|
|
|
|
1023
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom, na sjednici održanoj 7. veljače 2007. godine, donio je
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukida
Pravilnik o dopuni Pravilnika o sadržaju obrasca zahtjeva radnika za
ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca (»Narodne novine«, broj
125/04.).
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Na temelju članka 35. alineje 5. i članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02.
– pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), te zaključka sa sjednice
predsjednika trgovačkih sudova održane u Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske 25. veljače 2005. godine, Trgovački sud u Splitu, uz potporu svih
trgovačkih sudova u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: predlagatelji)
podnio je ovom Sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Pravilnika
o dopuni Pravilnika o sadržaju obrasca zahtjeva radnika za ostvarivanje prava u
slučaju stečaja poslodavca (»Narodne novine«, broj 125/04., u daljnjem tekstu:
Pravilnik).
Iz dokumentacije koja je uz »zahtjev«dostavljena Ustavnom sudu ne proizlazi da
je pitanje ustavnosti i zakonitosti osporenog Pravilnika nastalo u postupku pred
trgovačkim sudovima, stoga, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke
propisane odredbama članka 35. alineje 5. i članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona
koje moraju biti ispunjene za podnošenje zahtjeva za ocjenu suglasnosti drugog
propisa s Ustavom i zakonom. Stoga Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju
podnesen prijedlog za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom i zakonom.
Osporeni Pravilnik donio je ministar gospodarstva, rada i poduzetništva pozivom
na odredbu članka 11. stavka 3. Zakona o osiguranju potraživanja radnika u
slučaju stečaja poslodavca (»Narodne novine«, broj 114/03.).
2. Osporeni Pravilnik glasi:
Članak 1.
U obrascu zahtjeva za ostvarivanje prava na neisplaćena potraživanja u slučaju stečaja poslodavca (obrazac RPS-01) Pravilnika o sadržaju obrasca zahtjeva radnika za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca (»Narodne novine« broj 126/03) Točka V dopunjuje se na način da se iza riječi Isplatu dodaje tekst »potraživanja, Fond za razvoj i zapošljavanje će putem žiroračuna poslodavca u stečaju ili putem depozitnog žiroračuna Trgovačkog suda nadležnog za stečajni postupak nad poslodavcem«.
Članak 2.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
3. Predlagatelji smatraju da osporeni Pravilnik nije suglasan s člancima 4.,
117. stavkom 2. i 118. stavkom 3. Ustava, te sa Zakonom o osiguranju
potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca, Zakonom o sudovima (»Narodne
novine«, broj 150/05.) i Stečajnim zakonom (»Narodne novine«, broj 44/96.,
29/99., 129/00., 123/03. i 197/03.).
Obrazlažući nesuglasnost osporenog Pravilnika s Ustavom i zakonom, predlagatelji
u bitnom ističu da je Zakonom o osiguranju potraživanja radnika u slučaju
stečaja poslodavca ustanovljen Fond za razvoj i zapošljavanje kao jamstveni fond
putem kojeg se osigurava isplata potraživanja radnika u slučaju stečaja
poslodavca.
Navode da je nakon stupanja na snagu Zakona o osiguranju potraživanja radnika u
slučaju stečaja poslodavca, nadležni ministar donio Pravilnik o sadržaju obrasca
zahtjeva radnika za ostvarivanje prava u slučaju stečaja poslodavca (»Narodne
novine«, broj 126/03., u daljnjem tekstu: Pravilnik iz 2003.) kojim je utvrđen
sadržaj obrasca na kojem se podnosi zahtjev za ostvarivanje prava radnika u
slučaju stečaja poslodavca. Predlagatelji smatraju da je Pravilnik iz 2003. u
cijelosti sukladan s Ustavom i zakonom.
Međutim, osporeni Pravilnik, kojim je dopunjen Pravilnik iz 2003., predlagatelji
smatraju nesuglasnim s Ustavom i zakonom. Obrazlažući navedenu tvrdnju, ističu
da je osporenim Pravilnikom (podzakonskim aktom) dio poslova koji su zakonom
izričito stavljeni u nadležnost izvršnoj vlasti, stavljen u nadležnost sudbenoj
vlasti, čime je, suprotno Ustavu i zakonu, proširen djelokrug poslova sudbene
vlasti. Navode da je djelokrug poslova sudbene vlasti dopušteno urediti samo
zakonom. Stoga smatraju da je osporeni Pravilnik nesuglasan s člankom 4. Ustava
kojim je propisano načelo trodiobe vlasti, s člankom 117. stavkom 2. Ustava
kojim je propisana samostalnost i neovisnost sudbene vlasti te s člankom 118.
stavkom 3. Ustava kojim je propisano da se (...) djelokrug (...) te postupak
pred sudovima uređuje zakonom.
Nesuglasnost osporenog Pravilnika sa Zakonom o osiguranju potraživanja radnika u
slučaju stečaja poslodavca predlagatelji obrazlažu tvrdnjom da brojne odredbe
tog Zakona ukazuju na volju zakonodavca da Fond za razvoj i zapošljavanje
provede cijeli postupak utvrđenja potraživanja kao i isplatu radniku. Osporeni
Pravilnik, prema mišljenju predlagatelja, potpuno narušava cijeli koncept
navedenog Zakona jer je Fond za razvoj i zapošljavanje tim Pravilnikom, bez
zakonskog uporišta, značajni dio poslova u postupku ostvarivanja prava radnika
prebacio na trgovačke sudove i stečajne dužnike.
Smatraju da je osporeni Pravilnik, kojim je propisano da Fond za razvoj i
zapošljavanje može i putem depozitnog računa trgovačkog suda isplatiti sredstva
radnicima, u nesuglasju s člankom 19. Zakona o sudovima kojim je propisana
nadležnost trgovačkih sudova. Tom zakonskom odredbom (te niti jednom drugom)
nije propisana obveza trgovačkih sudova da postupaju po nalozima i rješenjima
Fonda za razvoj i zapošljavanje koje on donosi u upravnom postupku ostvarivanja
prava radnika u slučaju stečaja poslodavca. Pored toga, predlagatelji ističu da
osporeni Pravilnik »otvara i pitanje sudskog depozita«, te iznose činjenice
kojima potkrjepljuju svoju tvrdnju o mogućim problemima u primjeni Pravilnika.
Predlagatelji ističu i nesuglasnost osporenog Pravilnika sa Stečajnim zakonom.
Obrazlažući tu tvrdnju ističu sljedeće:
Osporenim Pravilnikom predviđena je mogućnost isplate sredstava i putem
žiro-računa stečajnog dužnika, što je, prema mišljenju predlagatelja, protivno
brojnim odredbama Stečajnog zakona. Nakon otvaranja stečajnog postupka, otvara
se novi žiro-račun stečajnog dužnika koji služi za priliv i raspodjelu sredstava
stečajne mase ostvarene unovčenjem imovine stečajnog dužnika. Prema članku 25.
Stečajnog zakona, tim sredstvima raspolaže stečajni upravitelj po prethodnom
odobrenju stečajnog suca (članak 17. Stečajnog zakona). Iz prikupljenih
sredstava namiruju se vjerovnici sukladno svojim utvrđenim tražbinama, a
rješenje o diobi donosi stečajni sudac na prijedlog stečajnog upravitelja.
Sredstva koja Fond za razvoj i zapošljavanje doznačuje na žiro-račun stečajnog
dužnika nisu sredstva stečajne mase, a radnici kojima su ta sredstva
namijenjena, nisu s te osnove vjerovnici stečajnog dužnika. Kako ta sredstva
nisu stečajna masa, to njima ne mogu raspolagati ni stečajni sudac niti stečajni
upravitelj jer ih niti jedna odredba Stečajnog zakona na to ne ovlašćuje.
Stečajni sudac ne može u stečajnom postupku donijeti nikakvo rješenje glede
isplate tih sredstava, a bez takvog rješenja stečajni upravitelj ne može
isplatiti sredstva radnicima. Svako postupanje suprotno navedenom je
protuzakonito.
Slijedom iznijetog, predlažu poništavanje osporenog Pravilnika.
4. Na temelju članka 42. stavka 1. Ustavnog zakona, prijedlog je dostavljen na
odgovor Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva koje je donijelo
osporeni Pravilnik.
Ministarstvo je Sudu dostavilo očitovanje o prijedlogu.
Prijedlog je osnovan.
5. Za ocjenu osnovanosti prijedloga mjerodavne su odredbe članka 5. stavka 1.
Ustava, te članaka 3. stavka 1., 5. stavka 1. i 11. stavka 3. Zakona o
osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca.
Članak 5. stavak 1. Ustava, prema kojem u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti
u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom, je ustavna
odredba koja je temelj za provedbu načela ustavnosti i zakonitosti kao oblika
ostvarenja vladavine prava, jedne od najviših vrednota ustavnog poretka
Republike Hrvatske iz članka 3. Ustava.
Načelo ustavnosti i zakonitosti, u formalnom i materijalnom smislu, znači da
zakone i druge propise mora donijeti nadležno zakonodavno tijelo odnosno
nadležno tijelo ovlašteno za donošenje drugih propisa, u propisanom postupku i u
skladu sa sadržajem mjerodavnih ustavnih i/ili zakonskih normi.
6. Zakonom o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca u
pravni poredak Republike Hrvatske uveden je pravni institut kojim se štite prava
radnika u slučaju stečaja poslodavca.
Zakonom o Fondu za razvoj i zapošljavanje (»Narodne novine«, broj 107/01.)
osnovan je Fond za razvoj i zapošljavanje, kao jamstveni fond za isplatu
potraživanja radnika u smislu Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju
stečaja poslodavca.
Zakonom o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca utvrđeni
su vrste i opseg prava radnika u slučaju stečaja poslodavca, poslovi koje
obavlja Fond za razvoj i zapošljavanje, uvjeti pod kojima se ta prava ostvaruju
i način osiguranja sredstava za ostvarenje tih prava.
Sredstva za ostvarivanje prava radnika utvrđena Zakonom o osiguranju
potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca osiguravaju se u Državnom
proračunu Republike Hrvatske (članak 14. Zakona).
7. Prema članku 3. Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja
poslodavca, Fond za razvoj i zapošljavanje je dužan (...) radniku isplatiti:
1. neisplaćene plaće za posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa,
odnosno otvaranja stečaja,
2. neisplaćene naknade plaće za bolovanje koju je prema propisima o zdravstvenom
osiguranju bio dužan isplatiti poslodavac iz svojih sredstava u posljednja tri
mjeseca prije prestanka radnog odnosa, odnosno otvaranja stečaja,
3. naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor na koji je radnik stekao pravo
u kalendarskoj godini u kojoj je prestao radni odnos, odnosno u kojoj je otvoren
stečaj,
4. otpremninu pod uvjetima utvrđenim zakonom,
5. pravomoćno dosuđenu naknadu štete zbog pretrpljene ozljede na radu ili
profesionalne bolesti.
Člankom 5. stavkom 1. Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja
poslodavca propisano je:
(1) Poslovi iz članka 1. ovoga Zakona koje obavlja Fond su:
– rješavanje o pravima radnika utvrđenih ovim Zakonom i obavljanje isplate na
temelju donesenih rješenja,
– osiguravanje zakonitosti ostvarivanja prava radnika,
– pružanje stručne pomoći radnicima pri ostvarivanju prava utvrđenih ovim
Zakonom,
– usmjeravanje i upravljanje sredstvima osiguranim za namjenu utvrđenu ovim
Zakonom.
Iz navedenih zakonskih odredaba razvidno je da Fond za razvoj i zapošljavanje
(između ostalog) obavlja isplatu radnicima na temelju rješenja kojima je
odlučeno o pravima radnika propisanih tim Zakonom.
8. Člankom 11. stavcima 1. i 3. Zakona o osiguranju potraživanja radnika u
slučaju stečaja poslodavca propisano je:
(1) Zahtjev iz članka 10. ovoga Zakona podnosi se na posebnom obrascu.
(3) Sadržaj obrasca iz stavka 1. ovoga članka i dodatnu dokumentaciju koju je
potrebno priložiti obrascu propisuje pravilnikom ministar.
Na temelju članka 11. stavka 3. Zakona o osiguranju potraživanja radnika u
slučaju stečaja poslodavca, ministar rada i socijalne skrbi donio je Pravilnik o
sadržaju obrasca zahtjeva radnika za ostvarivanje prava u slučaju stečaja
poslodavca (Pravilnik iz 2003.) kojim je utvrđen sadržaj obrasca na kojem se
podnosi zahtjev za ostvarivanje prava radnika u slučaju stečaja poslodavca na
temelju Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca te
propisana dokumentacija koju je potrebno priložiti zahtjevu.
Točka V. obrasca na kojem se podnosi zahtjev za ostvarivanje prava radnika (koji
je sastavni dio Pravilnika) glasila je:
V. Isplatu izvršiti na:
1. štednu knjižicu broj ________________ kod ____________.
(naziv banke)
2. tekući račun broj __________________ kod ____________.
(naziv banke)
9. 1. rujna 2004. godine, ministar gospodarstva, rada i poduzetništva donio je
osporeni Pravilnik, kojim je dopunjena točka V. obrasca zahtjeva za ostvarivanje
prava radnika (kao sastavnog dijela Pravilnika iz 2003.), na način da dopunjena
točka V. glasi:
V. Isplatu potraživanja, Fond za razvoj i zapošljavanje će putem žiroračuna
poslodavca u stečaju ili putem depozitnog žiroračuna Trgovačkog suda nadležnog
za stečajni postupak nad poslodavcem izvršiti na:
1. štednu knjižicu broj ________________ kod ____________.
(naziv banke)
2. tekući račun broj __________________ kod ____________.
(naziv banke)
10. Ustavni sud utvrđuje da je, s obzirom na način donošenja i predmet uređenja,
Pravilnik o sadržaju obrasca zahtjeva radnika za ostvarivanje prava u slučaju
stečaja poslodavca (Pravilnik iz 2003.), propis za provedbu Zakona o osiguranju
potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca.
Ovlaštenje ministra za donošenje Pravilnika iz 2003., kao i osporenog Pravilnika
o dopuni Pravilnika iz 2003. sadržano je u odredbi članka 11. stavka 3. Zakona o
osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca, kojom je propisano
da sadržaj obrasca iz stavka 1. tog članka i dodatnu dokumentaciju koju je
potrebno priložiti obrascu propisuje ministar pravilnikom.
Međutim, ocjena je Suda da osporeni Pravilnik po svom sadržaju izlazi iz okvira
koje mu je dao Zakon o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja
poslodavca.
Polazeći od navedene zakonske osnove, a imajući u vidu sadržaj osporenog
Pravilnika, Ustavni sud je utvrdio da je osporenim Pravilnikom, ministar, bez
zakonskog ovlaštenja, autonomno propisao dva načina isplate potraživanja radnika
u slučaju stečaja poslodavca koja nisu propisana Zakonom o osiguranju
potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca (putem žiro-računa poslodavca
u stečaju ili putem depozitnog žiro-računa Trgovačkog suda nadležnog za stečajni
postupak nad poslodavcem).
Ocjena Ustavnog suda temelji se na utvrđenju da niti jedna odredba Zakona o
osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca ne ukazuje na volju
zakonodavca da trgovački sudovi na bilo koji način sudjeluju u postupku
ostvarivanja prava radnika na koje se Zakon o osiguranju potraživanja radnika u
slučaju stečaja poslodavca odnosi, već je iz brojnih odredaba tog Zakona
razvidno da cijeli postupak priznavanja i ostvarivanja prava radnika u slučaju
stečaja poslodavca provodi Fond za razvoj i zapošljavanje.
Polazeći od navedenog, a imajući u vidu činjenicu da se Pravilnikom, kao
podzakonskim aktom, ne mogu mijenjati ili dopunjavati odredbe zakona, Sud
utvrđuje da je nadležni ministar, donošenjem osporenog Pravilnika prekoračio
svoje ovlasti.
Slijedom iznijetog, Ustavni sud utvrđuje da je osporeni Pravilnik nesuglasan sa
Zakonom o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca te s
člankom 5. stavkom 1. Ustava.
11. Stoga je, na temelju članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona, odlučeno kao u
točki I. izreke.
12. S obzirom na utvrđenu nesuglasnost osporenog Pravilnika s člankom 5. stavkom
1. Ustava te sa Zakonom o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja
poslodavca, suglasnost osporenog Pravilnika s ostalim ustavnim odredbama te
zakonima na koje ukazuju predlagatelji, Ustavni sud nije ocjenjivao.
13. Objava odluke (točka II. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog
zakona.
Broj: U-II-1665/2005
Zagreb, 7. veljače 2007.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.
|
Link na brzi pregled poslovnih i internet usluga |