USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1025

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio N. G. iz Z., kojeg zastupa M. M., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 1. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagreb dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-5011/03 (ranije: Pn-6114/95), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe N. G. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 18.400,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 15. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-5011/03 (ranije: Pn-6114/95), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5011/03 (ranije: Pn-6114/95), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 20. srpnja 1995. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tužene Republike Hrvatske, radi naknade štete za kuću uništenu miniranjem u kolovozu 1992. godine.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 16. studenoga 1995. i 1. veljače 1996. godine.
Sud je rješenjem od 29. siječnja 1997. godine utvrdio prekid postupka na temelju članka 2. stavka. 1. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.). Podnositelj je 12. veljače 1997. godine izjavio žalbu protiv rješenja. Spis je 27. ožujka 1997. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Gž-1979/97 od 13. listopada 1998. godine potvrdio rješenje Općinskog suda u Zagrebu.
Općinski sud u Zagrebu je rješenjem, broj: Pn-5011/03 od 27. studenoga 2003. godine nastavio postupak, te zakazao ročište za 23. siječnja 2004. godine.
Punomoćnik podnositelja je 15. prosinca 2003. godine izvijestio sud da podnositelja više ne zastupa u ovom postupku, te je sudu vratio rješenje od 27. studenoga 2003. godine radi dostave podnositelju.
Na ročištu 23. siječnja 2004. godine za podnositelja nije nitko pristupio pa je sud rješenjem utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka.
Sud je rješenje o mirovanju dostavio starom punomoćniku podnositelja koji ga je podneskom od 3. veljače 2004. godine vratio sudu uz poziv na podnesak od 15. prosinca 2003. godine kojim je već izvijestio sud da podnositelja više ne zastupa u ovom postupku.
Novi punomoćnik podnositelja je 20. veljače 2004. godine dostavio punomoć za zastupanje, te je 28. travnja 2004. godine podnio prijedlog za nastavak postupka.
Na ročištu 7. veljače 2006. godine sud je naložio podnositelju da specificira tužbeni zahtjev te riješio pribaviti spis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: Ktn-2881/92, koji je istog dana zatražio dopisom.
Podneskom od 16. ožujka 2006. godine podnositelj je udovoljio traženju suda.
Na ročištu 21. ožujka 2006. godine dopunski je saslušan podnositelj te je određeno provođenje građevinskog vještačenja.
Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je 23. ožujka 2006. godine udovoljilo traženju suda.
Sud je rješenjem od 19. travnja 2006. godine pozvao vještaka da preuzme spis i izradi nalaz i mišljenje.
Sud je rješenjem od 14. studenoga 2006. godine pozvao vještaka da u roku od 8 dana dostavi spis te nalaz i mišljenje, te ponovno rješenjem od 12. prosinca 2006. godine i to pod prijetnjom novčane kazne.
Vještak je 14. prosinca 2006. godine dostavio nalaz i mišljenje.
Sljedeće ročište je zakazano za 12. veljače 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.
3.1. Podnositelj je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu 20. srpnja 1995. godine tužbom podnesenom na temelju članka 180. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94.), koji je glasio:

Članak 180.

Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.
Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu 3. veljače 1996. godine, bilo je propisano:

Članak 1.

U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91, 73/91. i 3/94.) članak 180. briše se.

Članak 2.

Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka 180. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se.
Postupci iz stavka 1. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.
Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.), koji je stupio na snagu 6. studenoga 1999. godine, bilo je propisano:

Članak 2.

Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka 1. (članka 184.a. stavka 2. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka 2. stavka 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
3.2. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana 14. srpnja 2003. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. godine, a kojim je propisano:

Članak 10.

Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.
Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupka, u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedena vrsta postupaka bila u prekidu tijekom razdoblja od sedam (7) godina, pet (5) mjeseci i dvadeset osam (28) dana.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredbi članka 63. Ustavnog zakona.
Odluku o osnovanosti ustavne tužbe Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je podnijeta 20. srpnja 1995. godine Općinskom sudu u Zagrebu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 15. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, četiri (4) mjeseca i dvadeset pet (25) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i deset (10) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Prema članku 117. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona.
Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-5011/03 (ranije: Pn-6114/95) nastupio je po sili zakona (ex lege) 3. veljače 1996. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.
Rješenje Općinskog suda u Zagrebu o prekidu postupka od 29. siječnja 1997. godine, potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 13. listopada 1998. godine, imalo je deklaratorno značenje.
Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenog tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu.
Nakon donošenja novog propisa, Općinski sud u Zagrebu je rješenjem od 27. studenoga 2003. godine nastavio voditi postupak, održao je tri ročišta i proveo građevinsko vještačenje, ali do sada nije donio meritornu odluku o tužbenom zahtjevu.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj, kao tužitelj u parničnom postupku, nije pridonio duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA
POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA

U odluci broj: U-IIIA-829/2002 od 24. ožujka 2004. godine Ustavni sud je, u okolnostima istovjetnim ovom predmetu, utvrdio da je zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom 29. stavkom 1. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama te da je tim zakonom određenim prekidom postupka podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
Ustavni sud ne nalazi razlog za odstupanje od tako izraženog stajališta u ovom predmetu.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u pravno relevantnom razdoblju trajao osam godina, jedan mjesec i deset dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu utvrđenja navedena u točki 4. obrazloženja ove odluke, te posebno ukupnu duljinu trajanja postupka, okolnost da do sada nije nijednom meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu i utjecaj zakonom određenog prekida postupka na povredu ustavnog prava, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4970/2005
Zagreb, 1. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.