006. spis je otpremljen 8. siječnja 2007. Županijskom sudu u Zagrebu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Prvostupanjski parnični postupak započeo je 30. prosinca 1993. godine tužbom podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, radi povrata duga.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5. studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 24. prosinca 2004. godine, a do toga dana postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, jedanaest (11) mjeseci i dvadeset i pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedan (1) mjesec i devetnaest (19) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Ustavni sud je utvrdio da se u razmatranom, pravno relevant­nom razdoblju, postupak čitavo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je bio neaktivan u razdoblju od od 17. rujna 2001. do 24. prosinca 2004. (tri godine, tri mjeseca i sedam dana).
Nakon podnošenja ustavne tužbe (24. prosinca 2004.) prvostupanjski sud je donio presudu 13. travnja 2006., kojom je odbio tužbeni zahtjev podnositelja, te je spis 8. siječnja 2007. otpremljen Županijskim sudom u Zagrebu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ocjena je Ustavnog suda da je podnositelj sam uzrokovao sve zastoje u postupku do 3. studenoga 2000. godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz spisa predmeta razvidno je da dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdob­lju vodio u trajanju od sedam godina, jedan mjesec i devetnaest dana i to cijelo vrijeme pred sudom prvog stupnja. U postupku je podnositelj uzrokovao sve zastoje do studenoga 2000. godine. Međutim, nakon toga zastoj u postupku u trajanju duljem od tri godine uzrokovao je sud koji vodi postupak. Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, te zastoj dulji od tri godine za koji je odgovoran sud, te neaktivnost suda i u razdoblju nakon podnošenja ustavne tužbe, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem parničnog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu posebno je Ustavni sud uzeo u obzir okolnost da je podnositelj sam izazvao sve zastoje u postupku do studenoga 2000. godine.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-5036/2004
Zagreb, 1. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.