USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1041

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. R. iz D. B., kojeg zastupa A. J., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj 15. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Pn-8919/98 (ranije: Pn-6585/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. R. iz D. B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 kuna.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 30. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-8919/98 (ranije: Pn-6585/95), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-8919/98 (ranije: Pn-6585/95) utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 29. kolovoza 1995. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »C.o.« d.d. Z., radi naknade štete za tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nesreći.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 16. siječnja 1996. godine, 9. lipnja i 8. listopada 1997. godine, te je provedeno je medicinsko vještačenje.
Nakon 5. studenoga 1997. godine, na ročištu 13. studenoga 1997. godine zaključena je glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.
Tuženi je 11. prosinca 1997. godine izjavio žalbu protiv presude.
Spis je 24. veljače 1998. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, koji je rješenjem, broj: Gž-1958/98 od 13. listopada 1998. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev i predmet 11. studenoga 1998. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 10. veljače 2000. godine saslušan je podnositelj te je određeno provođenje kombiniranog medicinsko-prometnog vještačenja, a podnositelj je pozvan da dostavi presliku zdravstvenog kartona te da u roku od 30 dana uplati predujam za troškove vještačenja.
Sud je rješenjem od 2. lipnja 2000. godine ponovno pozvao podnositelja da dostavi presliku zdravstvenog kartona.
Podneskom od 14. lipnja 2000. godine punomoćnik podnositelja je dostavio presliku zdravstvenog kartona.
Sud je 2. listopada 2000. godine pozvao podnositelja da uplati predujam za troškove vještačenja.
Na ročištu 8. siječnja 2002. godine saslušan je podnositelj na okolnost načina ozljeđivanja, ponovno je riješeno provesti kombinirano medicinsko-prometno vještačenje, te je podnositelj pozvan da u roku od 30 dana uplati predujam za troškove vještačenja.
Sud je 29. srpnja 2002., 29. siječnja 2003., 7. studenoga 2003. i 29. ožujka 2004. godine pozvao podnositelja da uplati predujam.
Podneskom od 7. rujna 2004. godine punomoćnik podnositelja je dostavio potvrdu o uplati predujma.
Sud je 14. rujna 2004. godine pozvao vještake da preuzmu spis i da u roku od 30 dana izrade nalaz i mišljenje.
Vještaci su 22. listopada 2004. godine dostavili zajednički nalaz i mišljenje.
Podneskom od 3. siječnja 2005. godine punomoćnik podnositelja je precizirao tužbeni zahtjev s obzirom na protek vremena te nalaz i mišljenje vještaka.
Na ročištu 13. lipnja 2005. godine sud je riješio pozvati vještake radi usmene dopune nalaza i mišljenja, te je pozvao podnositelja i tuženog da svaki u roku od 30 dana uplati jednu polovinu predujma za troškove pristupa vještaka na ročište.
Tuženi je 13. srpnja 2005. godine uplatio predujam.
Sud je rješenjem od 16. prosinca 2005. godine pozvao podnositelja da uplati predujam.
Na ročištu 1. ožujka 2006. godine konstatirano je da vještaci nisu pozvani na ročište jer podnositelj nije uplatio svoj dio predujma za njihov dolazak. Sud je riješio na sljedeće ročište pozvati vještake te ponovno pozvao podnositelja da u roku od 30 dana uplati svoj dio predujma za pristup vještaka na ročište.
Na ročištu 4. prosinca 2006. godine sud je ponovno riješio pozvati vještake radi usmene dopune nalaza i mišljenja te je pozvao podnositelja da u roku od 30 dana uplati svoj dio predujma za pristup vještaka na ročište.
Na ročištu 4. siječnja 2007. godine saslušan je vještak liječnike struke, dok je vještak prometne struke ispričao svoj nedolazak. Sud je riješio na sljedećem ročištu, koje je zakazao za 7. studenoga 2007. godine, saslušati jednog svjedoka i vještaka prometne struke.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 29. kolovoza 1995. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 30. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, tri (3) mjeseca i jedan (1) dan, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i dvadeset pet (25) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je presudu donio nakon tjedan dana.
Zatim se postupak povodom žalbe vodio pred Županijskim sudom u Zagrebu koji je nakon oko osam mjeseci ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev i predmet 11. studenoga 1998. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Zagrebu je bio neaktivan od 11. studenoga 1998. godine do 10. veljače 2000. godine (jedna godina, dva mjeseca i trideset dana) zatim je u razdoblju od 10. veljače 2000. godine do 7. rujna 2004. godine održao jedno ročište te je nekoliko puta pozivao podnositelja da uplati predujam za troškove vještačenja. Nakon provedenog kombiniranog medicinsko-prometnog vještačenja, sud je od ročišta 13. lipnja 2005. godine pozivao podnositelja da uplati predujam za troškove pristupa vještaka na ročište. Ovakvo vođenje postupka ne može se smatrati učinkovitim. Naime, u nemogućnosti provođenja nekog dokaza sud može primijeniti pravila o teretu dokazivanja. Povrh toga, Općinski sud u Zagrebu do sada nije donio novu meritornu odluku iako se postupak pred njim vodi više od osam godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj je u pravno relevantnom razdoblju pridonio duljini trajanja postupka. Na ročištu 10. veljače 2000. godine određeno je provesti dokaz kombiniranim medicinsko-prometnim vještačenjem, te je podnositelj pozvan dostaviti presliku zdravstvenog kartona i uplatiti predujam za troškove vještačenja. Punomoćnik podnositelja je presliku zdravstvenog kartona dostavio sudu 14. lipnja 2000. godine, a potvrdu o uplati predujma tek 7. rujna 2004. godine, dakle nakon više od četiri godine. Nadalje, na ročištu 13. lipnja 2005. godine određeno je da vještaci usmeno dopune svoj nalaz i mišljenje te su i podnositelj i tuženi pozvani da uplate svaki pola predujma za pristup vještaka na ročište. Međutim, podnositelj svoj dio predujma nije uplatio do podnošenja ustavne tužbe. Slijedom navedenog pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke, za navedene zastoje u postupku postoji podijeljena odgovornost suda i podnositelja.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelje, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina i dvadeset pet dana, te da je još u tijeku. Usprkos doprinosu podnositelja, a imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da se postupak od 11. studenoga 1998. godine čitavo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom koji do sada nije donio novu meritornu odluku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je u smislu odredbe članka 63. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu pri određivanju naknade podnositelju uzet je u obzir i njegov doprinos duljini trajanja postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4742/2005
Zagreb, 15. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.