USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1042

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela F. S. iz S. B., koju zastupa A. L., odvjetnik u S. B., na sjednici održanoj 25. siječnja 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je provesti ovršne radnje i dovršiti postupak ovrhe u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Ovr-1186/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, F. S. iz S. B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 9. lipnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine ovršnog postup­ka, smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Radi namirenja novčane tražbine podnositeljica je, kao jedna od ovrhovoditelja, 17. srpnja 1998. pred Općinskim sudom u Zagrebu prijedlogom na temelju ovršne isprave (pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Slavonskom brodu broj: P-798/91 od 4. veljače 1992.) pokrenula ovršni postupak na poslovnom udjelu i pokretnim stvarima ovršenika I. M. iz Z.
U postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice:
– zaključkom od 23. srpnja 1998. sud je pozvao ovrhovoditelje na dopunu prijedloga, što su ovrhovoditelji i učinili podneskom od 10. kolovoza 1998.;
– podneskom od 28. rujna 1998. ovrhovoditelji su, zbog nastupa devalvacije novčanih iznosa, sudu podnijeli ispravljeni prijedlog za ovrhu;
– dana 1. listopada 1998. sud je, sukladno prijedlogu podnositelja, donio rješenje o ovrsi broj: Ovr-1186/98;
– protiv rješenja o ovrsi ovršenik je 29. listopada 1998. izjavio žalbu, a podneskom od 2. studenog 1998. sudu je predložio odgodu ovrhe;
– zaključkom od 17. studenog 1998. sud je od ovršenikovog dužnika zatražio da ga izvijesti da li je postupio sukladno rješenju o ovrsi;
– podneskom od 23. studenog 1998. ovrhovoditelji su sudu predložili da se kod nadležne policijske uprave izvrši upis zabrane otuđenja automobila marke Mercedes 210 E, te da se ovršeniku oduzme putovnica;
– dopisom od 27. studenog 1998. sud je od nadležnog organa Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu MUP) pozvao da stave zabranu otuđenja vozila u vlasništvu ovršenika, ukoliko ga posjeduje, te je Odjelu za pravne poslove Policijske uprave Zagrebačke podnio zahtjev za oduzimanje putne isprave ovršenika;
– dopisom od 7. prosinca 1998. nadležni organ MUP-a izvijestio je sud da ovršenik nije evidentiran kao vlasnik motornog vozila;
– zaključkom od 18. prosinca 1998. sud je ovrhovoditeljima dostavio na očitovanje žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe ovršenika;
– dopisom od 21. prosinca 1998. nadležni organ MUP-a izvijestio je sud da je sukladno zahtjevu suda donijeto rješenje o oduzimanje putovnice ovršeniku te da je zabrana putovanja u inozemstvo za ovršenika evidentirana u Informacijski sustav MUP-a;
– rješenjem od 8. ožujka 1999. sud je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, protiv kojeg je ovršenik 18. ožujka 1999. izjavio žalbu;
– žalbe ovršenika su dopisom od 22. travnja 1999. upućene Županijskom sudu u Gradu Zagrebu na odlučivanje;
– vanjsko uredovanje izvršeno je 7. svibnja 1998. pri čemu je ovrha na označenoj adresi ovršenika ostala bez uspjeha;
– zaključkom od 1. lipnja 1999. ovrhovoditelji su pozvani da sudu dostave točnu adresu ovršenika, na što su se ovrhovoditelji očitovali podneskom od 27. kolovoza 1999.;
– zaključkom od 5. listopada 2000., nakon što je sud izvršio provjeru adrese ovršenika putem terminala, sud je ovrhovoditelje pozvao da plate predujam za izlazak sudskog ovršitelja na lice mjesta;
– dopisom od 25. svibnja 2001., te požurnicama od 14. lipnja 2001., 13. ožujka 2001., 6. srpnja 2001., te od 10. listopada 2001., MUP je zatražio od suda da ga se izvijesti ustraje li i dalje na zahtjevu da se ovršeniku oduzme putovnica, na što je sud odgovorio dopisom od 16. rujna 2002.;
– dopisom od 23. rujna 2002. MUP je izvijestio sud da je sukladno članku 44. Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana (»Narodne novine«, broj 77/99.) dana 9. travnja 2002. ovršeniku ukinuta zabrana putovanja u inozemstvo, te da je putovnica vraćena ovršeniku;
– dana 1. listopada 2002. sud je ponovno MUP-u podnio zahtjev za oduzimanje putovnice ovršeniku;
– odlukom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-4242/99-2 od 15. listopada 2002. odbijena je žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja o ovrsi kao neosnovana, dok je odlukom istog suda broj: Gž-4242/99-3 od 15. listopada 2002. odbijena žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe;
– vanjsko uredovanje suda izvršeno je 12. prosinca 2002. pri čemu je utvrđeno da je ovrha ostala bez uspjeha budući da ovršenik nije pronađen na označenoj adresi;
– dopisom od 21. veljače 2003. sud je pozvao MUP da izvrši terensku provjeru adrese ovršenika, o čemu je MUP izvijestio sud dopisom od 12. ožujka 2003.;
– dopisom od 27. ožujka 2003. sud je od nadležnog organa MUP-a u Slavonskom Brodu zatražio terensku provjeru adrese ovršenika, o čemu je nadležni organ izvijestio sud dopisom od 7. travnja 2003.;
– zaključkom od 22. travnja 2003. sud je pozvao ovrhovoditelje da izvijeste sud da li ovršenik posjeduje koje pokretnine na području mjesne nadležnosti tog suda, jer da će u protivnom predmet biti dostavljen Općinskom sudu u Slavonskom Brodu na provedbu, budući je terenskom provedbom utvrđeno da ovršenik ima prebivalište na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu;
– zaključkom od 2. lipnja 2003. sud je razdvojio postupak ovrhe na pokretninama ovršenika od postupka ovrhe na poslovnom udjelu ovršenika, radi ustupa spisa mjesno nadležnom sudu za daljnju provedbu ovrhe na pokretnim stvarima ovršenika;
– dopisom od 2. lipnja 2003. sud je uputio spis Općinskom sudu u Slavonskom Brodu radi provedbe ovrhe;
– podneskom od 9. lipnja 2003. ovrhovoditelji su izvijestili sud da se protive dostavljanju spisa Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, budući da su provjerom kod nadležnog tijela MUP-a izviješćeni da ovršenik nema prebivalište u S. B.;
– dopisom od 4. rujna 2003. MUP je zatražio od suda da ga se izvijesti da li sud ustraje na zahtjevu za oduzimanje putovnice ovršeniku, na što je sud odgovorio dopisom od 8. rujna 2003. tražeći da MUP izvijesti sud da li je donijeto rješenje o oduzimanju putovnice ovršeniku;
– dopisom od 3. listopada 2005. sud je od MUP-a zatražio terensku provjeru adrese ovršenika na području grada Z.;
– dopisom od 30. studenog 2005. MUP je izvijestio sud da ovršenik ima prijavljeno prebivalište u Z., te boravište u S. B.;
– zaključkom od 30. prosinca 2005. Općinski sud u Slavonskom Brodu pozvao je ovrhovoditelje da uplate predujam na ime troškova vanjskog uredovanja;
– podneskom od 19. siječnja 2006. ovrhovoditelji su predložili da se zastane s postupkom pred Općinskim sudu u Slavonskom Brodu, budući da je ovrhovoditelj predložio da se postupak nastavi pred Općinskim sudom u Zagrebu;
– dopisom od 31. siječnja 2006. Općinski sud u Slavonskom Brodu vratio je spis Općinskom sudu u Zagrebu, iz razloga što ovršenik ima prebivalište u Z.;
– dopisom od 6. veljače 2006. Općinski sud u Zagrebu ponovno je dostavio spis Općinskom sudu u Slavonskom Brodu na provedbu budući da ovršenik ima boravište u S. B.;
– dopisom od 22. veljače 2006. Općinski sud u Slavonskom Brodu zatražio je od nadležnog tijela MUP-a da izvrši terensku provjeru adrese ovršenika, na što je MUP odgovorio dopisom od 16. ožujka 2006.;
– dopisom od 3. travnja 2006. Općinski sud u Slavonskom Brodu pozvao je ovrhovoditelje da uplate iznos predujma na ime troškova vanjskog uredovanja, dok je zaključkom od 14. travnja 2006. sud pozvao ovrhovoditelje da, u određenom roku, stave prijedlog za nastavak postupka;
– dopisom od 2. lipnja 2006. Općinski sud u Slavonskom Brodu pozvao je ovrhovoditelje na plaćanje predujma troškova vanjskog uredovanja;
– dopisom od 3. kolovoza 2006. Općinski sud u Slavonskom Brodu vratio je spis Općinskom sudu u Zagrebu budući da ovrhovoditelji nisu u određenom roku platili predujam na ime troškova vanjskog uredovanja;
– dopisom od 22. kolovoza 2006. sud je od MUP-a zatražio da ga se izvijesti tko je vlasnik vozila marke Mercedes 210 E, na što je MUP izvijestio sud dopisom od 1. rujna 2006.;
– zaključkom od 19. prosinca 2006. sud je odredio provođenje financijskog vještačenja radi procijene vrijednosti poslovnih udjela ovršenika;
– na dan donošenja odluke Suda predmet se nalazio u kalendaru redovnog suda do 4. veljače 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ovršni postupak pokrenut je 17. srpnja 1998. pred Općinskim sudom u Zagrebu.
Ustavna tužba podnijeta je 9. lipnja 2005. a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šest (6) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i dva (22) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred sudom prvog i sudom drugog stupnja. Općinski sud u Zagrebu je u navedenom razdoblju, od radnji koje su relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, nakon dopune prijedloga o ovrsi donio rješenje o ovrsi, zatim rješenje kojim je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, u više je navrata izvršio vanjsko uredovanje radi popisa i procjene pokretnih stvari ovršenika te je u više navrata od nadležnog tijela MUP-a Republike Hrvatske zatražio izvršenje terenske provjere adrese ovršenika te oduzimanje putovnice ovršeniku. Zaključkom od 2. lipnja 2003. sud prvog stupnja razdvojio je postupak ovrhe na pokretnim stvarima ovršenika i postupak ovrhe na poslovnom udjelu ovršenika, te je spis dostavio Općinskom sudu u Slavonskom Brodu na provedbu.
U povodu žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi i žalbe izjavljene protiv rješenja kojim je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, koji je nakon provedenog postupka, žalbe ovršenika odbio kao neosnovane, te potvrdio prvostupanjska rješenja.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(OVRHOVODITELJICE U OVRŠNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao jedna od ovrhovoditeljica u ovršnom postupku, djelomično je doprinjela duljini postupka, budući da je zbog ne plaćanja predujma na ime troškova vanjskog uredovanja sudskog ovršitelja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, spis vraćen Općinskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak ovrhe u ovom predmetu vodi u razdoblju dužem od (7) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Ustavni sud posebno napominje da sudovi nisu odgovorni za namirenje vjerovnika, već za učinkovitu i ekonomičnu provedbu ovrhe. Sagledavajući u cijelini konkretni ovršni postupak, Ustavni sud ocjenjuje kako ovrha nije provođena ekonomično i učinkovito.
Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem konkretnog ovršnog postupka, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj te vrstu postupka.
Doprinos podnositeljice duljini postupka Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog utvrđene povrede prava podnositeljice na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja o dovršetku ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje, odnosno druge odluke kojom se postupak ovrhe dovršava u skladu s člankom 68. Ovršnog zakona, u roku od (8) osam dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-2620/2005
Zagreb, 25. siječnja 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.