USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1210

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Mario Kos, Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli P. K. iz G. i M. J. iz D., koje zastupa V. R., odvjetnik u D., na sjednici održanoj 1. ožujka 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Rev-760/06 (ranije predmet Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-794/98) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to:
– P. K. iz G., u iznosu od 9.000,00 kn i
– M. J. iz D., O. P. 4, u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelji su, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli 12. siječnja 2005. ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, koji se vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem: P-224/02 (ranije: P-794/98), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustav­ne tužbe, očitovanja Županijskog suda u Dubrovniku te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Dubrovniku broj: P-224/02 (ranije: P-794/98), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.
Podnositelj je 30. lipnja 1998. podnio tužbu Općinskom sudu u Dubrovniku protiv tuženog N. K. radi raskida ugovora o darovanju i uknjižbe.
Ročište zakazano za 14. srpnja 1998. odgođeno je za 10. rujna 1998. zbog neuredne dostave poziva.
Na ročištu 10. rujna 1998. sud je riješio osloboditi podnositelja od plaćanja sudskih pristojbi te je odgodio ročište zbog neuredne dostave poziva za tuženog.
Ročište zakazano za 24. rujna 1998. odgođeno je za 15. listopada 1998. jer se tuženi nalazio na brodu.
Podneskom od 6. listopada 1998. tuženi je dao odgovor na tužbu.
Zatim su održana ročišta 15. listopada 1998., 5. studenoga 1998., kad je saslušan podnositelj i tuženi, te 26. studenoga 1998., kad su saslušana tri svjedoka.
Na ročištu 13. siječnja 1999. punomoćnik podnositelja je precizirao tužbeni zahtjev tražeći utvrđenje ništavosti ugovora o darovanju, a podredno raskid ugovora. Podnositeljica je izjavila da stupa u parnicu kao umješač na strani podnositelja. Sud je raspravnim rješenjem dopustio umješanje podnositeljice te nakon toga saslušao pet svjedoka.
Ročište zakazano za 25. siječnja 1999. odgođeno je za 15. veljače 1999. zbog sudske satnice.
Na ročištu 15. veljače 1999. saslušana su dva svjedoka.
Na ročištu 8. ožujka 1999. saslušana su dva svjedoka te je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda, kojom je usvojen tužbeni zahtjev podnositelja.
Tuženi je 17. lipnja 1999. izjavio žalbu protiv presude.
Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem broj: Gž-970/99 od 21. veljače 2002. ukinuo presudu Općinskog suda u Dubrovniku i predmet 6. ožujka 2002. vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Na ročištu 28. kolovoza 2003. punomoćnik podnositelja se izjasnio o pravnom osnovu tužbenog zahtjeva te predložio zaključivanje glavne rasprave. Sud je zaključio glavnu raspravu. Donesena je presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja.
Podnositelj je 15. listopada 2003. izjavio žalbu protiv presude, a 17. listopada 2003. dopunu žalbe.
Županijski sud u Dubrovniku je presudom broj: Gž-1255/03 od 23. veljače 2006. potvrdio presudu Općinskog suda u Dubrovniku.
Podnositelj i podnositeljica su 24. travnja 2006. izjavili reviziju.
Od 27. srpnja 2006. postupak se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Dubrovniku podnijeta 30. lipnja 1998. pa se duljina postupka u odnosu na podnositelja računa od dana podnošenja tužbe. Podnositeljica je na ročištu 13. siječnja 1999. izjavila da stupa u parnicu u svojstvu umješača na strani podnositelja, a to umješanje sud je dopustio raspravnim rješenjem donijetim na istom ročištu pa se duljina postupka u odnosu na nju računa od 13. siječnja 1999. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 12. siječnja 2005., a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao šest (6) godina, šest (6) mjeseci i trinaest (13) dana u odnosu na podnositelja, a pet (5) godina, jedanaest (11) mjeseci i trideset (30) dana u odnosu na podnositeljicu.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Dubrovniku, koji je održao sedam ročišta i presudu donio nakon oko osam mjeseci.
Zatim se postupak povodom žalbe tuženog vodio pred Županijskim sudom u Dubrovniku, koji je nakon oko dvije godine i osam mjeseci donio rješenje, kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Dubrovniku i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Općinski sud u Dubrovniku je održao jedno ročište i donio presudu nakon više od jedne godine i pet mjeseci.
Zatim se postupak povodom žalbe ponovno vodio pred Županijskim sudom u Dubrovniku, koji je nakon više od dvije godine i četiri mjeseca donio presudu, kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu. Ta drugostupanjska presuda donijeta je nakon podnošenja ustavne tužbe 23. veljače 2006., a budući da su podnositelji protiv nje izjavili reviziju, postupak je sada u tijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske.
Razvidno je da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od oko šest godina u odnosu na oba podnositelja te da u tom razdoblju nije pravomoćno okončan. Do donošenja drugostupanjske presude 23. veljače 2006. postupak je ukupno trajao više od sedam godina u odnosu na oba podnositelja. Od 27. srpnja 2006. postupak je u tijeku pred sudom trećeg stupnja. Okolnost da je prvostupanjski sud u dva navrata donio presudu nije od značaja jer postupak nije pravomoćno okončan, to jest o pravima i obvezama podnositelja nije odlučeno iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku proteklo oko osam godina i osam mjeseci.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA I UMJEŠAČA NA STRANI TUŽITELJA UPARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelj i umješač na strani tužitelja u parničnom postupku, nisu doprinijeli duljini postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od šest godina, šest mjeseci i trinaest dana u odnosu na podnositelja, a pet godina, jedanaest mjeseci i trideset dana u odnosu na podnositeljicu te da je još u tijeku. Imajući u vidu duljinu postup­ka u pravno relevantnom razdoblju, u kojemu se postupak vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjski sudom te neučinkovito postupanje tih sudova, kao i okolnost da postupak do sada nije pravomoćno okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. U skladu s odredbom članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-166/2005
Zagreb, 1. ožujka 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.