USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1213

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio K. L. iz Z., kojeg zastupa D. B., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 26. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod poslovnim brojem: Pn-7945/97 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe K. L. iz Z., B. 45, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio 9. studenoga 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-7945/97, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-7945/97, utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositelj je 24. rujna 1997. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv tuženog »M. o.« d.d. Z., radi naknade štete za tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nesreći.
Do 5. studenoga 1997. godine nije održano nijedno ročište.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održano je ročište 4. svibnja 1998. godine, kada je određeno provođenje medicinskog vještačenja.
Vještaci liječničke struke, kirurg i neurolog, su 1. listopada 1998. godine dostavili nalaz i mišljenje.
Podneskom od 5. veljače 1999. godine punomoćnica podnositelja je stavila primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.
Na ročištu 13. travnja 1999. godine vještak neurolog se očitovao na primjedbe punomoćnice podnositelja te je podnositelju naloženo da obavi dodatne pretrage.
Podneskom od 2. srpnja 1999. godine punomoćnica podnositelja je dostavila nalaze o obavljenim dodatnim pretragama.
Vještaci liječničke struke su 3. studenoga 1999. godine dostavili dopunu nalaza i mišljenja.
Podneskom od 30. studenoga 1999. godine punomoćnica podnositelja je precizirala tužbeni zahtjev.
Ročište zakazano za 5. lipnja 2000. godine odgođeno je za 5. rujna 2000. godine zbog bolesti suca.
Na ročištu 5. rujna 2000. godine određeno je provođenje kombiniranog medicinsko-prometnog vještačenja te je podnositelj pozvan dostaviti presliku zdravstvenog kartona, a tuženi uplatiti predujam za troškove vještačenja. Tuženi je podneskom od 17. listopada 2000. godine dostavio potvrdu o uplati predujma.
Sud je dopisom od 14. studenoga 2000. godine zatražio od Prekršajnog suda u Zagrebu dostavu spisa predmeta koji se vodi protiv M. K. u kojem se nalazi skica i fotoelaborat prometne nesreće.
Prekršajni sud u Zagrebu je 3. siječnja 2001. godine izvijestio sud da ne može dostaviti zatraženi spis na uvid jer je postupak u tijeku.
Sud je rješenjem od 1. lipnja 2001. godine pozvao punomoćnicu podnositelja da dostavi preslike skice i fotoelaborata prometne nesreće iz spisa Prekršajnog suda u Zagrebu, a radi prometnog vještačenja.
Podneskom od 24. listopada 2002. godine punomoćnica podnositelja je izvijestila sud da se povodom štetnog događaja ne vodi postupak pri Prekršajnom sudu u Zagrebu, već da je vođen kazneni postupak pod brojem: Ks-727/96, te je predložila da se priklopi kazneni spis radi provođenja prometnog vještačenja.
Sud je 11. veljače 2003. godine priklopio spis broj: Ks-727/96.
Rješenjem od 8. ožujka 2004. godine naloženo je vještaku prometne struke da pristupi sudu radi dogovora o vještačenju.
Sud je rješenjem od 18. ožujka 2004. godine ponovno pozvao podnositelja da dostavi presliku zdravstvenog kartona.
Podneskom od 30. ožujka 2004. godine punomoćnica podnositelja je izvijestila sud da je zdravstveni karton podnositelja izgubljen te kao dokaz priložila liječničku potvrdu.
Na ročištu 27. rujna 2004. godine provedeno je prometno vještačenje, izvršen je uvid u spis suda broj: Pn-4341/96, te se vještak kirurg dopunski očitovao. Sud je riješio pozvati vještaka neurologa da izvrši uvid u dokumentaciju iz spisa suda broj: Pn-4341/96, te dopuni nalaz i mišljenje.
Dopuna nalaza i mišljenja dostavljena je 3. prosinca 2004. godine.
Podneskom od 26. listopada 2005. godine punomoćnica podnositelja je stavila primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja vještaka.
Ročište zakazano za 3. svibnja 2006. godine odgođeno je za 20. listopada 2006. godine zbog spriječenosti suca.
Zatim su održana ročišta 20. listopada 2006. i 17. siječnja 2007. godine, a sljedeće ročište do sada nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 24. rujna 1997. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine, kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 9. studenoga 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam (8) godina, jedan (1) mjesec i šesnaest (16) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina i četiri (4) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju cijelo vrijeme vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu koji je u tom razdoblju održao četiri ročišta (4. svibnja 1998., 13. travnja 1999., 5. rujna 2000. i 27. rujna 2004.), proveo medicinsko vještačenje i medicinsko-prometno vještačenje. Nakon podnošenja ustavne tužbe sud je održao dva ročišta (20. listopada 2006. i 17. siječnja 2007.).
U konkretnom slučaju prvostupanjski sud do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku proteklo više od devet godina.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u parničnom postupku, doprinio je duljini postupka. Naime, sud je pozvao podnositelja na dostavu preslike zdravstvenog kartona raspravnim rješenjem od 5. rujna 2000. godine, te ponovno rješenjem od 18. ožujka 2004. godine, a punomoćnica podnositelja je tek 30. ožujka 2004. godine izvijestila sud da je njegov zdravstveni karton izgubljen. Nadalje, punomoćnica podnositelja je tek 24. listopada 2002. godine postupila po rješenju suda od 1. lipnja 2001. godine. Međutim, time se ne može opravdati ukupna duljina trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJA

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositelja, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim sudom u trajanju od osam godina i četiri dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositelja, ukupnu duljinu postupka, neučinkovito postupanje Općinskog suda u Zagrebu (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da se postupak cijelo vrijeme vodi pred prvostupanjskim sudom koji do sada nije nijednom meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom slučaju pri određivanju naknade podnositelju uzet je u obzir i njegov doprinos duljini postupka.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4441/2005
Zagreb, 26. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.