USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1160

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula A. B. iz G., koju zastupa K. G., odvjetnik iz Ž., na sjednici održanoj 21. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.
II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-7692/2000-4 od 11. rujna 2003., kojom je odbijena tužba podnositeljice podnijeta protiv rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa: UP/II-562-02/00-01/1283, urbroj: 519-04-3-00-2 od 28. lipnja 2000. godine. Tim rješenjem odbijena je žalba podnositeljice izjav­ljena protiv rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Područne jedinice sa sjedištem u V., Odsjek V. klasa: UP/I-562-02/00-01/13, urbroj: 519-72-00-1 od 11. travnja 2000., kojim se L. O. iz V., osobi koja pruža pomoć i njegu M. K., priznatom 100% vojnom invalidu I. skupine, priznaje svojstvo njegovatelja i određuju se prava koja joj po tom svojstvu pripadaju. Istim rješenjem pod­nositeljici je prestalo svojstvo njegovatelja M. K. zaključno s 31. ožujkom 2000. godine.
2. Podnositeljica smatra da su joj osporenim aktima povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 35., 44., 54., 56., 61., 62. i 64. Ustava Republike Hrvatske, kao i da su povrijeđene odredbe članaka 3. i 5. Ustava.
U bitnome smatra da upravna tijela i sud nisu primijenili odred­be Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03. i 30/04.) kojima se štite prava zaposlene žene za vrijeme rodiljnog dopusta. Smatra stoga da je mogla samo privremeno »izgubiti« svojstvo njegovatelja, te da joj se to svojstvo mora vratiti nakon isteka rodiljnog dopusta.
Predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Ustavna tužba nije osnovana.
3. Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe podnijete temeljem članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja, povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
4. Prvostupanjsko upravno tijelo je utvrdilo da je podnositeljici, rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za obranu V., Ureda za obranu V. od 8. srpnja 1996., kao osobi koja pruža pomoć i njegu M. K., hrvatskom ratnom vojnom invalidu Domovinskog rata I. skupine sa 100% tjelesnog oštećenja, bilo priznato pravo na nadoknadu u visini invalidnine HRVI 100% I. grupe, pravo na mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje, pravo na dodatak za djecu i prava za vrijeme nezaposlenosti kao zaposlene osobe prema posebnim propisima. M. K. podnio je zahtjev za izmjenu njegovatelja, navodeći da podnositeljica zbog odlaska na skori rodiljni dopust neće moći skrbiti o njemu niti za to vrijeme obnašati dužnost njegovatelja. Osporenim prvostupanjskim rješenjem svojstvo njegovatelja M. K. priznato je L. O., a podnositeljici je to svojstvo prestalo.
Drugostupanjsko upravno tijelo je odbilo žalbu podnositeljice ističući da su člankom 56. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, broj 108/96. i 23/01.) propisana prava koja pripadaju osobi koja pruža njegu i pomoć hrvatskom ratnom vojnom invalidu, a način i postupak ostvarivanja tih prava propisan je Pravilnikom o izboru, načinu i postupku ostvarivanja prava osoba koje pružaju njegu i pomoć hrvatskim ratnim vojnim invalidima 100% I. grupe (»Narodne novine«, broj 108/95., u daljnjem tekstu: Pravilnik). Stajalište je drugostupanjskog tijela da se s osobom koja pruža njegu i pomoć invalidu I. skupine ne zasniva radni odnos sukladno Zakonu o radu, pa se stoga toj osobi ne mogu ni priznati prava propisana tim Zakonom, već joj se priznaje pravo na novčanu naknadu, prava iz mirovinskog, invalidskog i zdravstvenog osiguranja, te pravo na doplatak za djecu i pravo za vrijeme nezaposlenosti sukladno odredbama Zakona o doplatku za djecu i Zakona o zapošljavanju.
U tom smislu, drugostupanjsko tijelo »predložilo« je podnositeljici da se radi ostvarivanja prava iz ta dva zakona obrati nadležnim službama.
Upravni sud je, provodeći sudsku kontrolu zakonitosti, utvrdio da su upravna tijela pravilno primijenila mjerodavno materijalno pravo. Upravni sud ističe da je člankom 15. Pravilnika propisano da se vrijeme pružanja njege i pomoći uračunava u mirovinski staž, a što je ujedno i osnova za stjecanje svojstva osiguranika s pravom na zdravstveno osiguranje. Prema stajalištu Upravnog suda time se »potvrđuje« da ta prava podnositeljica može ostvariti samo za vrijeme pružanja njege i pomoći, pa kako joj je izmijenjen status ta prava u vrijeme kada ne pruža pomoć i njegu ne može niti koristiti.
Upravni sud neosnovanim smatra i navod da podnositeljica nije izgubila niti jedno svojstvo iz članka 10. Pravilnika. Utvrđeno je naime da joj nedostaje suglasnost invalida kojemu će pružati uslugu njege i pomoći, budući da je M. K. podnio zahtjev za izmjenu njegovatelja obzirom da podnositeljica odlazi na rodiljni dopust i zbog toga neće moći skrbiti o njemu niti za to vrijeme obnašati dužnost njegovatelja.
5. Pravilnik je donio ministar obrane, uz suglasnost ministra zdravstva, na temelju članka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 36/95., u daljnjem tekstu: ZID Zakona o pravima hrvatskih branitelja) kojim su iza članka 26. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, dodani novi članci 26.a i 26.b koji glase:

Članak 26.a

HRVI domovinskog rata s oštećenjem organizma 100% I. grupe može koristiti usluge osobe za pružanje njege i pomoći.
Osoba koja pruža njegu i pomoć ima pravo na nadoknadu u visini invalidnine invalida I. grupe sa 100% tjelesnog oštećenja, prava iz mirovinskog, invalidskog i zdravstvenog osiguranja, te pravo na doplatak za djecu i prava za vrijeme nezaposlenosti, kao zaposlena osoba prema posebnim propisima.
Ministarstvo obrane isplaćuje nadoknadu iz stavka 2. ovoga članka i uplaćuje doprinose za mirovinsko, invalidsko i zdravstveno osiguranje, doprinos za doplatak za djecu i doprinos za zapošljavanje na teret sredstava osiguranih u državnom proračunu.
Osnovica za uplatu doprinosa je svota nadoknade.

Članak 26.b

Kriterije za izbor osobe koja može pružati njegu i pomoć, te postupak i način ostvarivanja prava iz članka 26.a ovoga Zakona propisat će ministar obrane.
5.1. Prema članku 5. Pravilnika status osobe njegovatelja mogu ostvariti punoljetni članovi obitelji invalida (iznimno i osoba s navršenih 16 godina života ako se radi o članu obitelji invalida – supružniku, djetetu, bratu, sestri), nezaposlene osobe s odgovarajućom stručnom spremom prijavljene na Zavod za zapošljavanje te umirovljenici.
Njegovateljem postaje ona osoba koja ispunjava u članku 10. Pravilnika navedene uvjete (između ostalog da nije zaposlena, odnos­no da nije osigurana u mirovinskom osiguranju, da ima suglasnost invalida kojem će pružati uslugu njege i pomoći, da ima pozitivno mišljenje Stručne komisije za davanje mišljenja o izboru njegovatelja).
Njegovatelj ima pravo na novčanu nadoknadu, prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja i pravo na zdravstveno osiguranje. Njegovatelj koji već koristi prava iz mirovinskog, invalidskog i zdravstvenog osiguranja, stariji malodobnik sa statusom učenika i redoviti student ostvaruju pravo samo na novčanu nadoknadu.
Osim prava na novčanu naknadu njegovatelju se vrijeme pružanja njege i pomoći uračunava u mirovinski staž, a što je ujedno i osnova za stjecanje svojstva osiguranika s pravom na zdravstveno osiguranje (članak 15. stavak 2. Pravilnika).
Njegovatelj ima i pravo na doplatak za djecu i prava za vrijeme nezaposlenosti koja ostvaruje sukladno Zakonu o doplatku za djecu i Zakonu o zapošljavanju.
Prema Zakonu o zapošljavanju (»Narodne novine«, broj 59/96., 82/01. i 114/01.), nezaposlena osoba ima pravo na novčanu naknadu, pravo na zdravstveno osiguranje, pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje i doplatak za djecu po propisima koja uređuju ta područja. Uvjeti za ostvarivanje tih prava i trajanje posebno su uređeni za nezaposlenu ženu za vrijeme trudnoće, odnosno porodnog dopusta.
5.2. Prema Pravilniku postupak za ostvarivanje prava je sljedeći:
HRVI podnosi zahtjev za ostvarivanje prava iz članka 5. ZID Zakona o pravima hrvatskih branitelja mjesno nadležnom uredu za obranu, a u zahtjevu predlaže i osobu za pružanje njege i pomoći. Zaprimanjem zahtjeva ured za obranu upućuje predloženu osobu na ocjenjivanje opće psihofizičke i zdravstvene sposobnosti. Nakon obavljenog liječničkog pregleda predložena osoba za pružanje njege i pomoći upućuje se na tečaj za osposobljavanje pružanja njege i pomoći; po završetku tečaja pozitivno ocijenjenim polaznicima izdaje se potvrda o osposobljenosti za pružanje njege i pomoći. Dokumentacija koju HRVI mora priložiti uz zahtjev (članak 22. Pravilnika), zajedno s liječničkim uvjerenjem i potvrdom ispitne komisije o osposobljenosti, prosljeđuje se Stručnoj komisiji Ministarstva obrane na davanje mišljenja o izboru predložene osobe za njegovatelja.
Po danom mišljenju Ured za obranu dužan je u roku od 15 dana donijeti rješenje kojim se predloženim osobama utvrđuje status njegovatelja i prava koja ostvaruje te obveze ministarstva.
Osoba koja pruža njegu i pomoć gubi svojstvo njegovatelja ako tijekom razdoblja pružanja njege i pomoći otpadne bilo koji uvjet iz članka 10. Pravilnika (članak 18. Pravilnika). U tom slučaju ili ako HRVI uskrati svoju suglasnost, ured za obranu donosi rješenje toj osobi o prestanku statusa njegovatelja i prava iz članka 12. Pravilnika.
6. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka 14. stavka 2. Ustava, Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom Upravnog suda podnositeljici u konkretnom slučaju nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom.
Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi Upravnog suda u svezi s primjenom Pravilnika, zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju tog prava. Ustavni sud utvrđuje da je Upravni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.
Ustavni sud iz navedenih razloga nije prihvatio navode podnositeljice da joj u konkretnom slučaju nije osigurana jednakost pred zakonom, zajamčena člankom 14. stavkom 2. Ustava.
7. Slijedom utvrđenja Ustavnog suda navedenog u točki 6. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud utvrđuje da podnositeljici nisu povrijeđena ni ustavna prava zajamčena člancima 35., 44., 54., 56., 61., 62. i 64. Ustava.
Odredbe članaka 3. i 5. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi i koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
8. Iz navedenih razloga je, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno kao u izreci pod točkom I.
Odluka o objavi u »Narodnim novinama« iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-1338/2004
Zagreb, 21. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik
dr. sc. Petar Klarić, v. r.

* * *

Na temelju članka 27. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon) i članaka 50. i 51. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 181/03.) prilažem sljedeće

IZDVOJENO MIŠLJENJE
uz Odluku broj: U-III-1338/2004
od 21. ožujka 2007. godine

Protivim se izreci i obrazloženju Odluke, broj: U-III-1338/2004 od 21. ožujka 2007. godine (u daljnjem tekstu: Odluka). Smatram da su presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7692/000-4 od 11. rujna 2003. godine, kojom je odbijena tužba podnositeljice protiv rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, klasa: UP/II-562-02/00-01/1283, urbroj: 519-04-3-00-2 od 28. lipnja 2000. godine, a kojim je odbijena žalba podnositeljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, Područne jedinice sa sjedištem u Vukovaru, Odsjek Vinkovci, klasa: UO/I-562-02/00-01/13, urbroj: 519-72-00-1 od 11. travnja 2000. godine, o prestanku svojstva njegovatelja, protivna ustavnim pravima zajamčenim člankom 56. (pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i prava u svezi s porođajem, materinstvom i njegom djece) u svezi s člancima 61. (osobitoj zaštiti obitelji i zakonskom uređenju braka i pravnih odnosa u braku) i 62. (državnoj zaštiti materinstva, djece i mladeži) Ustava Republike Hrvatske. Stoga smatram da je pobijanu presudu i rješenja trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom upravnom organu.
Naime, prvostupanjskim rješenjem podnositeljici je prestalo svojstvo njegovatelja hrvatskog ratnog vojnog invalida I. skupine jer je njegovani invalid podnio zahtjev za izmjenu njegovatelja navodeći da je podnositeljica »zaključila brak, te da zbog odlaska na skori porodiljni dopust ista neće moći skrbiti o njemu, niti za to vrijeme obnašati dužnost njegovatelja«. Upravna tijela i Upravni sud zaključili su da je time podnositeljica izgubila suglasnost invalida za pružanje usluga njege i pomoći te da je stoga zakonito donijeti rješenje o prestanku svojstva njegovatelja.
Uz uvažavanje svih posebnosti ovog pravnog odnosa smatram da se javnopravni odnos između njegovatelja i državnog tijela koje snosi troškove usluga koje njegovatelj pruža njegovanoj osobi ne može okončati na temelju upravnog akta, razlog za donošenje kojeg je, barem posredno, činjenica da je podnositeljica sklopila brak, da je trudna i da će uskoro otpočeti koristiti određena prava u svezi s rođenjem djeteta. Pri tome uopće ne ulazim u drugo u ustavnoj tužbi istaknuto pitanje, a na koje Ustavni sud u ovoj Odluci nije odgovorio, a to je pitanje je li u ovoj vrsti pravnih odnosa ustav­nopravno prihvatljivo da državno tijelo plaća rad određene osobe, koji rad usprkos svim posebnostima i osobnim značajkama ima sve bitne značajke rada koji se obavlja u radnom odnosu, a da pri tome s osobama koje obavljaju taj rad ne sklapa zakonom propisani ugovor o radu.
Polazeći od ustavnih odredbi sadržanih u člancima 56., 61. i 62. smatram da se navedena presuda i rješenja ne temelje na ustav­nopravnom prihvatljivom tumačenju mjerodavnih propisa. Stoga se protivim izreci i obrazloženju gore navedene Odluke i prilažem joj ovo izdvojeno mišljenje.

Zagreb, 21. ožujka 2007.

Sudac
Ustavnog suda Republike Hrvatske
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.