USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1214

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Jasna Omejec, predsjednica Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Nevenka Šernhorst i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela V. D. iz S., koju zastupaju V. G. K. i I. R., odvjetnici u S, na sjednici održanoj 26. veljače 2007. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.
II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: II P-1464/04 (ranije: II P-2075/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset (10) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.
III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99.,29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe V. D. iz S., V. 121, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 12.000,00 kn.
IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositeljica je, na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela 15. prosinca 2005. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem II P-1464/04 (ranije: II P-2075/95), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, očitovanja Općinskog suda u Splitu, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Splitu broj: II P-1464/04 (ranije: II P-2075/95), utvrdio pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositeljice, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Podnositeljica je 12. kolovoza 1995. godine podnijela tužbu Općinskom sudu u Splitu protiv tuženog M. d. d. za o. »OS M.« d.d. P., radi naknade štete za tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nesreći. U tužbi je navela da je prije podnošenja tužbe 30. lipnja 1995. godine s tuženim sklopila izvansudsku nagodbu kojom nisu obuhvaćeni tuđa njega i pomoć, renta, troškovi liječenja i posljedice vezane za vid.
Do 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 28. listopada 1996., 20. studenoga 1996. kada je provedeno medicinsko vještačenje po trima vještacima liječničke struke, 17. prosinca 1996. godine kada je provedeno vještačenje po vještaku oftalmologu, 30. siječnja 1997. godine kada je provedeno vještačenje po vještaku neuropsihijatru, 3. ožujka 1997., 13. ožujka 1997. i 2. travnja 1997. godine kada je saslušan jedan svjedok, dok je ročište zakazano za 5. prosinca 1996. godine bilo odgođeno zbog nepristupa vještaka oftalmologa.
Nakon 5. studenoga 1997. godine održana su ročišta 1. prosinca 1997. godine kada je saslušan jedan svjedok, 12. listopada 1999., 4. studenoga 1999., 24. ožujka 2000., 11. travnja 2000., 28. travnja 2000., 31. svibnja 2000., 23. lipnja 2000. i 1. rujna 2000. godine kada je zaključena glavna rasprava. Donesena je presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev podnositeljice i rješenje kojim je odbijen zahtjev za izdavanje privremene mjere.
I podnositeljica i tuženi su 13. travnja 2001. godine izjavili žalbu protiv presude.
Županijski sud u Splitu je rješenjem broj: Gž-1693/01 od 10. rujna 2004. godine, ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu i predmet 30. rujna 2004. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Ročišta su održana 14. ožujka 2006. i 5. svibnja 2006. godine kada je saslušana jedna svjedokinja.
Na ročištu 4. srpnja 2006. godine sud je naložio podnositeljici da u roku od 30 dana dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju nužnu za provođenje dokaza vještačenjem po vještaka oftalmologu.
Podnositeljica nije udovoljila traženju suda pa sljedeće ročište do sada nije zakazano.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je Općinskom sudu u Zagrebu podnijeta 12. kolovoza 1995. godine.
Međutim, duljina postupka uzima se u razmatranje od 5. studenoga 1997. godine kad je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije), koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostaloga, i pravo na suđenje u razumnom roku.
Ustavna tužba podnijeta je 15. prosinca 2005. godine, a do tog dana postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno deset (10) godina, četiri (4) mjeseca i tri (3) dana, a nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije pa do dana podnošenja ustavne tužbe postupak je trajao osam (8) godina, jedan (1) mjesec i deset (10) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u pravno relevantnom razdoblju prvo vodio pred Općinskim sudom u Splitu koji je bio neaktivan od 1. prosinca 1997. do 12. listopada 1999. godine (jedna godina, deset mjeseci i jedanaest dana), a presudu je donio nakon dvije godine, devet mjeseci i dvadeset sedam dana.
Zatim se postupak povodom žalbi vodio pred Županijskim sudom u Splitu koji je nakon tri godine, četiri mjeseca i dvadeset osam dana donio rješenje kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu i predmet 30. rujna 2004. godine vratio tom sudu na ponovno suđenje.
Nakon toga, Općinskim sud u Splitu je bio potpuno neaktivan od 30. rujna 2004. do podnošenja ustavne tužbe 15. prosinca 2005. godine (jedna godina, dva mjeseca i petnaest dana) pa nadalje sve do 14. ožujka 2006. godine.
U konkretnom slučaju dugotrajnost postupka je posljedica neaktivnosti i neučinkovitog postupanja nadležnih sudova. Okolnost da je prvostupanjski sud donio presudu nije od utjecaja jer njome nije pravomoćno okončan postupak odnosno o pravima i obvezama podnositeljice nije pravomoćno odlučeno. Povrh toga, postupak je sada ponovno u tijeku pred prvostupanjskim sudom iako je od podnošenja tužbe u parničnom postupku proteklo oko jedanaest godina i šest mjeseci.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJICE U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u parničnom postupku, u pravno relevantnom razdoblju nije doprinijela duljini trajanja postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari.

4.5. ZNAČAJ POSTUPKA ZA PODNOSITELJICU

U konkretnom slučaju postupak se vodi radi naknade štete žrtvi prometne nesreće. Budući da se radi o predmetu od posebnog značaja za podnositeljicu, nadležni sud je trebao postupati posebno učinkovito. Napominje se da je i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda utvrdio da se od sudova zahtijeva veća učinkovitost u postupcima koji imaju veći značaj za podnositelje, te da se u tom smislu posebna učinkovitost sudova traži u postupcima koji se vode radi naknade štete žrtvama prometne nesreće (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Poje v. Croatia od 9. ožujka 2006. godine, Silva Pontes v. Portugal od 23. ožujka 1994. godine, te Martins Moreira v. Portugal od 26. listopada 1988. godine).

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravno relevantnom razdoblju vodio pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom u trajanju od osam godina, jedan mjesec i deset dana, te da je još u tijeku. Imajući u vidu značaj predmeta za podnositeljicu, ukupnu duljinu postupka, neaktivnost i neučinkovito postupanje sudova (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da postupak nije pravomoćno okončan nego se ponovno vodi pred prvostupanjskim sudom, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.
Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
6. Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
8. Predsjednik Općinskog suda u Splitu dužan je dostaviti Ustav­nom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-4981/2005
Zagreb, 26. veljače 2007.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica Vijeća
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.