USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1040

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. R. iz Z., kojeg zastupa I. F.-T., odvjetnica u O., na sjednici održanoj 15. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gž-5369/06 (predmet Općinskog suda u Omišu broj: P-79/96) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. R. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 14. listopada 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem parničnog postupka broj: P-79/96 pred Općinskim sudom u Omišu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 9. travnja 1996. pred Općinskim sudom u Omišu tužbom podnositelja protiv S. R. i dr., radi razvrgnuća zajednice nekretnina.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. u postupku nije poduzeta niti jedna radnja.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– na ročištu održanom 5. svibnja 1998. glavna rasprava je odgođena, a strankama je ostavljen rok radi pokušaja mirnog rješavanja predmetnog spora;
– podneskom od 15. ožujka 1999. podnositelj je izvijestio sud da stranke nisu uspjele spor riješiti mirnim putem, zbog čega predlaže zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 18. svibnja 1999. sud je odredio provođenje dokaza uvidom u spise tog suda broj: P-43/92 i R1-110/91, te je podnositelja pozvao na dostavu izvatka iz zemljišne knjige;
– podnescima od 24. rujna 1999. i 24. veljače 2000. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 20. lipnja 2000. sud je odredio provođenje dokaza saslušanjem stranaka;
– na ročištu zakazanom za 5. siječnja 2001. glavna rasprava je odgođena zbog neuredne dostave poziva drugotuženiku;
– podnescima od 8. svibnja 2001. i 19. rujna 2001. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 18. listopada 2001. saslušani su svjedoci, te je sud odredio provođenje dokaza saslušanjem tuženika;
– na ročištu održanom 6. prosinca 2001. sud je saslušao III-tuženika i IV-tuženika, te je odredio saslušanje predloženih svjedoka;
– na ročištu održanom 5. veljače 2002. saslušani su svjedoci;
– na ročištu održanom 12. ožujka 2002. sud je proveo dokaz daljnjim saslušanjem predloženog svjedoka, te je odredio očevid na licu mjesta i podnositelja je pozvao na plaćanje predujma na ime troškova očevida;
– rješenjem od 21. svibnja 2003. sud je ponovno pozvao podnositelja na plaćanje predujma troškova očevida;
– rješenjem od 1. kolovoza 2003. sud je odredio provođenje očevida na licu mjesta za dan 19. rujna 2003.;
– očevid na licu mjesta održan je 19. rujna 2003., te je vještaku naloženo da u roku od petnaest (15) dana sudu dostavi skicu lica mjesta;
– podneskom od 31. svibnja 2004. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 8. veljače 2005. raspravnim zapisnikom je utvrđeno da je sudski vještak skicu lica mjesta dostavio sudu 18. studenoga 2004., te je pozvao podnositelja da uredi tužbeni zahtjev;
– na ročištu održanom 9. studenoga 2005. glavna rasprava je odgođena, dok je ročište zakazano za 29. studenoga 2005. odgođeno zbog službene spriječenosti raspravnog suca;
– iduće ročište održano je 25. siječnja 2006., te je na ročištu održanom 16. veljače 2006. glavna rasprava zaključena, a odluka suda objavljena je na ročištu za objavu održanom 2. ožujka 2006.
– protiv odluke suda podnositelj je 1. studenoga 2006. izjavio žalbu, te je predmet dostavljen Županijskom sudu u Splitu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gž-5369/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 9. travnja 1996. pred Općinskim sudom u Omišu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 14. listopada 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet (9) godina, šest (6) mjeseci i četiri (4) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja održao više ročišta za glavnu raspravu, odredio je i proveo dokaz saslušanjem tuženika i više svjedoka, te je proveo dokaz očevidom na licu mjesta.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽTELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, djelomično doprinio duljini postupka.
Naime, na ročištu održanom 5. svibnja 1998. glavna rasprava odgođena je na zahtjev stranaka radi pokušaja mirnog rješavanja predmetnog spora. Zbog navedenog postupak je nastavljen skoro godinu dana kasnije, nakon što je podnositelj tek podneskom od 15. ožujka 1999. izvijestio sud da stranke nisu uspjele spor riješiti mirnim putem.
Isto tako, podnositelj je pridonio duljini postupka i na način što, unatoč tomu što je raspravnim rješenjem od 12. ožujka 2002. uredno pozvan na plaćanje predujma troškova očevida, nije u zadanom roku (petnaest (15) dana) platio zatraženi predujam, već je očevid održan 19. rujna 2003., nakon što je podnositelj ponovno rješenjem suda od 21. svibnja 2003. pozvan na plaćanje troškova očevida.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio pred sudom prvog stupnja u trajanju preko sedam (7) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost i neaktivnost suda prvog stupnja (18. svibnja 1999. do 20. lipnja 2000., od 12. ožujka 2002. do 1. kolovoza 2003., s napomenom da iako je očevid na licu mjesta održan 19. rujna 2003., vještak je skicu lica mjesta sudu dostavio tek 18. studenoga 2004., dakle nakon više od godine dana), Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositelja duljini postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4168/2005
Zagreb, 15. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.