|
|
|
|
947
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli M. i G. M. iz B., koje zastupa M. M., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 9. siječnja 2007. godine, donio je
I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred
tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-4968/03 (raniji broj: Pn-1898/95) u najkraćem
mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana
nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi
pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-5177/04 (raniji broj: Pn-1898/95) u
najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog
idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
IV. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike
Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst),
određuje se primjerena naknada podnositeljima ustavne tužbe, zbog povrede
ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne
novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) i to:
– M. M. iz B., u iznosu od 18.400,00 kn;
– G. M. iz B., u iznosu od 18.400,00 kn.
V. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog
proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
VI. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Podnositelji ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su 19. prosinca 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka.
ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
2. Parnični postupak pokrenut je 7. ožujka 1995. tužbom podnositelja i V. M.
protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete.
U razdoblju do 5. studenog 1997. tuženik je sudu dostavio pismeni odgovor na
tužbu, te je 5. prosinca 1996. održano ročište za glavnu raspravu. Rješenjem
poslovni broj: Pn-1898/95 od 5. prosinca 1996. sud je prekinuo postupak na
temelju odredbe članka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne
novine«, broj 7/96).
U svom očitovanju broj: 9 Su-1857/06 od 22. kolovoza 2006., Općinski sud u
Zagrebu izvijestio je Ustavni Sud da je postupak broj: Pn-1898/95 rješenjem od
23. kolovoza 2004. razdvojen i to na način da se postupak broj: Pn-4968/03 vodi
u povodu zahtjeva podnositelja za naknadu materijalne štete, dok se postupak
broj: Pn-5177/04 vodi u povodu zahtjeva podnositelja za isplatom na ime naknade
nematerijalne štete.
U oba postupka sud je 28. rujna 2006. održao ročište, na kojem je glavnu
raspravu odgodio.
U postupku broj: Pn-4968/03 iduće ročište zakazano je za 22. studenoga 2006.,
dok se je predmet broj: Pn-5177/04, u trenutku donošenja odluke Suda, nalazio u
kalendaru suda do 19. studenog 2006. godine.
PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike
Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
3.1. Podnositelji su pokrenuli postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu na
temelju odredbe članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj
53/91., 73/91. i 3/94.), koji je glasio:
Članak 180.
Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem
imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih
demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su
organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.),
koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, bilo je propisano:
Članak 1.
U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.
Članak 2.
Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim
odnosima, prekidaju se.
Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban
propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih
akata.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.)
koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, bilo je propisano:
Članak 2.
Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka
184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona
o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi
donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga
Zakona.
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 14. srpnja 2003. godine, donio je
Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih
demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31.
srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:
Članak 10.
Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni
Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po
odredbama ovoga Zakona.
Ustavna tužba je osnovana.
4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:
4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA
Parnični postupak pokrenut je 7. ožujka 1995. tužbom podnositelja pred Općinskim
sudom u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka ne uzima se u razmatranje od tog dana već od 5.
studenoga 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije
za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7, 11,
12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne
novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. –
ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja
Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u
razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 19. prosinca 2005., a do toga dana postupak nije
pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne
tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, devet (9) mjeseci i jedanaest
(11) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana
podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i
trinaest (13) dana.
4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA
Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju
Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka radi naknade štete pokrenutog tužbom podnositelja
nastupio je po sili zakona (ex lege) dana 3. veljače 1996. godine, stupanjem na
snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Donoseći rješenje o prekidu postupka 5. prosinca 1996. nadležni Općinski sud u
Zagrebu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka
imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je
nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje
podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.
4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)
Ocjena je Ustavnog suda da podnositelji, kao tužitelji u parničnom postupku, nisu pridonijeli duljini trajanja postupka.
4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA
Dosadašnji tijek postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o osobito složenoj sudskoj stvari.
4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDAPOSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA
U odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. godine Ustavni sud je, u
okolnostima identičnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom
postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom. 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja
da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o
njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka
podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud,
također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom
pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom
predmetu.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao
pod točkama I., II. i III. izreke odluke.
5. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u
točkama IV. i V. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku,
Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz
istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici
Hrvatskoj.
6. Odluka o objavi (točka VI. izreke) temelji se na odredbama članka 29.
Ustavnog zakona.
7. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu
obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke najkasnije osam (8) dana od dana
njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II.
izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog
zakona.
Broj: U-IIIA-5044/2005
Zagreb, 9. siječnja 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |