USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1045

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. R. iz Z., kojeg zastupa I. F.-T., odvjetnica u O., na sjednici održanoj 13. veljače 2007. godine, donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Omišu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: R1-54/89 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. R. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.500,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je 14. listopada 2005. ustavnu tužbu smatrajući da mu je nerazumno dugim trajanjem postupka pred nadležnim redovnim sudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Izvanparnični postupak pokrenut je 26. travnja 1989. pred Općinskim sudom u Omišu prijedlogom podnositelja i dr. protiv predloženika A. R., radi materijalne diobe zajedničkih nekretnina.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. sud je održao sedam (7) ročišta, dva (2) očevida na licu mjesta, te je podnositelj podneskom od 17. svibnja 1990. precizirao postavljeni zahtjev. Raspravnim rješenjem od 23. svibnja 1997. sud je obvezao podnositelja da sud izvijesti ukoliko su stranke postigle sporazum glede diobe zajedničkih nekretnina.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje:
– dopisom od 3. travnja 1998. sud je ponovno pozvao podnositelja da sud izvijesti da li su stranke postigle sporazum glede diobe zajedničkih nekretnina, što je podnositelj i učinio podneskom od 20. travnja 1998.;
– na ročištu održanom 15. lipnja 1998. sud je naložio imenovanim vještacima da izrade pismeni nalaz i mišljenje sukladno utvrđenom stanju na očevidu održanom 23. svibnja 1997.;
– dopisima od 23. lipnja 1998. i 25. studenoga 1998. sud je požurio imenovane vještake na izradu nalaza i mišljenja;
– podneskom od 8. veljače 1999. podnositelj je predložio sudu zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– dopisima od 9. veljače 1999. i 1. ožujka 1999. sud je ponovno zatražio od imenovanih vještaka dostavu pismenog nalaza i mišljenja;
– podneskom od 14. prosinca 2000. predlagatelj je predložio zakazivanje ročišta;
– dopisom od 29. prosinca 2000. sud je ponovno požurio vještake na dostavu nalaza i mišljenja;
– podneskom od 8. svibnja 2001. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– dopisima od 8. svibnja 2001. i 22. svibnja 2001. sud je ponovno požurio vještake na dostavu nalaza i mišljenja;
– podneskom od 19. rujna 2001. podnositelj je ponovno predložio sudu zakazivanje ročišta;
– na ročištu održanom 7. prosinca 2001. glavna rasprava je odgođena;
– podneskom od 7. svibnja 2002. podnositelj je predložio zakazivanje ročišta;
– dopisom od 28. kolovoza 2002. sud je pozvao jednog od vještaka na izradu njegovog dijela nalaza i mišljenja;
– na ročištu održanom 29. studenoga 2002. glavna rasprava je odgođena;
– rješenjem od 2. srpnja 2003. sud je odredio očevid na licu mjesta za 31. ožujka 2004. godine;
– dopisom od 13. siječnja 2003. sud je pozvao podnositelja da u određenom roku sudu dostavi točnu adresu drugopredloženika, na što je podnositelj odgovorio podneskom od 18. ožujka 2004., tražeći odgodu očevida;
– očevid zakazan za 31. ožujka 2004. odgođen je na prijedlog podnositelja;
– rješenjem od 31. ožujka 2004. određen je očevid na licu mjesta za 21. svibnja 2004. godine;
– očevid na licu mjesta održan je 21. svibnja 2004. godine;
– na ročištu održanom 19. siječnja 2005. i 17. svibnja 2005. glavna rasprava je odgođena na prijedlog stranaka;
– na ročištu održanom 17. lipnja 2005. glavna rasprava je odgođena;
– rješenjem od 17. lipnja 2005. sud je drugopredloženika pozvao da postavi privremenog punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, jer da će u protivnom to sud učiniti na njegov trošak;
– ročište zakazano za 15. ožujka 2006. odgođeno je zbog bolesti suca, a iduće ročište zakazano je za 3. srpnja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Izvanparnični postupak pokrenut je prijedlogom podnositelja od 26. travnja 1989. pred Općinskim sudom u Omišu.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak i 14/02., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 14. listopada 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno šesnaest (16) godina, pet (5) mjeseci i sedamnaest (17) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, jedanaest (11) mjeseci i osam (8) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se čitavo vrijeme vodi pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja održao više ročišta za glavnu raspravu, u više je navrata dopisima požurivao imenovane vještake na dostavu nalaza i mišljenja, ponovno je odredio i održao očevid na licu mjesta, u više navrata je na prijedlog stranaka odgodio glavnu raspravu te je rješenjem drugopredloženika pozvao da si postavi privremenog punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, odnosno da će u suprotnom to učiniti sam sud na njegov trošak.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(PREDLAGATELJA U IZVANPARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe, kao predlagatelj u izvanparničnom postupku, doprinio duljini postupka.
Naime, sud je podnositelja na očevidu održanom 23. svibnja 1997. obvezao da sud izvijesti da li su stranke postigle sporazum glede diobe zajedničkih nekretnina, što je podnositelj učinio tek nakon ponovljenog poziva suda od 3. travnja 1998., podneskom od 20. travnja 1998. godine.
Isto tako, podnositelj je doprinio duljini postupka i na način što je sud u više navrata odgodio glavnu raspravu na prijedlog stranaka radi pokušaja mirnog rješavanja spora, kao i što je očevid zakazan za 31. ožujka 2004. odgođen upravo na prijedlog podnositelja.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o donekle složenoj pravnoj stvari, budući je riječ o postupku diobe nekretnina zbog čega je bilo potrebno provesti očevid na licu mjesta uz više različitih vještačenja.
Međutim unatoč tomu, Ustavni sud ocjenjuje da navedeno ne može opravdati duljinu postupka dulju od šesnaest (16) godina, uzimajući pri tome u obzir činjenicu da sud prvog stupnja u odnosu na dostavu pismenog nalaza i mišljenja imenovanih vještaka nije iskoristio procesne mogućnosti radi ubrzavanja postupka koje su mu bile na raspolaganju (pozivanje vještaka na dostavu nalaza i mišljenja pod prijetnjom novčane kazne, imenovanje drugih vještaka).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu vodi pred sudom prvog stupnja u ukupnom trajanju preko šesnaest (16) godina, bez da je odlučeno o postavljenom zahtjevu, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka, neučinkovitost i neaktivnost suda prvog stupnja (od 23. svibnja 1997. do 3. travnja 1998., dok u razdoblju od 17. lipnja 2005. pa do trenutka donošenja odluke Suda nije poduzeta niti jedna radnja u postupku), Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem sudskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositelja duljini postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Omišu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4169/2005
Zagreb, 13. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.