USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1109

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjed­nica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela M. M. iz P., na sjednici održanoj 12. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: II P-800/05 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: O-2294/90 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon pravomoćnog okončanja parničnog postup­ka koji se vodi pred tim sudom pod brojem: II P-800/05.
IV. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici M. M. iz P., M. 20, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 14.500,00 kn.
V. Naknada iz točke IV. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
VI. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica ustavne tužbe, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/99. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela je 30. rujna 2005. ustavnu tužbu smatrajući da joj je nerazumno dugim trajanjem ostavinskog postupka pred Općinskim sudom u Splitu povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Dana 29. siječnja 1974. Općinski sud u Splitu zaprimio je smrtovnicu za M. K. O. T. (A.) rođ. L.
U razdoblju do 5. studenoga 1997. poduzete su sljedeće rad­nje:
– sud je proglasio oporuku, održao je više ročišta na kojima su, između ostalog, nasljednici dali nasljedničke izjave, zatim je zamolbenim putem kod Općinskog suda u Sinju saslušan svjedok, rješenjem broj: O-137/74 od 8. siječnja 1976., sud je prekinuo postupak, a zatim je postupak opet prekinut rješenjem broj: O-137/74 od 10. travnja 1981., kojim je sud nasljednike O. M. i M. L. uputio u parnicu protiv J. L., B. L. i podnositeljice radi utvrđenja neistinitosti i nepravovaljanost usmene oporuke;
– protiv navedenog rješenja nasljednica O. M. izjavila je žalbu koju je Okružni sud u Splitu odlukom broj: Gž-2494/83 od 28. listopada 1983. usvojio, ukinuo je prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak;
– u nastavku postupka održano je više ročišta, sud je utvrdio da nasljednica O. M. nije postupila prema rješenju o prekidu postupka od 10. travnja 1981., zatim je na ročištu održanom 20. travnja 1988. utvrđena ostavinska masa, te je 25. svibnja 1990. sud donio rješenje o nasljeđivanju broj: O-439/84;
– protiv navedenog rješenja, 26. lipnja 1990. nasljednik B. L. je izjavio žalbu, koju je Okružni sud u Splitu odlukom broj: Gž-2969/90 od 21. prosinca 1990. uvažio, ukinuo je rješenje o nasljeđivanje i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
– u nastavku postupka ročišta su održana 30. listopada 1991., 23. svibnja 1995. i 3. listopada 1995. na kojem je glavna rasprava odgođena, a punomoćniku nasljednika B. L. naloženo je da u roku od petnaest (15) dana izvijesti sud o mogućnosti sporazuma;
– dopisima od 13. ožujka 1996. i 4. lipnja 1996. sud je ponov­no pozvao punomoćnika nasljednika B. L. da izvijesti sud da li je između stranaka došlo do sporazuma.
U razdoblju nakon 5. studenoga 1997. u postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– podneskom od 26. ožujka 2003. nasljednik B. L. predložio je nastavak postupka;
– na ročištu održanom 22. travnja 2003. glavna rasprava je odgođena, a iduće ročište održano je 15. svibnja 2003. na kojem je sud saslušao sunasljednike, te je raspravnim rješenjem prekinuo postupak;
– dana 21. svibnja 2003. sud je donio rješenje o prekidu postupka broj: O-2294/90, kojim je podnositeljicu i nasljednike B. L., O. M. i J. L. uputio u parnicu protiv M. L. ili njegovih nasljednika radi utvrđenja da li je ostaviteljica opozvala oporuku sastavljenu 22. travnja 1969., te da se nasljedstvo ostaviteljice ima podijeliti po zakonskom redu nasljeđivanja. Sud je također rješenjem odredio da će se ostavinski postupak nastaviti po pravomoćnom okončanju spora;
– protiv navedenog rješenja podnositeljica i nasljednici B. L., O. M. i J. L. su 2. lipnja 2003. izjavili žalbu;
– na ročištu održanom 20. kolovoza 2003. određeno je saslušanje svjedoka zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zagrebu;
– dopisima od 22. rujna 2003. i 15. prosinca 2003. sud je od ostavinskog kancela tog suda zatražio podatak da li je ostaviteljica u razdoblju od 22. travnja 1969. do 8. siječnja 1974. pohranila oporuku u tom sudu ili je opozvala oporuku sačinjenu 22. travnja 1969.;
– zamolnica od 9. ožujka 2004., radi saslušanja svjedoka, Općinskom sudu u Zagrebu upućena je 22. ožujka 2004., te je Općinski sud u Zagrebu nadležnom sudu 31. svibnja 2004. dostavio zapisnik s ročišta održanog 11. svibnja 2004. na kojem je saslušan svjedok;
– odlukom broj: Gž-3303/04 od 8. travnja 2005., Županijski sud u Splitu odbio je žalbu podnositeljice i nasljednika B. L., O. M. i J. L. kao neosnovanu, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o prekidu postupka;
– dopisom od 11. siječnja 2006. sud je podnositeljicu i nasljed­nike B. L., O. M. i J. L. pozvao da izvijeste sud da li su, sukladno rješenju o prekidu ostavinskog postupka, pokrenuli parnicu;
– podneskom od 18. siječnja 2006. nasljednici su izvijestili sud o pokretanju parnice, koja se pred tim sudom vodi pod brojem: II P-800/05. Parnični postupak pokrenut je tužbom od 9. svibnja 2005., protiv J. L., M. U. i K. K. Prvotuženik je odgovor na tužbu sudu dostavio 8. lipnja 2005., dok je dostava tužbe za drugo i trećetuženika neuredno iskazana;
– ročište za glavnu raspravu održano je 8. ožujka 2007. na kojem je glavna rasprava odgođena, a iduće ročište zakazano je za7. svib­nja 2007. godine.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Za ovaj ustavnosudski postupak mjerodavne su odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 63. Ustav­nog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Ostavinski postupak iza pok. M. K. O. T. (A.) rođ. L. pokrenut je 29. siječnja 1974. pred Općinskim sudom u Splitu zaprimanjem smrtovnice.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokol broj 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13 i 14 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 30. rujna 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno trideset jednu (31) godinu i osam (8) mjeseci, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset četiri (24) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se najprije vodio pred sudom prvog stupnja, koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositeljice, održao više ročišta, na kojima je između ostalo, prekinuo ostavinski postupak, te podnositeljicu i nasljednike B. L., O. M. i J. L. uputio u parnicu, zatim je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zagrebu, te je žalbu podnositeljice i nasljednika B. L., O. M. i J. L., izjavljenu protiv rješenja o upućivanja u parnicu, dostavio višem sudu na odlučivanje.
Županijski sud u Splitu je odlukom broj: Gž-3303/04 od 8. trav­nja 2005. odbio žalbu kao neosnovanu, te je potvrdio prvostupanjsko rješenje o prekidu ostavinskog postupka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE(NASLJEDNICE U OSTAVINSKOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica ustavne tužbe, kao jedna od nasljednica u ostavinskom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije doprinijela duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari. Naime, ostavinski postupak po svojoj prav­noj prirodi je izvanparnični postupak. Pretpostavka za vođenje ostavinskog postupka je nespornost činjenica na kojima se temelje prava sudionika u postupku. Ukoliko te činjenice postanu sporne, sud prekida ostavinsku raspravu i stranke upućuje u parnicu. Zbog navedenog Ustavni sud ocjenjuje da konkretni ostavinski postupak nema obilježja složenosti koja bi mogla opravdati dugotrajnost ovog postupka.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu, u pravno relevantnom razdoblju, vodio u trajanju preko sedam (7) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku.
Imajući u vidu ukupnu duljinu postupka (preko trideset i jedne (31) godine), neučinkovitost i neaktivnost suda prvog stupnja (od 5. studenoga 1997. do 22. travnja 2003.), kao i činjenicu da je ostavinski postupak prekinut i da će se nastaviti tek po pravomoćnom okončanju parničnog postupka, Ustavni sud utvrđuje da je dugim trajanjem ostavinskog postupka, u kojem nije donijeta pravomoćna odluka suda, podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I., II. i III. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama IV. i V. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
8. Odluka o objavi (točka VI. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. i III. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-3957/2005
Zagreb, 12. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.