USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1212

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. F. iz Z., kojeg zastupa D. B., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 8. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Gžn-4014/06 (predmet Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-130/98) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. F. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 17. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Parnični postupak pokrenut je 9. siječnja 1998. pred Općinskim sudom u Zagrebu tužbom podnositelja protiv tuženika i to: Z. c. d.o.o. Z. i G. Z., radi naknade štete.
U postupku su poduzete sljedeće radnje, relevantne za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja:
– podneskom od 15. travnja 1998. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 5. listopada 1998. tuženici su, usmeno na zapisnik, iznijeli odgovor na tužbu;
– podneskom od 18. prosinca 1998. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta za glavnu raspravu;
– na ročištu održanom 20. svibnja 1999. sud je saslušao podnositelja, te je odredio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka;
– na ročištu održanom 9. studenoga 1999. saslušan je svjedok, zatim je određeno provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, te je sud podnositelja pozvao na plaćanje predujma na ime troškova vještačenja;
– podneskom od 14. ožujka 2003. podnositelj je sudu dostavio dokaz o uplati predujma troškova vještačenja, a iz kojeg je razvidno da je predujam plaćen 17. veljače 2003. godine;
– dopisom od 25. veljače 2003. sud je pozvao vještake na izradu nalaza i mišljenja;
– nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno je sudu 14. travnja 2003., koji je podnositelju dostavljen na očitovanje 16. svibnja 2003.;
– podneskom od 22. svibnja 2003. podnositelj se očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, te je podneskom specificirao tužbeni zahtjev;
– podneskom od 7. srpnja 2003. drugotuženik je iznio pri­mjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, te je iduće ročište održano 10. veljače 2004. na kojem je glavna rasprava odgođena radi saslušanja vještaka;
– na ročištu održanom 19. listopada 2004. sud je saslušao vještaka, te je sud odredio dopunsko saslušanje podnositelja;
– na ročištu održanom 20. siječnja 2005. glavna rasprava je odgođena zbog nepristupa uredno pozvanog podnositelja, te je sud ponovno odredio provođenje dokaza dopunskim saslušanjem podnositelja;
– podneskom od 29. rujna 2005. podnositelj je sudu predložio zakazivanje ročišta;
– iduće ročište bilo je zakazano za 11. svibnja 2006., te je sud na ročištu održanom 4. srpnja 2006. zaključio glavnu raspravu;
– odluka suda objavljena je 18. srpnja 2006., te je predmet u povodu žalbi tuženika, dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu na odlučivanje, gdje se vodi pod brojem: Gžn-4014/06.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Parnični postupak pokrenut je 9. siječnja 1998. godine.
Ustavna tužba podnijeta je 17. studenoga 2005., a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao sedam (7) godina, deset (10) mjeseci i sedam (7) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

U pravno relevantnom razdoblju postupak se vodio pred sudom prvog stupnja koji je od radnji relevantnih za odlučivanje o pravima i obvezama podnositelja, održao više ročišta za glavnu raspravu, odredio je i proveo dokaz saslušanjem podnositelja i predloženog svjedoka, te je odredio i proveo dokaz medicinskim vještačenjem i saslušanjem imenovanog vještaka.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, pridonio duljini postupka i to na način da je predujam na ime troškova vještačenja, na čije plaćanje je podnositelj pozvan raspravnim rješenjem od 9. studenoga 1999., podnositelj platio tek 17. veljače 2003. godine, dakle nakon nešto više od tri (3) godine.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u ovom predmetu u prav­no relevantnom razdoblju vodio pred sudom prvog stupnja preko sedam (7) godina, što ne udovoljava zahtjevu suđenja u razumnom roku. Navedeno posebno imajući u vidu neaktivnost suda prvog stupnja u razdoblju od 9. studenoga 1999. do 25. veljače 2003. godine.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu ukupno trajanje postup­ka, neaktivnost suda prvog stupnja, te okolnost da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj pravnoj stvari, Ustavni sud je utvrdio da je dugim trajanjem i neučinkovitim provođenjem parničnog postupka, u kojem nije donesena pravomoćna odluka suda, podnositelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
6. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
7. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
Doprinos podnositelja duljini postupka, Sud je uzeo u obzir prilikom odmjeravanja primjerene naknade zbog povrede prava podnositelja na suđenje u razumnom roku.
8. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
9. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4567/2005
Zagreb, 8. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednik Vijeća
dr. sc. Željko Potočnjak, v. r.